Deset dana nakon što su članovi stranke Zajedno i Političke platforme Solidarnost posetili Ministarstvo za rad i razgovarali sa državnim sekretarom Miomirom Đorđevićem, nismo videli značajnije pomake i reakcije na talas smrtnih slučajeva koji se dovode u vezu sa radom. Smrti radnika i radnica, ali i invaliditeti zadobijeni u nehumanim radnim uslovima, padanje u nesvest u prevrućim fabričkim halama, rad bez adekvatne zaštitne opreme, uskraćivanje prava na pauzu i odmor. Sve je to slika današnjeg položaja u kojem se nalaze radnici i radnice, a na koju Ministarstvo za rad žmuri. Shodno tome, danas smo uputili dopis Ministarstvu za rad i ministru Nikoli Selakoviću, u vidu zahteva za rasvetljavanjem smrtnih slučajeva radnika i radnica koji su se dogodili u prethodnom periodu i koji su s pravom potresli javnost. Na javnom servisu smo mogli da čujemo ministra Selakovića koji najavljuje strože kazne za poslodavce ukoliko se utvrde da uslovi rada nisu bezbedni. Ovo kratko obraćanje nije dovoljno niti dovoljno uverljivo. Zato zahtevamo i jasno obraćanje ministra javnosti uz objašnjenje koje sve konkretne mere će nadležno ministarstvo i Inspektorat za rad učiniti da se dosadašnji smrtni slučajevi rasvetle. Zahtevamo i objašnjenje kakvu komunikaciju Ministarstvo i Inspektorat imaju sa nadležnim tužilaštvom, pre svega imajući u vidu da znamo da je značajan broj podnesaka kojima se iniciraju prekršajni i krivični postupci u startu odbačen. I sam Zakon o radu dozvoljava nehuman tretman radnika i radnica. Ovde pre svega mislimo na mogućnost da ljudi rade i po 60 sati nedeljno, više sedmica u nizu. Dalje, omogućavanje rada van radnog odnosa, mahom putem takozvanih ugovora o privremenim i povremenim poslovima, ostavlja radnike i radnice bez elementarnih prava koja bi trebalo da budu garantovana, poput prava na plaćeni godišnji odmor, bolovanje i sindikalno organizovanje. Zato pitamo ministra Selakovića – koje mere Ministarstvo za rad planira da sprovede kako bi se ovakav, po radnike štetan Zakon o radu, promenio i kako bi se poboljšali katastrofalni radni uslovi u Republici Srbiji i da li nadležno ministarstvo planira da u proces izrade novog Zakona uključi i civilni sektor i druge osvedočene stručnjake iz oblasti radnog prava koji već gotovo deceniju upozoravaju na katastrofalne posledice Zakona o radu koji je usvojen 2014. godine. Ako pogledamo podatke Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje videćemo da su tokom 2022. godine registrovane 64 smrtne povrede na radu. Godinu dana ranije registrovano je 45 smrtnih povreda na radu. U prethodnih deset godina zvanične statistike pokazuju da u proseku život izgubi 45 osoba. To je ogroman broj ljudskih života. Realnost je da je sistem bezbednosti i zaštite zdravlja na radu u Republici Srbiji na izuzetno niskom nivou, o čemu svakodnevno svedoče i sami radnici i radnice, kao i sindikati. Iako zakonska regulativa postoji, sama primena je ograničena, dok je inspektorat značajno potkapacitiran. U Srbiji ima tek nešto više od 200 inspektora za rad, iako je još 2020. godine postavljen zadatak da ih bude 360. To znači da na jednog inspektora, ako gledamo zvanične statistike zaposlenosti, trenutno imamo više od 10.000 radnika i radnica. Previše. Treba imati na umu da je tek oko polovine inspektora specijalizovana za pitanja bezbednosti i zaštite zdravlja na radu.
