Zajedno za Šabac: Većinska Srbija je za smenu nasilničke vlasti

Velika tuga našeg društva je što ni najveće tragedije sa kojima se suočavamo nisu dovoljne da zaustave nasilje i pretnje koje svakodnevno stvara vlast. Mržnja i podele u društvu koje seju predsednik Aleksandar Vučić i premijerka Ana Brnabić verno prate i njihovi lokalni kerberi kao što je Vladimir Mićić, član Glavnog odbora SNS i potpredsednik Gradskog odbora SNS u Šapcu. Ovaj koordinator lokalnih SNS batinaša koji su na građane u mirnom protestu na mostu išli bagerom i pokušali motkama da ih rasteraju se drznuo da nekome govori o nasilju. Vi ste ti nasilnici protiv kojih se građani na masovnim protestima bore, vi ste oni koji predstvljate pretnju za naše porodice, za našu decu i sve građane koji žele siguran i bolji život u našem Šapcu i Srbiji. Nasilje koje je kulminiralo u našem društvu je rezultat deset godina vlasti SNS-a koji je preoteo sve institucije i koji preko svojih medija kao što su Pink i Hepi seje nasilje i razdor u društvu. Takva vlast je građane naterala da se na ulici bore za veću sigurnost i bolji život i građani od toga neće odustati bez obzira koliko im nasilnici kao što je Mićić prete. Većinska Srbija nije za nerede ali jeste za smenu nasilničke vlasti kojoj je vreme da ode.

Reakcija Gradskog odbora stranke Zajedno Šabac povodom dodele ključeva grada Ani Brnabić

Šabac je oduvek poznat po tome što je grad mnogih prvina. Evo, tradiciju danas nastavljaju šabački naprednjaci koji nagradu Grada Šapca, za razliku od čitave Srbije, daju premijerki Ani Brnabić, a ne predsedniku lično. Davali su oni njemu, dali bi i opet, ali je problem što predsednik od njih neće da uzme. Pa, zato na red dođe premijerka i tako Šabac opet pokaza svoju širinu i duhovitost. Samo, ono što šabački naprednjaci nikako ne razumeju jeste to da im je ovogodišnja laureatkinja neko ko mesecima unazad etiketira po šund medijima slobodnomisleće građane, pisce i novinare, što joj ispade primarni deo premijerskog posla. Šapčanima to nije smešno, niti duhovito. Do sada su navikli da Ključevi grada idu u sigurne ruke upravo ljudima koji su na meti verbalnih napada gospođe premijerke. Sećamo se svi sa najvećim ponosom gospodina Aleksandra Obradovića, gospođe Olje Bećković, pa gospodina Milana Jovanovića… Neprirodno je i staviti ih u isti tekst, kao i kontekst, sa sadašnjim dobitnicima. Ali, to je smer i pravac napredne Srbije u trenutku renesanse svega što je pogrešno i za ozbiljnu osobu uvredljivo. Naše živote možda najbolje prikazuje veliki i slobodni Andrić: “Dođu, tako, vremena, kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati!”

Kuzmanović: Da dobijete još jedan mandat neće vam biti dovoljan da samo obrišete prašinu sa onoga što smo mi uradili u Šapcu

