Stranka Zajedno i Politička platforma Solidarnost osuđuju napad na Uroša Savića predsednika sindikata Sloga u preduzeću Falk Ist koji se juče dogodio u Knjaževcu. Pružamo punu podršku Saviću i svim radnicama i radnicima ovog preduzeća koji su u štrajku već dve nedelje. „Strašno je to da su sindikalni aktivisti izloženi nasilju čak i sada kada se građani masovno na ulicama bore protiv nasilja, mržnje i podela koje ova vlast stvara godinama. Nažalost, nije to ništa novo – već trideset godina vlasti i poslodavci zastrašuju, prete i šalju batinaše na radnike i radnice koji se bore za svoja prava“, rekla je Melanija Lojpur, portparolka Solidarnosti koja je autonomna organizacija stranke Zajedno. Ona je rekla i da su i u prethodnim decenijama horde batinaša bliske vlastima nadale radnike i radnice koji su se borili protiv privatizacije i za očuvanje javnih dobara. „Sada lokalne vucibatine atakuju na radnike i radnice koji traže minimum a to je da imaju plate dovoljne da obezbede osnovne životne potrebe. Ono što radnici brane i zahtevaju se smanjilo, ali se represija nikako ne smanjuje. To nam govori da ni za vlast ni za bahate poslodavce nema granica u eksploataciji ljudi, njih baš briga da li ljudi mogu da žive pristojno dok god oni žive ko bogovi“, izjavila je Lojpur. „Uroš Savić nije napadnut zato što je nekome učinio nešto loše, on je napadnut zato što je hrabro poveo ljude u borbu za dostojanstvo i pravo da od svog rada mogu da prehrane svoje porodice – takvi ljudi su superheroji. Takvi ljudi su primer svima nama koji verujemo da je moguće stvoriti društvo solidarnosti i bolji život za sve ljude“, zaključuje Lojpur. Stranka Zajedno i Solidarnost će nastaviti da se bore i da podržavaju sve radnike i radnice koji se bore za poboljšanje svojih prava i bolji materijalni položaj.
Govoreći na tribini „Srbija, konačno, na dobrom putu“, koja je juče organizovana u Užicu, narodni poslanik i kopredsednik stranke Zajedno, Nebojša Zelenović, je rekao da ova vlast razume jedino masovne pritiske građana. „Bez pritiska nećemo uspeti da ostvarimo naše ciljeve“, rekao je Zelenović i dodao da je siguran „da smo blizu da uspemo sa zahtevima“. „Važno je da se taj pritisak dešava na miran i dostojanstven način kao što se sada dešava u Beogradu i celoj Srbiji. Imamo primere koji pokazuju da je to jedino na šta Vučić reaguje“, rekao je Zelenović. On je podsetio da je Vučić već probao da zaustavi proteste sa klasičnim manipulacijama: „pa stalno pominje izbore pošto su mu oni dobar zaklon, probao je sa pritiscima na javne ličnosti i uvredama i pretnjama prema glumcima“. „Parlament mu služi da vređa poslanike opozicije da bi demonstrirao silu i time odvratio ljude da ne dolaze na proteste. To su njegovi klasični vidovi manipulacije – ali oni više ne rade!“, dodaje Zelenović. „Narodu se sve smučilo, ljudi su rekli dosta je! To nema više veze sa bilo kojom strankom, ovo je sada pitanje borbe za dostojanstven, pristojan i siguran život u Srbiji ovakva kakva je danas“, izjavio je Zelenović u Užicu. On se osvrnuo i na to zašto veruje da su pritisci pravo rešenje. „Poljoprivrednici su uspeli da se izbore za svoje zahteve nakon što su sedam dana blokirali puteve. Do privremenog zaustavljanja Rio Tinta je došlo nako što smo prvo organizovali blokade na šest, pa na dvanaest tačaka, pa je nakon incidenta na mostu u Šabcu to došlo do pedeset tačaka sa 37.000 ljudi. Ta vrsta snage, ta vrsta građanske sile i pritiska koje zajedno iznosimo je jedino što ova vlast razume“, zaključuje Zelenović. Pored Nebojše Zelenovića, na tribini u Užicu su govorili Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta Srbija centar (SRCE), i narodni poslanici – Zoran Lutovac, predsednik Demokratske stranke i Đorđe Pavićević iz Zeleno-levog kluba Ne davimo Beograd.
