Zelenović objasnio kako do trajnog mira na Balkanu i članstva u EU, a da ne uđemo u NATO

Hoće li ovo društvo u EU, da li ova vlast zaista želi da tamo stigne i ako želi hajde i to da iskaže konretno, a ne samo prividima institucionalne borbe i scenografijama kojima se samo pretvaramo da bismo nešto hteli, a ne zapravo. Put u EU je put u svet slobode, vladavine prava, slobode medija, demokratije, možda baš zbog toga vi iz vlasti ne želite da tamo stignemo. Mi u stranci Zajedno smo se i okupili jer tamo želimo da stignemo i imamo konkretne predloge. Da biste otišli u EU morate da napravite kvalitetne dogovore sa svojim komšijama u regionu i da rešite suštinski problem koji muči ovo društvo, a to je odnos Beograda i Prištine, a mi smo kao stranka zauzeli potpuno jasan stav i dali svoj predlog: Tražimo široku autonomiju za Zajednicu srpksih opština jer smatramo da takva zajednica pod pokroviteljstvom EU može da dovede do toga da se uspostavi široka automonija za naše građane na KiM po ugledu na savremene evropske prakse. Tražimo demilitarizaciju Kosova jer ne želimo sukobe i trku u naoružanju u regionu. Da li će to što ćemo mi kupovati ofanzivne dronove nadjačati NATO ili ćemo da napravimo dobre dogovre u regionu i EU? Tražimo da KiM ne može da se ujedini sa Albanijom bez saglasnosti ZSO i Srbije. Tražimo najviši stepen zaštite i autonomije srpskih crkava i spomenika na KiM. Tražimo da se zaštiti državna i privatna imovina građana Srbije na KiM. Ako kroz te razgovore dobijemo perspekrivu za punopravno članstvo u EU, mi verujemo da se menja pozicija Beograda kada je reč o članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama. Verujemo da je to jedna poštena ponuda o kojoj vredi razgovarati. Ovaj naš plan iznosim već mesecima na svim plenumima, odborima i u medijima, a vlast ćuti. Nemamo s kim da razgovaramo, nemamo prostor za debatu i nismo čuli drugu ponudu, stoga čekamo da vidimo šta su ideje drugih poslaničkih grupa na temu mira na Balkanu kako bismo mogli svi zajedno da razgovaramo. Hajde gospodo da razgovaramo, curi nam vreme, a mi ne rešavamo ozbiljna bezbednosna pitanja. Prolazi nam vreme, vreme ne radi za Srbiju. Pred našom državom i vama na vlasti nalaze se dve ogromne planine koje treba da pređemo zajedno. Prva planina predstavlja 2/3 građana EU koja u ovom trenutku ne želi proširenje jer su u strahu od pristupa novih država u kojima i dalje tinjaju višedecenijski sukobi, a mi iz stranke Zajedno nudmo rešenje za to. Kada Zapadni Balkan reši bezbednosne i ekonomske izazove, postaje region čiji će ulazak građani EU na referendumima o pristupanju Srbije podržati. Zato predlažemo da se naprave dogovori za trajni mir u regionu, zajedničko ekonomsko tržište, da se posluje, putuje, radi i stiče bez granica. Druga velika planina je kako da se uključimo u sistem kolektivne bezbednosti, a da ne uđemo u NATO, zato smo predložili da Srbija na međunarodnoj konferenciji o Zapadnom Balkanu potpiše bilateralne mirovne i bezbednosne sporazume sa državama iz regiona Severnom Makedonijom, BiH, Crnom Gorom.. Rešavanje problema na parče je samo primirje, a ne trajni mir, zato predlažem da konačno rešimo pitanje mira i prosperiteta na čitavom Zapadnom Balkanu. Predlažem da razgovaramo o predlogu. Možda vi nudite neki bolji, ali ja ga još uvek nisam čuo. Na ovoj međunarodnu konferenciji treba da se naprave ključni dogovori za Zapadni Balkan u kojima svi mogu nešto dobiti, a niko nije na gubitku. Ovim tempom nama će biti potrebno 40 godina da stignemo u EU, a BiH 80, ceo životni vek. Dokle da čekamo, koliko još vremena možemo da izgubimo? Važno je praviti dogovore sa našim komšijama, sa partnerima, sa zemljama Kvinte i sa EU. Svaki dogovor postignut sa njima, ako je moguće postići, za nas je prihvatljiv jer to znači da smo se dogovorili o celom paketu i trajnom miru. Kada sam na prošloj sednici o svemu ovome pitao predsednika, on mi nije dao odgovor. Ovo je naš predlog, ali hajde da čujemo vaše predloge, dajte ih na sto pa da razovaramo, jer tome ova Skupština i služi.