“Ali nećete, građani sve vide. Građani vrlo dobro znaju šta ste vi uradili za dve i po godine vlasti – ništa. Isto tako, odlično znaju šta smo mi radili, mogu svi da pogledaju, dodirnu, prošetaju se uređenim šetalištem Sava parka, kroz potpuno rekonstruisano najveće gradsko naselje Benska bara, hodaju po novom gradskom trgu u centru grada kao i novostvorenom Vinaverovom trgu”, istakao je predsednik GrO Zajedno Šabac, Velimir Kuzmanović. “Šabac je grad koji ima prečištač otpadnih voda pa čista voda ide u Savu (12 miliona evra), pokrivenost vodovodne i kanalizacione infrastrukture po stanovniku je u području Šapca veća nego u području Beograda. Urađeni su obimni radovi na obaloutvrdi protiv poplava (9 miliona evra) i uklonjena gradska deponija u neposrednoj blizini grada (7 miliona evra)”, kaže Kuzmanović i dodaje: “Šabac je bio živ grad koji je najviše u Srbiji ulagao u kulturu pa smo svake godine održavali pozorišne festivale, Čivijadu, Šabački letnji festival, karneval… Urađena je najveća industrijska zona (35 kompanija, a sada se pominje samo jedna više), više puta nagrađivana od međunarodnih institucija”. Kako je objasnio, prema PIO fondu u periodu od 2015 – 2020. godine smanjen je broj nezaposlenih za više od 7200, prosečno godišnje novozaposlenih je bilo preko 1200, a u periodu od 2020 – 2023. zaposlenost stagnira, čak i opada. “Da ne ređamo dalje! Znate li možda još neki grad u Srbiji koji je toliko napredovao!? I sve to može da se vidi, i sve će vam to rado pokazati svako dobronameran. Da ne zaboravimo i spomenik Jevremu Obrenoviću, čoveku koji je doneo evropski duh u naš grad. Ima i projekata koji su završeni samo u prvoj fazi kao što je kvantaš ili recimo projekat javnih garaža, Doma vojske. Na ovim projektima se posle izbora stalo, a verujemo da bi bilo dobro da su radovi nastavljeni jer oni donose bolji život građanima. Hvalite se ‘’istorijskim gradskim budžetom’’ pa gde su radovi, gospodo naprednjaci!? Gde novac Šapčana odlazi?”, upitao je Kuzmanović.

Kuzmanović: Pariz gori zbog penzionih reformi, a naš predsednik se hvali da se u Srbiji radi do 65. godine

Svedoci smo protesta protiv penzione reforme u Francuskoj u kojima učestvuje više od milion građana. Francuzi ne prihvataju da im se radni vek produži sa 62 na 64 godine života. Pariz gori, a naš predsednik se danas hvali da se u Srbiji radi do 65 godina, a da nikom ne pada na pamet da zbog toga bude nezadovoljan. I zaista, deluje da je tako. Srbija i Francuska zato i jesu dva savim udaljena sveta, kaže predsednik GrO Zajedno Šabac, Velimir Kuzmanović. Prosečan Francuz sa nestrpljenjem i radošću očekuje penzione dane. Prosečan životni vek je 77 godina, dakle, očekuje prosečno 15 godina života u penziji, sa uređenim zdravstvenim sistemom i prosečnom penzijom koja je tri puta veća od srpske, nešto preko 1.000 evra mesečno. Očekuju ga putovanja, zimi brčkanja u termalnim vodama, a leti kupanja u toplim morima. Zašto bi on produžavao radni vek i oduzimao sebi dve godine zaslužene penzije? Srbin trpi, jer mu se ne ide u još veću bedu i neizvesnost. Po zvaničnoj statistici, prosečna penzija je 45,6% prosečne plate, svega 37.809 dinara. Sa punim stažom, jedva dobaci do 60% poslednje plate. Ovo jedino ne važi za penzionere u MUP-u, za koje ne važe ista pravila, pa oni često imaju i veću penziju od plate, i to desetak godina ranije. Dakle, penzija (osim njemu verne policije), podrazumeva besparicu do poniženja. Domovi za stare koštaju oko 50.000 mesečno, znači, moraju deca da pomažu. U slučaju bolesti, problemi se usložnjavaju. Ako je potrebna, recimo, operacije kuka, ili ćeš da spremiš 12.000 evra, ili se upišeš na listu čekanja gde ćeš doći na red za 10 godina, što znači nikad. Jer je životni vek u Srbiji pet godina kraći nego u Francuskoj, pa će od 65. do 73. živeti svega 8 godina u penziji i kukovi će stići prekasno. Zato smo pomireni sa sudbinom, da rmbamo dokle god možemo, a onda bolje da što pre umremo, da ne mučimo decu i da umesto kukova, ostane bar ta naša kućica, da nas se unuci po nečemu sećaju. Zanimljivo je i kako francuski penzioni fond ima novca da isplati svakom Francuzu penziju prosečno za 15 godina, a naš fond se muči za jedva 8 godina. Najbizarnija je izjava da je naš penzioni fond oporavila korona! Evo malo računice: sada, građanin sa prosečnom platom od 82.769 dinara u penzioni fond svakog meseca uplaćuje 122,3 evra. Za 40 godina, to je 58.694 evra. Njegova penzija je, sada, oko 55.000 dinara. Za 8 prosečnih godina (neka je srećno svakom ko poživi duže, ali je mnogo i onih koji decenijama uplaćuju, a penziju ne dočekaju), primiće 44.745 evra. Gde nestane onih 12.000 evra? Kad slušam Vučića kako brižno hvali srpske penzionere, uvek se setim Dafine koja ih je volela do poslednjeg dinara. Kod nas, uvek magarac lipše pre zelene trave! A u kakvim uslovima živimo? Pa u takvim da živimo – pet godina kraće!