Sindikat zaposlenih u Šestoj beogradskoj gimnaziji, nastavnici i roditelji učenika su danas organizovali protest ispred ove škole kako bi još jednom zatražili smenu direktora protiv čije samovolje se bore duže vreme. Podršku im je pružio i odbornik u Skupštini grada Beograda koalicije Moramo, Miloš Baković Jadžić. „Ne radi se ovde samo o smeni jednog čoveka. Mnogi primeri iz sektora prosvete govore nam da je potrebno zastati i preispitati čitav obrazovni sistem. Naravno da radnicima i radnicama u prosveti treba radikalno poboljšati radne i materijalne uslove – za to se borimo godinama, zajedno sa sindikatima i strukovnim udruženjima. Ali našem društvu je potrebno novo preispitivanje svrhe obrazovno-prosvetnog sistema, kao i njegove organizacije“, rekao je Baković Jadžić. On se zapitao kako smo došli do toga da je reč vladajućih partija teža od reči samih zaposlenih kada se radi o rukovođenju školskim upravama i savetima? „Veliki broj zaposlenih mora da radi više poslova kako bi skrpio kraj s krajem i nema mogućnosti da promisli i javno iskaže šta sve nije u redu sa samim školskim sistemom decenijama unazad? Mi moramo hitno vratiti ideju da škole stvaraju solidne i solidarne ljude koji rade za dobrobit bližnjih ali i celog društva, a ne naraštaje takmičarski nastrojenih individua koje se laktaju zarad prestiža ili bolje nadnice na tržištu“, kaže Baković Jadžić. Gradski odbornik kaže da je svima jasno da bez pritiska naroda ovaj režim samoinicijativno ne rešava gotovo nijedan problem. „Tako je tek usled revolta roditelja, a nakon majskih tragedija, naknadno smenjena direktorka OŠ „Đura Jakšić“. Nadam se da ćemo sličan ishod videti i u slučaju direktora Šeste beogradske gimnazije“, zaključio je Baković Jadžić.
Prenosimo intervju koji je naša Kristina Milošević dala za hrvatski časopis Poslovni dnevnik. Kristina Milošević rođena je 1984. godine u Gornjem Milanovcu. Ekonomski fakultet je završila u Beogradu. U općini Gornji Milanovac obnašala je dužnosti članice Općinskog vijeća od 2012. do 2016. godine, a u razdoblju od 2016. do 2020. godine bila je zastupnica u Skupštini općine Gornji Milanovac. Pored funkcije međunarodnog tajnika stranke Zajedno za Srbiju, obnaša I dužnost internog revizora stranke. Vaš program se zasniva na okretanju ka zelenim politikama. Međutim, Srbija danas uveliko zavisi od fosilnih goriva, pre svega lignita za podmirivanje preko 60% potreba za električnom energijom i termoelektrane pokrivaju bazni konzum električne energije u Srbiji. Koje su alternative i da li postoje dugoročni planovi za zamenu posotjećih termoelektrana na lignit i šta bi oni podrazumevali? Ono što je potrebno u novoj energetskoj politici Srbije, je da se oslonimo na energetsku tranziciju ka obnovljivim izvorima energije, kao što to uveliko i ubrzano radi čitav razvijeni svet. Umesto potrošnje i uvoza miliona tona uglja, mogli bismo da pokrenemo novu energetsku politiku “sunčanih krovova”, kako bi svako domaćinstvo postalo proizvođač električne energije, čime bi se i znatno smanjilo zagađenje vazduha – u čemu smo definitivno neprikosnoveni lider u Evropi, pa neretko i u svetu. U Nemačkoj, koja je uveliko krenula u zelenu energetsku tranziciju, već postoji ovakva politika „solarni panel na svaki krov“ i planiraju da u prvom krugu postave 1,5 miliona solarnih panela. Ako mogu Nemci, zašto ne možemo i mi? Čak su i sami građani Republike Srbije počeli sa ugradnjom solarnih panela na svoje krovove kako bi obezbedili snabdevanje energijom za svoje domove i