Mladi Zajedno: Vlada Republike Srbije imenovanjem novih članova Saveta fakulteta u Beogradu pokušava da potčini Univerzitet!

Imenovanje Dragoslava Bokana, Novaka Nedića i ostalih spornih ličnosti u Savete fakulteta je direktno mešanje u rad Beogradskog univerziteta i napad na jednu od malobrojnih nezavisnih institucija koja nije pod uticajem SNS. Ovakvom odlukom samo se dodatno se vrši pritisak na BU i dovodi u rad dalje funkcionisanje Univerziteta. Ljudima sa upitnim biografijama, koji su poznati široj javnosti po svojim govorima mržnje i kriminalnim aktivnostima, nije mesto na fakultetima već u zatvoru! S toga se postavlja pitanje na koji način ONI mogu da doprinesu razvoju fakulteta, obrazovnog programa i poboljšanja studentskih uslova imajući u vidu njihovu prošlost, ali i sadašnjost. Podsećamo, Novak Nedić generalni sekretar Vlade Republike Srbije postao je poznat javnosti nakon snimke u kojem se jasno vidi da je u društvu kriminalaca, imenovan je za člana Saveta Pravnog fakuleta, dok je Dragoslav Bokan, rado viđen gost na Pinku i Hepiju gde je poznat po svojim uvredama, vređanjem pripadnika drugih nacionalnosti i šovinističkim stavovima imenovan u Savet Filološkog fakulteta. Kakve kvalifikacije imaju ljudi sa ovakvim biografijama da budu direktno odgovorni za rad fakulteta!? Podržavamo peticiju protiv imenovanja Dragoslava Bokana u Savet fakulteta koju su pokrenuli studenti Filološkog fakulteta. Smatramo da samo ljudi sa znanjem, iskustvom i moralnim integritetom zaslužuju da sede u organima koji direktno utiču na formiranje budućih generacija naše zemlje.

Đurić: Mladima u Srbiji nije potrebna jednokratna pomoć već konkretna i održiva rešenja

Decenijama unazad se na studentskim protestima mogu čuti svakojaki povici i parole. Jedna od njih na veoma direktan način iskazuje ono što suštinski predstavlja vrednost za koju se beskompromisno treba boriti, a to je – Znanje nije roba! Nažalost, poslednjih desetleća se sve češće prema obrazovanju odnosimo kao prema nečemu što predstavlja povlasticu, stvar dostupnu gotovo samo višim društevnim slojevima, istovremeno zaboravljajući da su mnogi od najvećih svetskih naučnika svih vremena, poticali iz siromašnih porodica. Nakon petooktobarskih promena, ali i mnogo pre istih, studentima su obećavane kule i gradovi, ali u suštini sva obećanja su uglavnom ostajala samo na rečima. Nažalost, od reči se ne živi, a ni ne studira – pored truda i zalaganja, koje ne manjka, za studiranje su potrebni uslovi i finansije. Više od 15 godina, studenti u Srbiji čekali su da dobiju Zakon o studentskom organizovanju. Na kraju, kad se sve sabere i oduzme – mogli su studenti sačekati još malo vremena. Zakon u ovakvom formatu, pun je nedefinisanosti, nelogičnosti i „rupa“ koje se vešto koriste. Kao primer, pomenuću situaciju iz Novog Sada, gde su se na Filozofskom fakultetu odvijali izbori za članice i članove studentskog parlamenta. Vladajući Savez studenata, blizak vladajućem SNS-u, nije dozvolio listi Studentske reakcije da se kandiduje na izborima, istovremeno kršeći sve moguće procedure i regulative, do te mere da su za zamenika predsednika izborne komisije postavili osobu koja je član Saveza studenata koji, istovremeno, učestvuje na tim istim izborima. Nije li to sukob interesa? Zakon, kao takav, sa svim svojim manjkavostima bi možda i funkcionisao, ali u razvijenom demokratskom društvu, gde se poštuju slobode izbora i načela smenjivosti. U diktaturi u kojoj živimo, gde se prljava autokratska politika uvukla u svaku poru društva –  ni jedan zakon ne funkcioniše, a kamoli Zakon o studentskom organizovanju. Dakle, može se zaključiti da su postojeće zakonske regulative idealne za vežbanje „mladih lidera“ SNS-a i njihovu pripremu za neke bitke koje im tek predstoje. Prema Zakonu o učeničkom i studentskom standardu, studenti imaju pravo, između ostalog, na smeštaj i hranu. Iako ove stvari moraju da budu kvalitetne i široko dostupne studentima, uslovi u kojima žive su katastrofalni. Kada govorimo konkretno o studentskim domovima, u Novom Sadu, smeštajni kapaciteti broje nešto više od 2.700 mesta, iako studenata ima nešto više od 40.000. Brojni studenti sa lošijim ekonomsko-socijalnim statusom neretko uslovljeni lošom finansijskom situacijom i cenom rentiranja stanova odustaju od studiranja ili pak, rade po dva ili tri posla kako bi nadomestili finansijske izdatke. Slična je situacija i sa mladim bračnim parovima, koji uz svu pomoć države i dalje grcaju u dugovima. Navedeni primeri, pored kojih postoji još bezbroj sličnih ili istih trebali bi da budu rešeni institucionalnim putevima i tu dolazimo do ključnog problema – nedovoljne uključenosti mladih u odlučivanje. Primera radi, u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, narodni poslanici mlađi od 30 godina čine tek 3.6%, odnosno to je 9 poslanica i poslanika. U Skupštini AP Vojvodine taj broj je još katastrofalniji, od 120 poslanika, tek je 1 mlađi od 30 godina. Pored toga što mladi nisu dovoljno zastupljeni, niti im je data prilika učestvuju u odlučivanju, o njihovim problemima se ne govori – bar ne u onoj meri u kojoj bi trebalo. Mladima u Srbiji nije potrebna jednokratna pomoć koja im se daje pred svake izbore i nerealna obećanja o zemlji meda i mleka, već konkretna i održiva rešenja čija će se primena osetiti na dugoročnom planu. Za početak bi bilo dovoljno da se parola „Za našu decu‟ ne odnosi samo na članove vladajuće partije, već na sve mlade ljude koji žive u Srbiji – i to bi već predstavljalo dobar pomak. Izvor: Danas