Mitrašinović: Ako laže koza ne laže rog

Neverovatnom brzinom je klika Zapadne Srbije uspela da sroči otužan tekst o noćenju u našem voljenom gradu, prenebregavajući činjenicu da je izjavu o broju noćenja dao njihov direktor. Pošto neki od njih, očigledno, nemaju završenu osnovnu školu može se zaključiti da nisu mogli pročitati sopstvenu izjavu koju je izguslao glumac-direktor, koji se, štaviše, trudi da odlično glumi direktora. Cifra od 18.000 noćenja je svakako njegova izjava, a ne naklapanje kako pokušavate da predstavite. Niko od nas nije doveo u zabunu građane, to ste uradili sami svojom nespretnom komunikacijom i nepoznavanjem soptvenog posla. Primedbe se, naravno, ne odnose na sve zaposlene u Turističkoj organizaciji! Svaka ustanova ovakvog tipa, pa i šabačka, svakako poseduje ozbiljan kadrovski potencijal koji, nažalost, od vaših stranačkih kadrova ne može doći do izražaja. A što se tiče moje zabrinutosti, svakako mnogo više razloga za brigu imate vi u čijim rukama je turistički razvoj grada, turizam je pitanje svih građana, a javno izvinjenje svakako mora doći od direktora koji u samo nekoliko dana daje dijametralno suprotne izjave po istom pitanju. I što kaže naša narodna izreka “Magarac u Beč, magarac iz Beč” – svakako vam je jasna. Dani otvorenih preletača 2020. pokazali su koliko ste dosledni politici koju ste ponudili glasačima. Takav manifest je jedino imao Juda Iskariotski, pa vi. S tim, da se Juda prodao za 30, a vi samo za dva srebrnjaka (možda i manje). I pre nego što napišete tekst u svoju odbranu, neka komentare ostave pismeni ili bar polupismeni članovi pokreta, nepismene ne razumemo. Naravno, neka se nađe tu i neki lažni profil, ne morate baš svi po naredbi da lajkujete.

Ima li pilota u ovom nesrećnom avionu!?

Nemoguće je progovoriti  o tragičnim događajima u šabačkom porodilištu koja su uznemirila celu Srbiju, a da ne iskažemo duboko saosećanje sa porodicom Jevremović koju je umesto najveće radosti sačekala ovakva tragedija. Gubitak bebe posle normalne trudnoće u građanima budi veliku bol, ali i veliki strah. Sa koliko poverenja odlazimo u bolnicu? Javnost sa pravom traži odgovore na pitanja koja se sama nameću: Kako je moguće da novorođenče bude od stručnog tima ocenjeno ocenom 9, a da se nekoliko sati kasnije dogodi smrtni ishod? Kako je moguće da su lekari konstatovali probleme u disanju bebe tokom podoja, kada do podoja nije ni došlo jer majka nije ni videla bebu? Kakvo je poverenje u naš zdravstveni sistem samih porodilja, koje najčešće odmah nakon utvrđivanja trudnoće angažuju, i naravno plaćaju privatnog lekara? Zašto ono, što smo već svi platili, plaćamo ponovo? Da li je proverljiva stručnost medicinskog osoblja koje donosi diplome sa, nama do sada, nepoznatih obrazovnih institucija? Da li smo svesni koliku cenu plaćamo što smo olako prihvatili da iza diplome ne mora uvek da stoji znanje i veština? Pre samo par meseci, bili smo svedoci nemilih događaja u Gerontološkom centru Šabac gde su naši najstariji sugrađani imali grejanje u grejnoj sezoni od 7 do 9, i od 17 do 19 časova. Pa su još bili i fizički kažnjavani ukoliko su odbijali da se okupaju zbog hladnih prostorija. A znamo i kako su stavično stradali od kovida. Da li je u pitanju slučajnost ili neodgovornost? Treba li da se pomirimo sa riskantnim rođenjima i neizvesnom starosti? Da li je ovo samo u Šapcu ili u celoj Srbiji? Da nas nakon nadzora u šabačkom porodilištu ne sačeka saopštenje slično onom iz rudnika “Soko” da niko nije kriv za smrt rudara i pored činjenice da rudnik nema dozvolu za rad već punih 14 meseci? Jedino je sigurno da nas stalno ima sve manje i manje. U poslednjih deset godina, broj stanovnika našeg grada se smanjio za blizu deset hiljada. Napuštaju nas najbolji među nama. Znate li zašto? Pa između ostalog i zato što spremačica u recimo Sloveniji ima istu platu kao i lekar specijalista u Srbiji. Do boljeg i sigurnijeg života za sve nas može samo promenom nakaradnog autoritarnog sistema. Da se ne lažemo da je sve baš kako treba, nego da vidimo istinu koja će nas naterati da popravljamo budućnost i to najpre za one, koje najviše volimo. Da ne dozvolimo da budemo budale, jer je već dugo prisutna želja, da nas naprave budalom!