privatne biznise. Da li i oni predstavljaju opasnost po naš energetski sistem? Ili su postavili solarne panele zbog toga jer je njihovo snabdevanje energijom ugroženo lošim poslovanjem EPS-a i strahom da neće imati dovoljno struje? Ugradnjom solarnih panela, dobili bismo novu, čistu solarnu elektranu od barem 350 megavata na krovovima građana Srbije, a uštedeli bismo na uvozu barem 70 miliona evra po sadašnjim cenama. Gruba procena je da postoji dva miliona krovova koji su kandidati za sunčane krovove Srbije. Na taj način bi se mogla smanjiti i proizvodnja u termoelektranama za 55% što bi značilo uštedu oko 22 miliona tona uglja. Investicija za nabavku panela u ovom scenariju iznosi oko 13 milijardi evra, dok bi period otplate trajao od 5 do 13 godina, u zavisnosti od kretanja cene električne energije na tržištu. Vremenski okvir projekta trajao bi 8 godina što bi bilo dovoljno vremena za postavljanje 36 miliona panela, što bi značilo 4,5 miliona godišnje. To bi takođe u Srbiji otvorilo i 8 hiljada radnih mesta. Međutim, to ne bi bilo sve, jer bi i kasnije, nakon ugradnje solarnih panela, bilo dodatnih radnih mesta za održavanje. Samim tim i enormno zagađenje bi se smanjilo. Da li ste u kontaktu sa Sindikatima EPS-a? U kontaktu smo, podržavamo njihov ideje i naravno da smo podržali i njihov protest koji je zasnovan na problemu početka privatizacije EPSa. Kakvo je stajalište stranke Zajedno oko transformacije EPS-a u A.D.? Smatramo da je to prvi korak ka privatizaciji javnog dobra, što svakako vodi ka povećanju kapitala pojedinaca, a to nikako nije u interesu građana. Snabdevanje strujom mora ostati u rukama države, a svakako EPS bi trebalo da igra ključnu ulogu u prelasku na obnovljive izvore energije, i to prvenstveno mislim na solarnu energiju. U ovoj državi je jako bitno da postoji takvo državno preduzeće koje će se rukovoditi interesima građana, jer postoji tendencija privatizovanja ne samo državnih preduzeća, nego čak i nacionalnih parkova, a to vodi ka privatizaciji države i svih javnih dobara, u korist manjine koje je bliska vlasti. U Srbiji samo u Gornjem Milanovcu postoji organizovano prikupljanje i sortiranje otpada na opštinskom nivou. Šta sve Zajedno planira da uradi na tom planu? Najveći problem Srbije su divlje i nekontrolisane deponije koje je potrebno urediti, da ne bi zagađivale okolinu a nakon toga preći paralelno u sistemsko rešavanje skladištenja i odlaganja đubreta, koje bi vodilo ka reciklaži, kao ključnom delu cirkularne ekonomije. Mi nemamo informacije šta se dešava sa materijlima koji se razdavajaju u pripremi za reciklažu, ne postoji jasna informacija šta se dalje dešava. Postoji način razvrstavanja otpada, ali svakako je veliki znak pitanja da li se i zašto se procedura ne sprovodi u potpunosti. Naši planovi su svakako da ispratimo da se ceo krug reciklaže ispuni, da podstaknemo preduzetništvo na reciklažu, i da na različite načine, koristi obnovljene materijale i kroz neke inovativne procese i proizvode, pa na kraju i kroz umetnost. Moramo smanjiti količinu đubreta koje postoji u srbiji. Reciklaža je jedan od najefikasnijih načina, a zajedno sa tim, podsticanje na cirkularnu ekonomiju, kao i na korišćenje obnovljenih materijala dovelo bi do evolucije u industriji u Srbiji, a očigledno je to i potrebno. Nedavno je puštena u pogon spalionica otpada u Vinči. Čini se da je projekt već zastario, i da nije u skladu s Referentnim dokumentom o najboljim raspoloživim tehnikama za spaljivanje otpada. Spalionici će za proizvodnju