Javno slušanje Odbora za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu na temu “Predlog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju zakazano je za četvrtak 07. aprila 2023. godine u Narodnoj skupštini sa početkom u 11.00 časova. Predlog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju ima niz problematičnih stavki na koje je dr Jelena Kalajdžić ukazala nadležnom Ministarstvu u periodu kada su trajale konsultacije. Ovim Zakonom predviđeno je uvođenje eAgrara, pri čemu pravo na podsticaje neće imati poljoprivredna gazdinstva koja ne pređu na ovu platformu. Stranka Zajedno je saglasna da je uvođenje eAgrara dobra stvar i da je potrebno u budućnosti modernizovati i olakšati našim poljoprivrednicima da dodju na brži način do subvencija, ali da je veoma kratak period za ovako veliki poduhvat. Brojni poljoprivrednici žive u veoma nerazvijenijim područjima, nemaju internet ili su to stariji ljudi koji trenutno nemaju mogućnosti da se prijave na eAgrar. Usvajanjem ovog Prodloga zakona, poljoprivredno gazdinstvo koje se ne prijavi na eAgrar neće imati pravo na subvencije i podsticaje. Zbog toga je dr Jelena Kalajdžić sugerisala da je potrebno uvesti prelazni period od godinu dana, kako bi svi mogli da pređu na eAgrar i da se otklone problemi koji se sreću na terenu, a povezani su sa ovom platformom. Naravno, ta sugestija nije prihvaćena, a kao posledica toga su redovi poljoprivrednika ispred stručnih službi, kašnjenje njihovih radova u polju. “Nismo prva država koja radi na uvođenju e Agrara, ali svakako smo država koja ima najkraći rok za prelazak na isti. Volela bih da mi neko objasni zbog čega se toliko žuri sa sprovođenjem eAgrara, pa čak i ako se vidi da proces uvođenja ne ide tako jednostavno kao što se na početku mislilo da će ići. Trenutno imamo zamenu teza i umesto da su poljorpivrednici u fokusu, a da je eAgrar nešto što će im pomoći i olakšati, u ovom momentu je najbitniji eAgrar, dok su poljoprivrednici u drugom planu”, istakla je Kalajdžić. Pored sugestija upućenih za eAgrar, uputili smo i sugestiju da se u ovom predlogu Zakona izostave podsticaji koji su vezani za nepoljoprivredne aktivnosti kao što su stari zanati ili ruralni turizam. Stranka Zajedno smatra da su to veoma bitne stvari za razvoj sela, ali isto tako da postoji i Ministarstvo za brigu o selu koje bi bilo kompetentnije da se bavi ovakvim stvarima. Još jedan od predloga koje je stranka Zajedno iznela jeste taj da se u nov predlog Zakona navedu i obaveze Ministarstva, a ne samo obaveze korisnika, odnosno da se tačno precizira za koliko dana najkasnije poljoprivrednici mogu očekivati sredstva za subvencije, odnosno podsticaje na koja su ostvarili pravo, kako bi mogli da planiraju sledeće korake u njihovom radu. Dr Jelena Kalajdžić predložila je da se izbriše stav koji određuje da pravo na premiju za mleko imaju samo oni koji imaju preko 3000 litara kravljeg mleka po kvartalu ili 1500 litara mleka u nerazvijenim područjima, što je prihvaćeno. Takođe, upućene su i brojne sugestije vezane za povećanje podsticaja po hektaru, po grlu stoke, povećanje premije za mleko, što takođe nije usvojeno. Stranka Zajedno smatra da ovakav Zakon o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju nije dobar, da je potrebno da uraditi nov Zakon koji će biti dosta složeniji i detaljniji nego što je ovaj. Naša poljoprivreda trenutno je bazirana na Uredbama što zasigurno nije dobro ukoliko težimo snažnoj i razvijenoj poljoprivredi. “Srpska poljoprivreda je godinama unazad u stanju hronične iscrpljenosti, i kao takva je nepovoljna za moderan agrarni, ruralni i ukupni društveni razvoj kao i za sve oštriju konkurenciju na tržištu. Zbog toga su potrebne sistemske promene koje su moguće jedino uz pomoć države koja bi se ogledala u velikom ulaganju u srpski agrar u narednim godinama. Poljoprivreda je veoma važna grana privrede, a hrana je sve skuplja i ima je manje”, zaključuje Kalajdžić.