Da postanemo važni građanima Evropske unije

Da li će proevropski građani Srbije ostati u zoni komfora i dopustiti da Srbija ponovo izgubi priliku da postane deo EU ili ćemo se odlučiti na korak da otvoreno govorimo o tome šta sve moramo zajedno da uradimo kako bismo ušli u Evropsku uniju, istakao je kopredsenik stranke Zajedno u svom intervjuu za dnevni list Danas. Pravi mali potres, ali i brojne podsmehe izazvao je vaš predlog o  formiranju ratne mornarice, obzirom da nemamo more. Čemu bi služila ta mornarica? Pre svega, zahvaljujem se svima na primedbama i komentarima u prethodna dva-tri dana. Naročito onim duhovitim. Bilo je važno da u javnom mnjenju otvorimo debatu šta to Srbija zaista mora da ima u vidu kada stvarno ima cilj da postane punopravan član EU. Kao neko ko se jasno opredelio za evropski put, smatram da je neophodno da naša zemlja postane bitna kako kuvarici iz Lisabona, električaru iz Hanovera tako i učiteljici iz Varšave. Svako od njih, na jedan ili drugi način, treba da glasa da budemo primljeni u EU. Sada je dve trećine stanovnika Evropske unije protiv proširenja. Zato moramo da pronađemo način da se uključimo u rešavanje problema koji su jako važni i njima i nama. Pitanje nekontrolisanih migracija je bitno ogromnom broju ljudi u Evropi. Ovo je bio predlog kako da Srbija saopšti građanima EU da je spremna da preuzme svoj deo tereta u jednoj stvari koja je vrlo bitna ljudima. Ukoliko bi došlo do zajedničkog dogovora sa susedima, zemljama Kvinte i članicama EU, mornarica bi mogla da unapredi stabilnost Sredozemlja, snažno uključi Srbiju i ceo region u misije očuvanja mira i tako doprinese bezbednosti i stabilnosti čitave EU. Stručnjaci tvrde da osim što nemamo more, to je i veoma skupa stvar  i da samo savremena fregata košta oko milijardu dolara. Odakle  nama taj novac? Sve oko čega se dogovorimo sa susedima, Kvintom i EU je moguće. Prva Jugoslavija je napravljena tako što je kralj Aleksandar u to ubedio predsednika Amerike Vudroa Vilsona. Titov dogovor sa Čercilom i američkim predsednicima sprečio je Staljina da zavlada drugom Jugoslavijom, a najveći deo onoga što imamo kao sećanje na zlatno doba posleratnog života finansirano je novcem američkih poreskih obveznika. Sporazumi sa državama na Balkanu, sa zemljama Kvinte kao i sa državama EU omogućili bi Srbiji i celom regionu da pomognu i sebi i EU u rešavanju pitanja nekontrolisanih migracija. U velikom broju zemalja, odakle migranti kreću i preko Mediterana pokušavaju da dođu do EU, Srbija se doživljava kao naslednica Jugoslavije. SFRJ je imala ogroman uticaj u tom delu sveta. Imamo veoma sposobne diplomate, veliku diplomatsku tradiciju, kao što imamo i veliki broj vrhunskih oficira. Taj potencijal može da bude uključen u rešavanje pitanja migracija. Pored toga ulazak Srbije u ova pitanja, otvorio bi vrata za novu veliku ulogu Hrvatske, Slovenije, BiH, Severne Makedonije i Crne Gore, a onda i Albanije. Pitanje vojno pomorske baze može da se reši međunarodno javnopravnim ugovorom o najmu, a najpogodnija lokacija bi bila određena sporazumom svih ovih država, ukoliko do takvog dogovora dođe. Na društenim mrežama zamereno Vam je da se ne razlikujete od naprednjaka, jer i oni  govore o naoružavanju srpske vojske? Neizbežna posledica politike aktuelne vlasti je trka u naoružanju u regionu. Naša politika je upravo suprotno. Mi nudimo mirovni