električne energije biti potrebno 320.000 tona otpada. Hoće li to ugroziti dostizanje cilja o reciklaži 65% otpada? Spalionica u Vinči je projekat koji bi trebalo da doprinese uređenju i sređivanju otpada u Beogradu. Pored ogromne količine nagomilanog đubreta u Vinči, koje je potrebno preraditi, postoji i problem zastarelosti tehnologije koja se koristi, a za sada nije sigurno na koji način če sve to i raditi. Sama ideja zelene energije koja bi trebalo da pronikne iz splionice je jako problematična, jer je u suprotnosti sa evropskim zakonodavstvom, s kojim bi Srbija trebalo da uskladi svoje pravne regulative, kao kandidat zemlja za članstvo u EU. Količina planirana za spaljivanje, a uglavnom plastičnog otpda, koji se zasigurno ne može smatrati obnovljivim izvorom energije, svakako dovodi u problem i nacionalne ciljeve u smislu reciklaže određenje količine otpada, kao deo usaglašavanja sa evropskim vrednostima. Da li možda imate u planu projekte prekogranične saradnje o reciklaži otpada? Naravno. Jedna od tema kojima se stranka Zajedno bavi je i regionalna saradnja, a osnov te saradnje predstavljaju kako zajedničke regionalne politike na kojima radimo zajedno sa zelenima, tako i
Na društvenim mrežama se pojavio snimak Vojislava Šešelja i Aleksandra Vučića koji na proslavi sede za stolom i razgovaraju dok se u pozadini čuju četničke pesme. Narodni poslanik i kopredsednik stranke Zajedno, Nebojša Zelenović, veruje da je to simbolični početak kraja karijere ta dva političara koji već tri decenije seju nasilje, mržnju i podele u društvu. „Sede Šešelj i Vučić, vino piju i debatuju… Zvuči kao početak nekog vica a pre će biti da su slike i snimci ove dvojice kako sede u nekom eminentnom lokalu i divane simboli početka kraja političkih karijera dva političara koji već trideset godina čine sve kako bi sebi ugodili a svoj narod unazadili“, rekao je Zelenović. On veruje da nije slučajno to što Vučić baš sada sedi za stolom sa svojim učiteljem Šešeljom. „Teško mu je, ne zna gde bije i kuda će, vratio se na početna podešavanja pa se obraća svom učitelju da vidi kako da nastavi da seje nasilje, mržnju i podele u društvu što ovaj dvojac radi već tri decenije kako bi se održavao na vlasti“, kaže Zelenović. Kopredsednik stranke Zajedno kaže da je Vučić uz Šešelja naučio i kako da promoviše nasilje, da seje mržnju među ljudima i podstiče na ratove, „dok su slali omladinu na frontove oni su gradili vile i useljavali se u nove stanove“. „Vučić je uz Šešelja započeo i privatizaciju naših javnih dobara i resursa, zajedno su branili i promovisali ratne zločince, vadili pištolje na studente i radnike, njihovi ljudi su prebijali advokate, novinare i sve koji su se usudili da se usprotive njihovom mučenju i pljačkanju zemlje i ljudi – a ti koji su im u tome pomagali su dobro nagrađeni a takav manir vladanja koriste i danas“, izjavio je Zelenović. On dodaje: „Danas se Vučić održava na vlasti uz pomoć nasilja koje sprovodi nad medijima, javne ličnosti su svakodnevno izložene linču njegovih poslušnika, radnici i radnice u svim sektorima trpe ekonomsko nasilje koje diktiraju Vučić, njegova Vlada i tajkuni – ali i tome je došao kraj. Ljudi više neće da trpe i da ćute, masovno izlaze na ulice zato što im je prekipelo, više niko ne želi da savija kičmu i da trpi zlo im Vučić servira“. „Zajedno se možemo izboriti za sigurno društvo i bolji život za sve naše ljude. Vreme je da ispratimo one koji već trideset godina promovišu nasilje, mržnju i podele“, zaključuje Zelenović.