Policija je onemogućila najavljenu proslavu i zastrašivala građane Marinkove bare koji su hteli da sa strankom Zajedno obeleže Svetski dan Roma. Beograd i Beograđani su danas posramljeni jer se na čelu grada nalazi čovek koji je već pokazao prezir prema našim sugrađanima Romima. Međutim tu nije kraj, jer institucije ne samo da su diskriminišuće već je danas policija i zastrašivala građane romske zajednice u Marinkovoj bari. „Da bi smo napravili grad i društvo otvorenog srca, što pre moramo otvoriti sve naše institucije i uložiti dodatan napor da se poboljšaju životni uslovi i položaj Roma u Beogradu. Samo zajedno sa građanimo koji svakodnevno osećaju nepravdu i diskriminaciju možemo izgraditi solidarno društvo po meri svakog dostojanstvenog čoveka, iz koje god manjinske zajednice da dolaze“, izjavio je narodni poslanik stranke Zajedno, Đorđe Miketić. Biljana Stojković, kopredsednica Zajedno rekla je da položaj najugroženijih članova društva jeste prava slika demokratije. „Svi znamo stanje obespravljenosti i nebrige za romsku zajednicu. Nevidljivi su za ovu državu, neprimetni za institucije, zlostavljani i oduzetog dostojanstva. Danas im je zabranjeno i obeležavanje svog dana. Stid je ono što treba svi da osećamo, a naprednjački režim mora biti zbog ovoga kažnjen“, rekla je Stojković. Stranka Zajedno će nastaviti da se bori za očuvanje i unapređenje ljudskih i manjinskih prava svih ljudi bez obzira na njihovu nacionalnu, versku, rasnu ili bilo koju drugu pripadnost. Samo svi zajedno možemo stvarati bolje i solidarnije društvo.
“Najoštrije osuđujem napade vlasti i režimskih medija na nezavisne novinare. Dogurali smo dotle da se organizovano poziva na hapšnje novinara N1, Danasa i Nove. Marko Vidojković je u izbeglištvu. Strašno je i pomisliti kuda sve ovo vodi”, rekao je kopredsednik stranke Zajedno, Nebojša Zelenović povodom ponovnog targetiranja novinara Nove, N1 i Danasa. “Upozoravam i podsećam tužilaštvo da je krivično delo ukoliko ne rade svoj posao i ne zaštite ljude od režima koji časno obavljaju svoj posao u ova sumorna vremena”, istakao je Zelenović i dodao: “Iz stanja kada su brutalni, neosnovani, napadi na političke protivnike postali uobičajeni, došli smo u situaciju da su i svakodnevni napadi na slobodne novinare stalni deo našeg javnog života. Pozivam građane da se, svi zajedno, odupremo ovom verbalnom teroru režima, zbog toga što je samo pitanje trenutka kada će svaki čovek u zemlji i fizički biti ugrožen zbog toga što izgovori bilo šta protiv vlasti”. “Pozivam svakoga, ko ne želi da nam deca i unuci odrastaju i žive u ovakvoj Srbiji, da podigne svoj glas i jasno pokaže otpor bezumlju. Ovu stvar ne mogu rešiti ni Amerika ni Evropska Unija, već to zlo mogu da pobede samo udruženi gradđani, koji su nepobedivi kada je cilj naše zajedničke borbe normalan život u Srbiji”, zaključio je Zelenović.