koncept. Održavanje međunarodne konferencije koja ima za cilj sporazum o zajedničkoj odbrambenoj politici celog regiona Zapadnog Balkana. Ovaj sporazum treba da ima nekoliko elemenata. Srbija treba da sklopi bilateralne vojno-odbrambene sporazume sa Crnom Gorom i Severnom Makedonijom. Dalje, Kosovo treba da budu demilitarizovano. Ali, isto tako i BiH treba na Međunarodnoj konferenciji demilitarizovati. Uostalom šta će nam mornarica, ako smatrate da nam je ulazak u NATO  naposletku jedina moguća opcija , obzirom da su zemlje NATO svuda oko nas? Pitanje ulaska Srbije u NATO uopšte nije na stolu. Nisam govorio o tome da je to jedina moguća opcija, naprotiv, predložio sam drugačije mirovno rešenje. O tome da li će i kada Srbija u NATO odluku treba da donesu građani naše zemlje na referendumu. Za sada od nas, čini se niko nije tražio napuštanje vojne neutralnost , zbog čega onda predlažete napuštanje  te opcije? U trenutku kada se vodi rat u Evropi, politika vojne neutralnosti Srbije postala je neodrživa. Posledica ovakve politike je dalja trka u naoružanju u regionu. Kako se mi nalazimo okruženi zemljama NATO članicama, to znači da u stvari vodimo trku u naoružanju sa NATO. Potpuno je očigledno da je to izgubljena bitka. Zbog toga mi insistiramo na posebnim dogovorima sa zemljama na Zapadnom Balkanu. Druga neizbežna posledica vojne neutralnosti Srbije je da će Kosovo postati član NATO, a da će posle toga NATO paktu pristupiti Bosna i Hercegovina. Onda će naša zemlja zaista ostati crna rupa na Balkanu. Predlažete održavanje međunarodne konferencije i uspostavljanje zajedničke odbrambene i bezbednosne politike za svih šest entiteta na Zapadnom Balkanu. Milsite da je tako nešto moguće nakon   načina na koji se Jugoslavija raspala? Da li uopšte imate neku reakciju iz bivših republika na vaš predlog, ili možda reakciju zemalja Kvinte? Sam po sebi, dogovor Beograda i Prištine ne može obezbediti trajnu stabilnost u regionu. Potrebno je celovito rešenje. BiH je veći problem od Kosova. Tamo polovina građana ne želi da živi u toj državi, a granice se neće promeniti bez rata. Severna Makedonija ima svoje izazove. Svi zajedno smo spojeni sudovi i po mom uverenju u EU možemo stići samo ako tamo idemo svi zajedno. Zato je naš predlog održavanje Međunarodne konferencije o Zapadnom Balkanu, na kojoj bi učestvovalo svih šest entiteta iz regiona, zatim zemlje Kvinte (Sjedinjene Američke države, Nemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija), kao i Hrvatska. Održavanje međunarodne konferencije ima za cilj sporazum o zajedničkoj odbrambenoj politici regiona, koja bi bila potpuno harmonizovana sa spoljnom i bezbednosnom politikom EU. Put za postizanje ovog cilja je zaključenje bilateralnih vojno odbrambenih ugovora Srbije sa Crnom Gorom i Severnom Makedonijom. Ovakvi vojno-odbrambeni sporazumi bili bi temelj za formiranje Ekonomske zajednice Zapadnog Balkana, kao jedinstvenog ekonomskog prostora, na teritoriji svih šest entiteta. Više od dvadeset miliona ljudi imali bi mogućnost da se kreću, nastanjuju, leče, školuju i

Zelenović: Punopravno članstvo u EU kroz Ekonomsku zajednicu Zapadnog Balkana