Portparol Političke platforme Solidarnost, član stranke Zajedno i odbornik iz redova grupe „Za dobar grad – Moramo“ u Skupštini grada Beograda, Miloš Baković Jadžić veruje da je moguće razvijati Beograd na drugačiji način i da je prvi korak ka tome da vidimo leđa aktuelnom režimu. Baković Jadžić smatra da mere u domenu privrede i poljoprivede grada ili još uže i preciznije u domenu podsticanja zapošljavanja, koje je većina u skupštini usvajala, nisu dovoljne ili dovoljno hrabre i maštovite. „Problem je u ograničenoj perspektivi jer se gotovo sve mere svode na razvoj preduzetništva i malog biznisa, što je posebno neozbiljno u vreme velikih kriza kada takvi biznisi venu i pre no što se procvetali“, rekao je Baković Jadžić. On je pohvalio usvajanje Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja što je prvi takav usvojeni gradski dokument. Međutim, dodaje da on takođe pati od tog deficita kreativnosti kada je u pitanju razmišljanje van okvira vere da svaka individua može trudom i zalaganjem uspeti na tržištu. Baković Jadžić smatra da je zadrugarstvo potpuno zanemarano u ekonomskim politikama grada. „Kooperative ili zadruge mogu biti vrlo značajne u tranziciji ka ekološki prihvatljivijoj i pravednijoj ekonomiji. One posluju na principima brige o lokalnoj zajednici i ne teže iscrpljivanju prirodnih resursa zarad uvećanja profita. Zadruge imaju veliki potencijal u smislu oslanjanja na održive izvore energije, korišćenja zelenih tehnologija, razvoja cirkularne ekonomije, snabdevanja zdravom hranom i sl“, kaže Baković Jadžić. Gradski odbornik kaže da zakonske prepreke za zadrugarstvo u principu ne postoje. „Zakon o zadrugama omogućava osnivanje različitih tipova zadruga, od radničkih i poljoprivrednih, preko potrošačkih i stambenih, a čak i druge tipove koji se ne navode eksplicitno, poput energetskih i zadruga za radnike u novim formama rada kao što su frilenseri. Kako bi zadrugarstvo zaista zaživelo potrebna je veća podrška institucija za osnivanje zadruga i unapređenje njihovog poslovanja. Grad Beograd može imati značajnu ulogu u tom smislu i zato se zalažemo za prepoznavanje značaja zadrugarstva u rešavanju socio-ekonomskih, radnih i ekoloških problema na lokalnom nivou“, rekao je Baković Jadžić. Saznanje Baković Jadžića nakon godinu dana u gradskoj Skupštini je i da su plate zaposlenih u gradskim službama i sekretarijatima plate niske, često ispod proseka, kao i da postoji manjak zaposlenih. „Tu nam je potreban nov način rada i ljudi motivisani smislenim poslovima i dobrim zaradama otpornim na korupciju. Potrebno je zaposliiti još novih mladih ljudi koji će da štite javni interes, interes grada i onih koji u njemu žive, a ne privatnih firmi, stranih kompanija i vladajućih partija. To bi bio dobar i solidaran grad u kojem nema PP ugovora i u kojem sama gradska uprava postavlja standarde radnih prava, kako prema svojim zaposlenima i svim drugim gradskim sekretarijatima tako i prema drugim firmama koje uopšte i pokušavaju da konkurišu na gradske tendere“, izjavio je Baković Jadžić. „Prvi korak ka izgradnji drugačijeg Beograda biće da vidimo leđa ovom režimu čiji ljudi već decenijama uništavaju naš grad“, zaključuje Baković Jadžić. Podsećamo da je na aprilskim izborima 2021. godine zeleno-leva koalicija dobila je 99.078 glasova, što čini 10.8% procenata i time osvojila 13 odborničkih mandata u novom sazivu Skupštine grada Beograda i predstavlja drugu odborničku grupu posle SNS-a.