Stranka Zajedno najoštrije osuđuje prikazivanje spota na televiziji Pink u kom se poziva na hapšenje novinara i urednika dnevnog lista „Danas“, portala Nova.rs, televizija Nova S i N1 zbog kritikovanja aktuelne vlasti kao i predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Stranka Zajedno istakla je ozbiljnost targetiranja novinara jer spotovi ovakve prirode koji prikazuju novinare, novinarke i medijske kuće u negativnom kontekstu mogu dovesti do ozbiljnih posledica. Smatramo da svi novinari i novinarke koji rade u javnom interesu moraju imati punu slobodu da obavljaju svoj posao, kao i garantovana radna prava koja takođe značajno doprinose osećaju sigurnosti. Stranka Zajedno osuđuje zlonamerno etiketiranje i spominjanje novinara i novinarki koji su i proteklih godina imali veliki broj pretnji zbog kojih su pojedini morali da napuste zemlju. U spotu se takođe spominju i autori emisije „Mentalno razgibavanje“ i iznose isečci iz novina Nova i Danas-a, kao i delovi intervjua sa Bojanom Pajtićem i Zdravkom Ponošem. Podsetimo, spot je prikazan na televiziji Pink dva dana nakon što je premijerka Ana Brnabić objavila da će u narednih 48 sati pokazati da je Vučić najčešće na naslovnim stranama dnevnika Danas i Nova, koje je nazvala tabloidima.
U Nišu je danas održan protest građana ispred zatvorenog mosta u Donjoj Vrežini sa naseljene strane sa ciljem da se spreči rušenje starog mosta dok se ne završi izgradnja novog. Predsednik gradskog odobra stranke Zajedno u Nišu, Slaviša Dinić istakao je da su nebriga i neodgovornost lokalne samouprave i nadležnih institucija dovele do zatvaranja mosta koji spaja gradske opštine Pantelej i Medijana počertkom marta 2019. godine. „Od tada pa do današnjeg dana, apsolutno se ništa nije desilo osim konfuznih izjava da rekonstrukcija mosta nije moguća, da most mora biti srušen, da će biti građen pešački most“, rekao je Dinić i dodao: „Sam značaj mosta i svakodnevna potreba za građane sa jedne i druge obale je ogromna prvo zbog mnogo kraće deonice za odlazak na posao, u školu, i svakodnevne potrebe prema centru grada, zatim bezbednost građana koji su sada usmereni na nebezbednu, neobeleženu saobraćajnicu bez trotoara, bez pešačkih prelaza i pritom se uključuju na bulevarski profil ulice koja je vrlo frekventna, što predstavlja svakodnevni rizik i uzrokuje česte nesreće“. Na skupu je istaknuto i da je ovaj protest način da građani Niša pošalju zajedničku jasnu poruku nadležnim institucijama o važnosti ovog mosta. „Prinuđeni smo na samoorganizaciju“, izjavio je Dinić koji je dodao da se prioriteti gradske i opštinskih vlasti očigledno ne podudaraju sa prioritetima i potrebama građana. „Grad iz budžeta finansira akva park na uštrb osnovnih potreba građana, a od tih para je moglo 5 mostova da se izgradi. Ovo će biti poslednji protest upozorenja sa jasnim zahtevima i formiranjem građanskog Odbora koji će pratiti dešavanja, informisati građane, predlagati rešenja u konsultacijama sa stručnim ljudima. Moramo da ih nateramo da rade svoj posao“, istakao je Dinić. Iz stranke Zajedno poručuju da stari most ne treba rušiti dok se novi ne izgradi, uz sve ono na šta ova vlast sada ne misli a to je pre svega čišćenje nanosa stabala i smeća koje ugrožava bezbednost ljudi i imovine, projektovanje novog mosta, od idejnog do konačnog projekta i svih potrebnih saglasnosti i dozvola za izgradnju, zatim uređenje obala Nišave i zaštitu vodozahvata Medijana o kome takođe ne vode računa.