Odgovor na neistine šabačkih naprednjaka

Nebojša Zelenović nikada nije uputio poziv za političku saradnju bilo kojem srpskom ministru u prištinskoj vladi, pa ni ovom najnovijem. Laži SNS-a su bezočne, kao što su uvek i bile. Gradski odbor Zajedno u Šapcu ističe da je politika vlasti prema KiM ušla u potpuni ćorsokak i to nikakvim izmišljotinama  neće biti promenjeno. Srbija treba da izađe sa vizijom Zapadnog Balkana za 21. vek, kao regiona mira i blagostanja za više od dvadeset miliona ljudi koji ovde žive. Umesto toga svake nedelje prisustvujemo tragikomičnim predstavama koje vlast izvodi. Kako stoje stvari, danas smo ljuti, kao onaj pop u priči, koji se naljutio na selo. Sve to zbog saopštenja portparola EU. Ako je predsednik i rešio da se popne na brdo, podsećamo ga da nema pravo da ceo jedan narod vodi u propast, kao što su to činile devedesetih godina vlade, u kojima je i on bio ministar. A, lokalnim čaušima poručujemo da misle o tome kako će ih deca i unuci pamtiti kao Sandokanovu vojsku koja je, privremeno, otela Šabac od njegovih građana.

’’Šogunska’’ vlast

Kada neko nije dorastao zadatku koji obavlja, sve što radi ne može bez one čuvene: „Ovi bivši nisu uradili!“. Naš Šabac ima svoju istoriju razvoja. Kada se vratimo u devedesete, na primeru vodovoda možemo da vidimo sledeće: povećanjem broja stanovnika i širenjem grada, potreba je bila da se i vodovod širi i raste. Tako je urađeno novo izvorište Tabanović, izgrađen je vodotoranj na Letnjikovcu, a sama firma je dobila novu lokaciju. Posle promena, dvehiljadite, pred novim vlastima su bili novi izazovi. Vodovodna i kanalizaciona mreža su se širile po prirodi stvari i po potrebama samog stanovništva kao i sam grad. Tako su kompletnu vodovodnu, a delimično i kanalizacionu mrežu dobile sve prigradske mesne zajednice, a i neka sela. Ove važne životne potrebe su dobili građani Letnjikovca, Pocerskog Pričinovića, Jevremovca, Kasarskih Livada, Majura, Jelenče i Mišara, a i sela Štitar i kroz glavne ulice: Mala i Velika Vranjska, Varna, Slepčević, Prnjavor, Tabanović, Mačvanski Pričinović, Ševarice i Drenovac. Ne bi bilo pristojno prozivati prethodne za ono što nisu znali ili mogli da urade. Ko bi se hvalio posle promena da, recimo, Srbija više nema restrikcije struje, i da se možete voziti slobodno kolima da vam ne otpadne točak. Više nas je bila sramota tih godina, hteli smo svi to što pre da zaboravimo. Nove potrebe su dovele do izvorišta Prnjavor, izgrađeno je i Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, uklonjena deponija, urađena obaloutvrda. Da li je neko pomenuo „kada ovi bivši nisu uradili“? Vlast je, pod rukovodstvom Nebojše Zelenovića, uradila više vodovodne i kanalizacione mreže na prostoru bivše kasarne na Starom gradu i danas zapuštenoj novoj Kvantaškoj pijaci, nego vi za vaše dve godine vlasti. To je činjenica. Vašarište se prebacilo na novu lokaciju jer je, recimo, svaka šatra koja prodaje hranu imala svoj vodovodni a i kanalizacioni priključak. Pitajte svog stučnjaka iz Zavoda za javno zdravlje Branka Vujkovića, koliko je to bitno kada se priprema hrana, a koriste je hiljade i hiljade naših građana. Koliko je važan taj sanitarni aspekt i kolika je razlika između te dve lokacije samo u ovoj činjenici? Da se ne pominju asfaltirane i betonirane