„Najvažnija stvar koju je Aleksandar Vučić poručio svima nama tokom obraćanja naciji je da mu ne pada na pamet da dozvoli normalan život u Srbiji. Pošto zastrašivanje, bagatelisanje i laži nisu pomogli, menja taktiku. Najavljujući povećanje plata i penzija Vučić hoće da vidi da li će to smanjiti broj građana na ulici. Njemu su sada septembar i oktobar, kada sve treba da se ispuni, daleko svetlosnu godinu. Danas mu je samo važno kako da pregura petak koji dolazi“, kaže za Danas Nebojša Zelenović, kopredsednik i poslanik stranke Zajedno, dodajući da su zahtevi građana koji protestvuju poznati i jasni. Da li su to poruke čoveka koji vlada situacijoim, ili kako opozicija voli da kaže upašenog predsednika? Jedna stvar je jasna – Vučić je izgubio kompas i uplašen je. On nekoliko nedelja, kao muva bez glave, čita istraživanja javnog mnjenja i ne može da shvati kako to da svi instrumenti manipulacije, koji su radili jedanaest godina, više ne mogu da mu pomognu. Narodu je prepuklo i jasno mu poručuje da je više dosta. Sva je prilika da je predsednik zaista poverovao da je pronašao čarobnu formulu kako doveka da vara milione ljudi. E, sada od ta posla više nema ništa. Đavo je došao po svoje. Ako je imalo pametan pronaći će način da se suoči sa ovom novom realnošću i ispuniće zahteve protesta. U kom svojstvu je predsednik pričao o ekonomskim merama, obzirom da nije ni premijer, ni ministar finansija, a više nije ni predsednik SNS? Kao šef svoje interesne grupe. I do sada on nije zarezivao nikoga, niti je bilo ko šta ozbiljno odlučivao pored njega. To i jeste suština sunovrata koji smo doživeli kao društvo. Sada se stvar promenila zato što ogroman broj građana to više neće da trpi i jasno, odlučno i mirno to svojim učešćem na protestu saopštava. I nije to samo poruka slobodne Srbije Vučiću, već je isto tako i nedvosmislena poruka strancima koji tolerišu sva njegova nepočinstva. Nije taj čovek neumitna sudbina ove zemlje, koja nas je zadesila zato što nismo uspeli da razrešimo dramu raspada bivše države. To je jedno od najbitnijih saznanja u proteklim nedeljama. On je još jednom pozvao opoziciju na razgovor, ali se čini da ne želi da ispuni nijedan drugi zahtev? Ne nasedamo na njegove jeftine pokušaje da se nagodi. Svaki njegov potez je kupovina vremena i nada se da će se ovaj protest ugasiti. Za sada ne pada njemu na pamet da išta bitno promeni. Taj čovek potcenjuje slobodne ljude i zato ih je i nazivao hijenama i lešinarima. Za svakoga čoveka u Srbiji koji na takav život ne pristaje dolazi čas istine. Da vidimo ima li u nama snage da dovedemo u red jednog bahatog vlastodršca, koji je umislio da može da se šegači sa ljudima kako mu padne na pamet. To nije poziv na razgovor, već teranje šege. Dozvolili smo jednoj nadobudnoj osobi da zbriše postojanje slobodnih i poštenih izbora celu jednu deceniju. Kriminalci i potpuno pomahnitali stranački funkcioneri skupljaju glasove. Besprizorni ljudi u režimskim medijima sve to prikazuju kao normalan život. Svakoga ko nešto zucne protiv vlasti razapinju na krst. I sada on kobajagi opoziciju poziva na razgovor. Mogu samo da mu poručim još jednom da ispuni zahteve protesta “ Srbija protiv nasilja“. Posle toga može da otpočne razgovor o svim važnim pitanjima javnog života i politike u zemlji. Očekujete li da će kompletna opozicija odbiti razgovor sa njim, ili će on naći, ipak, neke rezervne opoziconare da sa njima razgovara? Niko ozbiljan te Vučićeve marifetluke ne shvata kao pravi poziv na dijalog. Čak iako nađe rezervnu opoziciju neće mu pomoći. Ljudi su ga prozreli a i njih, uveren sam da jeftine taktike