Danas je svetski dan zdravlja, koji naši građani “obeležavaju” čekajući ozdravljenje u razorenom zdravstvenom sistemu. Naši lekari i sestre ne odlaze samo zbog novca, već odlaze zbog epidemije korupcije, partijskog i rođačkog zapošljavanja. Nisu uvaženi od institucija, niti imaju jasno definisane poslove i uslove rada, niti mogu da se obrazuju i usavršavaju u jasno definisanim uslovima i okolnostima. Najgori lekari vode klinike i sa pozicije rukovodećih ljudi kinje i iživljavaju se nad najboljim lekarima i sestrama. Za to vreme, smrtnost nam je najveća u Evropi i najveća od Drugog svetskog rata. Prošle godine je umrlo 25.000 ljudi više nego u 2021. godini. U 2019. godini prosečan negativan prirodni priraštaj iznosio je 102 stanovnika dnevno, u 2020. godini on je povećan na 151, dok je za prvih 11 meseci 2021. godine dostigao tačno 200 dnevno. Godinama se čeka na terapiju, magnetnu rezonacu, zamenu kuka, nedostaje rana dijagnostika pa i citostatici u lečenju karcinoma. Pacijenti su prepušteni sami sebi. Od oktobra 2021. godine nije urađena nijedna transplantacija organa. A na listi čekanja je oko 2.000 ljudi koji slave svaki dan svog života. U Smederevu bukti epidemija morbila, iskorenjene bolesti, nestašica je antibiotika za decu, a tendenciozno se urušava primarna zdravstvena zaštita zbog planirane privatizacija domova zdravlja, instituta i apotekarskih ustanova. Sve će to rezultovati još većim brojem izgubljenih života i porastom obolelog stanovništva. Ovo nisu alaramantni podaci, ovo je apokalipsa jednog društva i jednog naroda. Reformisati zdravstvo jedino je moguće kroz kriterijume uspešnosti za svakog pojedinačnog lekara i to učiniti dostupno građanima da mogu da znaju ko ih leči. Moraju se najviše platiti oni najbolji i najvredniji i njima dati prostor da odlučuju i organizuju posao na klinikama. Stranka Zajedno predlaže da se deo budžetskih sredstava koja su sada opredeljena za nekakve preskupe stadione i druge neprioritetne projkte, prebace u resor zdravstva za hitnu revitalizaciju sistema primarne zdravstvene zaštite, povećanje plata lekarima i sestrama. Neophodno je inicirati novo zapošaljavanje lekara po ugovoru kao i obnovu domove zdravlja i klinike. Pacijenti moraju dobiti adekvatno i dostojanstveno lečenje, a samo stručni i zadovoljni lekari i sestre im to mogu obezbediti. Za kraj, citirali bismo Mendeljejeva koji je rekao da cilj svake politike mora biti stvaranje uslova za reprodukciju i zdrav život.
Đorđe Miketić, poslanik, koji je izabran za kandidata za gradonačelnika na budućim beogradskim izborima, kaže da je osnovni problem u ovakvim odlukama to što su urađene bez prethodne analize i jasnog plana. “Šapić divlje gradi pa tako i upravlja gradom. Osnovni problem u ovim odlukama je to što su urađene bez ikakvog plana, analize i studije izvodljivosti. Niko ne zna šta će biti posledice ovih odluka jer su one nepromišljene i hirovite. Beograd ima stručnjake i institucije koje su ovo mogle lepo pripremiti, ali očito Šapića ne zanima mišljenje ljudi od struke niti poštovanje procedura. Kako je prošao na nasipu, tako će proći i sa svim odlukama koje donosi sam, u kabinetu sa drugim siledžijama”, kaže Miketić. Osvrćući se na ideju da komunalna milicija kontroliše naplatu karata on ističe da to „možda i nije loše jer ta SNS družina u uniformama od 3.500 evra, do sada retko šta je radila u interesu grada i građana“. Miketić ističe i da Šapić, kao pomoćnik gradonačelnika a potom i predsednik opštine Novi Beograd, nikada ništa nije rekao o katastrofalnom učinku Bus Plusa. “Pre dve godine kada je ponovo potpisan ugovor na sumanutih 13 godina, ćutao je. Prosečno 150 miliona evra godišnje Beograđani pokrivaju gubitak GSP-a iz budžeta grada. Ovo je pljačka”, kaže narodni poslanik. On podseća na predlog koji je njegova organizacija ranije iznela da sistem naplate bude u okviru GSP-a, a ne da bude dat privatnom licu, kao i da je potrebno dati stimulaciju poslodavcima da se naknada za prevoz direktno uplaćuje u fond saobraćajnog preduzeća, čime bi se naplata sa sadašnji 20 podigla na 60 odsto, i postigla ušteda do 100 miliona evra. Na taj način, kako dodaje, studenti, školarci i penzioneri bi imali besplatan prevoz, a frekventnost i kvalitet prevoza bi se umnogome podigli. Izvor: Danas Foto: BETAPHOTO/AMIR HAMZAGIĆ