staze. Zašto ste vratili vašar na Mihailovac? U prostor blata, bez kanalizacione mreže! Samo iz inata i sujete. Uzgred, moraćete da položite i račun koliko se parica zaradilo i gde su usmerene? Sada je nužno proširiti vodovodnu mrežu u pravcu od Jelenče do Cerovca, od Mišara ka Oridskom basenu, od Bogosavca ka Dobriću, od Prnjavora ka Ribarima, od Slepčevića ka Duvaništu. Nemojte od tog posla da pravite nemoguću misiju jer to građani prirodno očekuju, pa nasledili ste najveći budžet od 40 miliona evra! Građani traže odgovor zašto za prve dve godine niste ništa od ovog uradili. Zašto ste primorali vodovod da menja sistem hlorisanja, i zašto je to koštalo 500.000,00 evra. Zašto dozvoljavate da se po javnom sektoru zapošljavaju klasični botovi koji primaju plate, ništa ne privređuju, a novac ode na plate, a ne na investicije. Polagaće se jednog dana račun zašto otvoreni bazen košta tri puta više od planirannog, šta je sa halom, šta se dešava sa zdravstvenim ambulantama po selima i zašto posle dve godine još uvek ne rade sve. Nije vam lako. Znanja nemate, ovaj grad ne razumete, niste u njemu rođeni a ni odrasli. Pomoćnici – sve nesrećnik do nesrećnika: Rista sa pumpe, Jarin sa bagera, Mićići itd. Još kada vam dođe šef koji je razumevanjem Vrhovnog suda sa dosuđenih 20 godina robije, odležao 10, tragikomedija se nastavlja. Dobro je, samo da ne bude batina kao prošli put! Reč Šogun (upravitelj oblasti u Japanu u 13. i 14. veku, koga lično postavlja Car)

Zašto su institucije krile da je vazduh u Šapcu prezagađen, u korist privatnih kompanija?

Projekat izgradnje skladišta opasnog i neopasnog otpada kompanije Eliksir otvorio je brojna pitanja, nedoumice ali i zabrinutost. Počev od poziva na javnu raspravu, preko informisanja javnosti, same suštine ovog projekta i logike kreiranja ovakvog skladišta baš u Šapcu, pa sve do toga da li su svi potrebni i zakonom propisani uslovi ispunjeni. Nameće se pitanje zašto je predviđeno skladištenje ove vrste otpada baš u Šapcu, a ne na nekom lokalitetu u blizini Prahova, gde je predviđeno spaljivanje? U objavljenoj studiji na sajtu Ministarstva za zaštitu životne sredine navodi se da je na planiranom prostoru zemljište kontaminirano, takođe voda, dok je vazduh u 2021. godini bio treće kategorije, odnosno da je prekomerno zagađen i to zbog odstupanja više parametara. Podsećamo vas da je do 2019. godine u gradu Šapcu monitoring kvaliteta vazduha vršio Zavod za javno zdravlje Šabac. Usled nastalih problema te 2019. godine, kompaniji Eliksir naložena je ugradnja dodatnih filtera i demistera, a sa ZJZ Beograd kao referentnoj ustanovi dogovoreno je da se monitoring kvaliteta vazduha vrši svakodnevno, za šta je na godišnjem nivou izdvojeno tri puta više sredstava iz budžeta. Tada je učinjeno sve što je bilo u našem kapacitetu da se spreči zagađenje. Izveštaji su govorili da vazduh nije zagađen. Kako se sada došlo do toga da je vazduh prezagađen? Zašto se negiralo zagađenje? U narednom periodu nastojaćemo da prikupimo sve potrebne informacije od nadležnih po ovom pitanju na svim instancama. Gradski odbor stranke Zajedno taži da se o ovome izjasne oni koji su uzurpirali vlast i iznesu sve podatke o ovom projektu, kao i ZJZ Šabac, da građanima kaže da li su navodi iz studije o zagađenju vazduha tačni.