neće proći. Što se tiče organizatora protesta, ne vidim da kod bilo koga od njih postoji dilema oko ovoga. Na žalost, ni jedan politički problem u ovih jedanaest godina nije rešen kroz debatu, argumentima. Rudarenje litijuma je privremeno sprečeno masovnim protestima. Zakon o policiji je dva puta povučen iz procedure posle velike medijske uzbune, uz potpuno jasnu spoznaju da će doći do demonstracija. Poljoprivrednici su izborili povećanje subvencija tek kada su danima blokirali magistralne puteve. Šta je u životu doneo razgovor sa Vučićem posle beogradskih izbora? Dakle, ponoviću, ispunjenje zahteva protesta je put ka dijalogu. Da li ste razumeli kada će Ana Brnabić podneti ostavku, kada će raspustiti palament i kada će ti izbori i biti? Može Vučić da preti izborima i raspisuje koje god. Neka trči izbore sam sa sobom i sa svojim satelitima. Bez kompetentnog i objektivnog REM-a nema uslova za fer i poštene izbore. A, da se vratim i na suštinu, bez eliminisanja ovih promotera nasilja u javnom životu ne postoje uslovi za bilo koji aspekt normalnog postojanja, a kamoli za izbore. Sve je postalo tragikomično, od odluke da se skrati školska godina, zato što su se prepali štrajka u prosveti, preko cirkusa koji pravi onaj Đuka koji je predsednik skupštinskog Odbora za pravosuđe, a na sednicama presuđuje ko je kriminalac, i treba da ide u zatvor, dok brani, u isto vreme, okrivljene u politički najosetljivijim postupcima, do karambola koje Vučićevi kumovi prave po ulicama, u automobilima koji koštaju stotine hiljada evra. Ima stranaka koje već traže izbore, da li je to tačno? Da li Vučić računa da na taj način podeli opoziciju? Svako ko je prava opozicija nema nikakvu dilemu oko toga da su izbori neprihvatljivi, dok ne budu ispunjeni zahtevi protesta. Koliko vidim, oni koji ne učestvuju na protestima ili nisu pozvali građane na otpor, nemaju problem da na izbore idu. Velika stvar ove građanske pobune je i to da ljudi više neće imati bilo kakvu dlemu o prioritetima, pravim vrednosnim stavovima i o istinskom odnosu prema režimu svakog učesnika u političkom životu. Predsednik poručuje i da prelazne vlade neće biti dok je on predsednik? Formiranje prelazne vlade nije zahtev ovog protesta. Vučić se toga uhvatio kao pijan plota zato što mu se čini da tako može da podigne temu kako, tobože, to u stvari, traže stranci, koji su zli i podli, a on, kobajagi borac za samosvojnu srpsku politiku,
Stranka Zajedno i Politička platforma Solidarnost podržavaju protest koji su radnice i radnici u kulturi organizovali danas ispred resornog ministarstva, kako bi ukazali na probleme, nedostatak sistemske podrške onome što savremeno kulturno stvaralaštvo stvarno jeste, kao i na izostanak primene postojećih zakonskih rešenja koja predviđaju aktivno učešće predstavnika reprezentativnih udruženja u procesima odlučivanja. „Zahvalni smo Nezavisnoj kulturnoj sceni Srbije na tome što brani dostojanstvo svoje profesije i svih koji rade i stvaraju u sektoru kulture i umetnosti“, poručio je danas Miloš Baković Jadžić, odbornik u Skupštini grada Beograda i portparol Solidarnosti. On je dodao da bi poboljšanje radnih uslova u kulturi, ali i transparentno i odgovorno upravljanje budžetskim sredstvima morali da budu osnovni principi rada svakog ministarstva, a posebno onog koje se bavi kulturom. „Podržavamo napore nezavisne kulturne scene koje čine ka poboljšanju svog položaja, ali i ohrabrujemo njihove koleginice i kolege iz zvaničnih kulturnih institucija da im se pridruže u borbi i da glasnije govore o problemima sa kojima se i sami suočavaju“, rekao je Baković Jadžić.