Nebojša Zelenović u intervjuu za dnevni list Nova istakao je da Srbija treba da promeni politiku i ponudio rešenje za ulazak Zapadnog Balkana u EU. Da li treba prihvatiti francusko-nemački plan za Kosovo? Srbija treba da promeni politiku. Treba jasno da pokažemo da hoćemo da budemo deo slobodnog sveta, koji se temelji na poštovanju ljudskih prava, slobodnim izborima, slobodi medija i pravnoj državi. Mi nismo politički neutralni, pa zato treba da napustimo i politiku vojne neutralnosti, koja je neodrživa. Iz te perspektive treba da pregovaramo o francusko-nemackom predlogu i da iznesemo svoje zahteve. Treba da tražimo sporazum o zajedničkoj odbrambenoj politici regiona, koja bi bila potpuno usklađena sa spoljnom i bezbednosnom politikom EU. Dalje, treba da zahtevamo uspostavljanje Ekonomske zajednice Zapadnog Balkana na teritoriji svih šest entiteta iz regiona, tako da to postane prostor na kome više od dvadeset miliona ljudi može da se kreće, nastanjuje, leči, školuje i posluje bez ikakvih ograničenja . Ovakva Ekonomska zajednica treba da dobije jasan, održiv i tačno vremenski oročen plan za punopravno članstvo u EU. Životni interes svakog našeg građanina je da rešimo zamrznute konflikte i da tako prestanemo da živimo na buretu baruta. Hoće li Aleksandar Vučić potpisati Sporazum sa Prištinom, ili će taj zadatsk ostaviti predsednici Vlade , ili ministru spoljnih poslova? Nije bitno ko bi takav sporazum potpisao, već kakvu perspektivu takav aranžman otvara. Da li je Vama prihvatljiv francusko- nemački predlog i pod kojim uslovima biste ga potpisali? Srbija treba da traži održavanje Međunarodne konferencije o Zapadnom Balkanu. Pored Kosova treba rešiti vitalna pitanja za funkcionisanje BiH, ali i druga otvorena pitanja regiona. Kada je Kosovo u pitanju, najpre je nužno formirati Zajednicu Srpskih opština, na osnovu sporazuma iz 2013. i 2015. godine, kao i preuzimanjem rešenja koja postoje u razvijenim autonomijama u Evropi. Srbija treba da zahteva demilitarizaciju Kosova i garancije za to. Dalje, sporazum Beograda i Prištine mora sadržati odredbu o zabrani ujedinjenja Kosova sa Albanijom, bez saglasnosti Srbije i ZSO. Taj sporazum treba da reši otvorena imovinska pitanja, javnopravnog i privatnopravnig karaktera između dve strane, kao i da sadrži rešenje za međunarodno javnopravni status crkvenih i istorijskih spomenika koji su bitni za identitet Srba. Kada bi ovakav dogovor bio sastavni deo sporazuma o zajedničkoj odbrambenoj politici regiona i stvaranja EEZB, onda bi bili stvoreni uslovi za promenu pozicije Beograda o pristupanju Kosova međunarodnim organizacijama. Da li stranka Zajedno ima jedinstvan stav po pitanju ovog predloga? O svemu ovome sam govorio u Skupštini Srbije. Za to sam predhodno trazio saglasnost Poslaničkog kluba Moramo-Zajedno i tu saglasnost sam dobio. Takođe, saglasnost sam tražio i dobio od organa stranke Zajedno. Čemu je sluzila onakva sednica Skupštine o Kosovu, da li je vlast postigla više nego sto je htela ili je veći utisak nastup opozicije? Kao sto rekoh na sednici Skupštine sam izneo politiku stranke Zajedno. Jasno sam celoj Srbiji izneo šta mi mislimo da je put za rešenje pitanja KiM. A, šta su drugi radili, to ce oceniti građani koji su za njih glasali. Svako ko je učestvovao u onom cirkusu pomogao je pokušaju da se napravi slika kako Srbija, u stvari, ima samo jedan izbor – Vučić ili haos. Ako bi proevropska opozicija postigla saglasnost oko jasnog plana za KiM i drugih,za našu zemlju, životno  važnih  regionalnih pitanja, preuzeli bismo političku inicijativu i stvari bi postale potpuno drugačije. Zajedno je obrazložilo