Zajedno Mladi: Moramo početi da slušamo mlade

Obeležavanje Međunarodnog dana mladih je prilika da se još jednom istaknu problemi sa kojima se mladi kod nas suočavaju. Položaj mladih u Srbiji je jako zabrinjavajuć na svim nivoima, od ekonomskog do političkog.   Najveći problem je svakako nezaposlenost. Vreme koje je potrebno da se pronađe posao nakon završenog fakulteta u Srbiji je u proseku duže od 2 godine dok je u zemljama EU taj period mnogo kraći. Prilikom dolaska do posla, mladi su neretko primorani i da pristanu na neplaćene prakse. Zbog svega sa čim se mlada osoba nakon završenog fakulteta suočava, ne iznenađuje podatak da se skoro 50.000 mladih godišnje odseli iz Srbije. Potrebno je zaustaviti ovaj trend zloupotrebe mladih i ugledati se na Evropski parlament koji je ove godine u junu izglasao zabranu neplaćenih praksi na tlu Evropske unije. Opterećeni sopstvenim problemima, mladi su sve udaljeniji od političkog života, a samim tim i prilike da aktivno učestvuju u donošenju odluka. Postojeća institucionalna rešenja nisu u stanju da reše ovo pitanje te je s toga potrebno doneti nov Zakon o mladima, koji će uvesti obavezno izdvajanje iz lokalnih budžeta za omladinsku politiku, ali i unaprediti već postojeća omladinska tela na nacionalnom, pokrajinskom i lokalnom nivou. O problemima mladih mora se govoriti svakodnevno u svim institucijama, u javnom prostoru, medijskom i društvenom. Mladima se mora dati prilika da se i njihov glas čuje. Potrebno je boriti se za prava svih mladih, od srednjoškolaca do studenata. Mladi u Srbiji ne smeju biti samo slovo na papiru i statistički podatak kojim se popunjavaju unapred postavljene kvote, već da to bude zasnovano na realnim potrebama mladih ljudi u Srbiji.

Mijailović: Želim da ostanem u državi koja je zajednička

Student Marko Mijailović koji je govorio u subotu na protestu „Srbija protiv nasilja“ u Kragujevcu poručuje da su mladi i studenti budućnost svakog društva i da treba da budu uključeni u politički život zato što oni treba u budućnosti da preuzmu odgovornost vođenja društva. „Pitamo se da li u ovoj državi građanin može da ostvari osnovna prava koja su zagarantovana Ustavom, da se zaposli bez partijske knjižice, da ode kod doktora bez traženja veze, da stekne diplomu znanjem a ne kupovinom, da sudovi budu nezavisni u svom odlučivanju. Da li ovakvu državu želimo gde se promoviše nasilje na svakom koraku, gde nemamo slobodu medija, slobodu izražavanja i slobodu mišljenja“, jedna je od poruka koje je student Marko Mijailović uputio sa govornice tokom protesta „Srbija protiv nasilja“ u Kragujevcu. Ovaj student Fakulteta političkih nauka i član omladine stranke Zajedno smatra da je režim upropastio, upropašćava i guši sve nade. „Dokle ćemo da ćutimo o zakonima koji opravdavaju njihova dela, ekstremnom zaduživanju, novcu iz helikoptera, poklanjanju zemljišta koja se pokrivaju tajnim ugovorima“, pita se Mijailović. On poručuje da više neće moći tako pošto su ljudi ustali i se bore za bolji život u našoj državi. „Kažu da sistem nije zakazao i u pravu su – oni nisu ni uspostavili sistem koji funkcioniše“, rekao je Mijailović. „Ja želim da ostanem u državi koja je zajednička, poštuje različitosti, uvažava tuđa mišljenja, neguje toleranciju, promoviše ljudske i vrednosti porodice i ne deli građanje na podobne i ne podobne“, kaže Mijailović. „Mladi i studenti su budućnost svakog društva, i treba da budu uključeni zato što oni treba u budućnosti da preuzmu odgovornost vođenja društva, a kad se u sadašnjosti prave ozbiljne greške koje ostavljaju dalekosežne posledice onda to mora da bude ODMAH, a sad je taj trenutak, zaključuje Mijailović.

Go To Top
Skip to content