Fokus šestog po redu protesta „Srbija protiv nasilja“ će biti na obrazovanju kao jednom od temelju društva. Kopredsednica stranke Zajedno, Biljana Stojković smatra da je vreme da se prosvetnim radnicima povrati dostojanstvo koje zaslužuju. „Proterani na margine društva, ugaženog ugleda i ugrožene egzistencije, naši prosvetni radnici i dalje ostaju svetionik našeg društva, svestlost na kraju tunela. Ljudi koji brinu o našoj deci jesu ljudi koji grade našu budućnost. Vreme je da im se povrati dostojanstvo koje zaslužuju“, rekla je Stojković. Ona podseća da se prosvetari godinama, sa pravom, bore za povećanje svojih plata i to što su sada dobili nije rezultat toga što su institucije procenile da je nužno niti je stvar Vučićevog dobročinstva. „To je rezultat mukotrpne borbe radnica i radnika i njihovih sindikata u prosveti. To je još jedna od pobeda masovnih protesta koji se nedeljama dešavaju a kojima su se pridružili i prosvetari i ovim ih Vučić, sigurna sam, neće potkupiti da ne nastave borbu protiv nasilja“, kaže Stojković. Ona dodaje da nam je u borbi za bolje društvo i zajedničku budućnost potrebna stabilna država u kojoj se odluke neće donositi naprasno, bez konsultacija i na štetu velikog dela zajednice. „Haotični nalozi školama, uključujući prekid školske godine, nisu mere koje karakterišu uređene sisteme. U ovakvom obrazovanju niko se ne oseća dobro i sigurno. Ovakvo obrazovanje, u kom se ne poznaje uloga nastavnika, učenika i roditelja, nije obrazovanje za budućnost“, rekla je Stojković. „Dragi prosvetni radnici, mi smo uz vas jer samo sa vama možemo graditi slobodu u glavama budućih generacija. Pridružite nam se na protestu „Srbija protiv nasilja“, zato što samo zajedno možemo stvoriti sigurno društvo i bolji život za sve naše ljude“, zaključuje Stojković.
Kao internacionalni sekretar stranke Zajedno bila sam deo delegacije na 37. kongresu Evropske zelene stranke u Beču ovog vikenda, zajedno sa kopredsednicom stranke Biljanom Stojković. Jedna od tema ovog kongresa bio je i proces pristupanja zemalja Zapadnog Balkana EU. Kako smo već pokrenuli povezivanje zelenih Zapadnog Balkana u prethodnom periodu, svakako smo stava da je potrebno posmatrati čitav region kao celinu, s obzirom da imamo slične probleme i moramo doći do zajedničkih rešenja. Prvenstveno moramo raditi na tome da region bude siguran i bezbedan bez konflikta među zemljama regiona, a kao sledeći korak da stvaramo ekonomsku zajednicu Zapadnog Balkana, kao način da ubrzamo naš put ka pristupanju EU. Od takve saradnje u regionu, sve zemlje Zapadnog Balkana bi imale brži napredak, kao i Evropa, u celini. Na tim osnovama mogli bismo jačati veru građana u evropske vrednosti, koja je ovakvom vlašću, u Srbiji, poprilično umanjena. Kada vlast ne radi na tome da društvo bude demokratsko, kada radi na urušavanju institucija i obezvređuje vladavinu prava, onda imamo i rezultate koji pokazuju manju veru građana u EU, gde su zastupljene ove vrednosti. Usled urušavanja institucija, nedostatka demokratije u društvu, došli smo do toga da nam je medijski i javni prostor strašno zatrovan podelama, mržnjom i nasiljem. Veliko je interesovanje za dešavanja u Srbiji povodom protesta koji se održavaju svake nedelje u Beogradu, a izražena je i podrška predstavnika zelenih iz cele Evrope. Ono što je sada slika situacije je da smo zemlja u kojoj se vidi da narod želi promene, kao i da je tragedija koja je dovela do ovog bunta snažno probudila građane i da je ovo početak promene društva i javnog prostora. S obzirom da radimo na regionalnom povezivanju zelenih Zapadnog Balkana, sa ljudima koji misle kao i mi, da je vreme da se naš prostor posmatra bezbednim, stabilnim i ekonomski i energetski sigurnim, ovaj kongres doneo je neke nove ideje kako možemo da nastavimo to povezivanje. Kada imate ljude koji u svojim zemljama žele da naprave promene na bolje a tiču se mira, solidarnosti , zajedničkog evropskog puta, onda zajedno, usaglašeni u tim ciljevima možemo da napredujemo. Ako smo mi, zeleni, mogli da se povežemo, zašto to ne bi uradili i drugi politički akteri. Kristina Milošević, internacionalni sekretar stranke Zajedno