Skandalozno je da je predsednik Narodne skupštine, ujedno i predsednik Odbora za prava deteta odbio da sazove sednicu odbora koju je na našu inicijativu potpisalo 13 članova odbora iz redova opozcije. Da li je moguće da će i u ovom slučaju Orlić staviti politički interes iznad borbe za prava zlostavljanje osmogodišnje devojčice o koju se ogrešio Centar za socijalni rad. Želeli smo da se utvrdi ko je tačno načinio propust u ovom slučaju jer ne želimo da se pomirimo sa činjenicom da u našoj zemlji postoji mogućnost da deca žive zarobljena bez ikakve kontrole i sankcija za odogovrne. Takođe, želeli smo da u razogovoru sa ministarstvom i zaposlenima u nadležnim službama napravimo akcioni plan, kako da se ovakav monstruozan slučaj više nikada ne ponovi u našoj zemlji. Šokirani smo do koje mere stranačka pripadnost može biti važnija od zdravlja i brige o deci. Vladimir Orlić se kandiduje da crnim slovima bude upisan u istoriji srpskog parlamentarizma ali i humanizma.
Fakulteti Univerziteta u Beogradu izloženi su, jedan po jedan, vanrednim proverama finansijskog poslovanja. Pozdravljamo ažurnost Ministarstva finansija u kontrolisanju protoka i trošenja novca u javnim ustanovama. Ipak, moramo se zapitati da li je kontrola rada fakulteta uzrokovana ličnom agendom ministra Siniše Malog zbog nepristajanja UB da ovom kandidatu dodeli titulu doktora nauka za delo koje je dokazana intelektualna krađa i plagijat. Moramo podsetiti da niti jedan fakultet UB ne dobija od države pun iznos sredstava za materijalne troškove rada (često se dobija samo 30% sredstava) zbog čega su prinuđeni da razvijaju i komercijalnu delatnost. Bez sopstvenih prihoda, mnogi fakulteti ne bi bili u mogućnosti da plaćaju račune za vodu, struju, grejanje pa bi njihov osnovni rad bio u potpunosti nemoguć. Bez sopstvenih prihoda, nenastavno osoblje (službenici u administraciji, tetkice, portiri, bibliotekari) imali bi platu značajno manju od minimalne. Zakonom o visokom obrazovanju omogućeno je da fakulteti nadoknađuju nedostatke sredstava, a koji su i uzrokovani time što naprednjački režim nema interes da vodi računa o obrazovanju. Slična situacija je i na Univerzitetu u Novom Sadu kao i na Univerzitetu u Nišu. Ne sporimo mogućnost da se u okvirima organizacije rada na fakultetima dešavaju zloupotrebe finansija i zalažemo se za sankcionisanje osoba koje se nalaze u ovakvom prekršaju. Naglašavamo, međutim, da ogroman deo problema u radu državnih univerziteta, finansijskom opterećenju studenata i njihovih porodica, teškom položaju pre svega nenastavnog osoblja na fakultetima, kao i nemogućnosti unapređivanja nastave na fakultetima, potiče od nebrige države za svoje stanovništvo, razvoj društva i njegovu budućnost. Pritisak Siniše Malog na rad Univerziteta u Beogradu zasigurno će ugroziti rad brojnih fakulteta, a za neke može označiti i kraj postojanja. Imajući u vidu da pravosuđe u Srbiji nije slobodno i nezavisno od izvršne vlasti, tj. od samovolje Srpske napredne stranke, plašimo se da je budućnost visokog obrazovanja u Srbiji veoma ugrožena. Stranka Zajedno pružiće svu podršku nastavnicima, studentima i nenastavnom osoblju u borbi za opstanak. Obrazovanje, znanje i budućnost društva moraju biti iznad svakog pojedinca, uključujući i intelektualnog lopova.