svoju politiku i potpuno smo otvoreni za saradnju. Nedavno smo videli sukob između SNS i SPS. Da li je po Vama to bilo izrežirano, ili je zaista došlo do pukotine unutar vladajuće većine? Vučić ima običaj da se prema svojim partnerima i podrađenima ponaša kao dreser u menazeriji. Izgleda da je disciplina popustila. Hoće li Vučić ” pustiti niz vodu” Dačića i potražiti nove koalicione partnere? Neće tu biti nikakve drame. Dačić treba Vučiću, a namazan je svim mastima i nema problem da tripi maltretiranje kojem je izložen. Predsednik Vučić nije isključio mogućnost vanrednih izbora do kraja ove ili početkom sledeće godine. Pod uslovom da ih bude da li se nazire koalicija sa nekom političkom opcijom? Sa kojim strankama je prihvatljiva saradnja? Zajedno traži izbore za Beograd. Odmah i to razdvojeno od bilo kakvih drugih izbora. Beogradska vlast je nelegitimna. Kukavičluk je ne raspisati beogradske izbore i taj kukavičluk se Vučiću mora nabijati na nos svaki dan. Mi sprovodimo stranačke predizbore da bismo uključili građane u izbor nosioca liste za Beograd. Imamo sedam kandidata. Hoćemo da razbijemo ovu bolest partokratije i da političke kalkulacije partijskih šefova zamenimo pravim odlučivanjem građana. Svako ko hoće ovako da pravi savez sa građanima biće u našoj koaliciji. Zašto smatrate da Srbija treba u potpunosti da odbaci politiku vojne neutralnosti? Zato što je to, kao sto rekoh, neodrživa politika. Rat u Ukrajini je promenio svet. Cela Evropa pomaže Ukrajincima da se odbrane od agresije. Sa druge strane , mi smo fizički okruženi NATO paktom. Sporazum o zajedničkoj odbrambenoj politici Zapadnog Balkana treba da ima nekoliko elemenata. Srbija treba da sklopi bilateralne vojno-odbrambene sporazume sa Crnom Gorom i Severnom Makedonijom. Dalje, kao što rekoh, Kosovo treba da budu demilitarizovano. Ali, isto tako i BiH treba na Međunarodnoj konferenciji demilitarizovati. Uz uspostavljanje EZZB to bi bila garancija trajne stabilnosti Bosne i očuvanja njenih granica.  O tome da li bi i kada  Srbija ušla u NATO odluku moraju doneti građani na referendumu. Na koji način smatrate da Srbija treba da formira mornaricu? Sporazumi o kojima sam govorio omogućili bi Srbiji i celom regionu da mnogo pomognu i sebi i EU u rešavanju pitanja nekontrolisanih migracija. U velikom broju zemalja, odakle migranti kreću i preko Mediterana pokušavaju da dođu do EU, Srbija se doživljava kao naslednica Jugoslavije. SFRJ je imala ogroman uticaj u tom delu sveta. Imamo veoma sposobne diplomate, veliku diplomatsku tradiciju, kao što imamo i veliki broj vrhunskih oficira. Taj potencijal može da bude uključen u rešavanje pitanja migracija. Pored toga ulazak Srbije u ova pitanja, otvorio bi vrata za novu veliku ulogu Hrvatske, Slovenije, BiH, Severne Makedonije i Crne Gore, a onda i Albanije. Imajući u vidu značaj pitanja migracija za Evropu,

Imamo formulu za budućnost Zapadnog Balkana!

Srbija mora da počne da razume svet u kome živi, da bi uopšte došla u priliku da od tog sveta zahteva ono što je suštinski interes nasih građana. Polazne tačke političke stvarnosti su novo stanje međunarodnih odnosa, u koje smo ušli početkom rata u Ukrajini i tvrdoglavo neizmenjen stav najvećeg dela politićke elite u Srbiji o najvažnijim pitanjima, tokom poslednjih pedeset godina. Ruska agresija na Ukrajinu spustila je novu gvozdenu zavesu na evropski kontinent. Srbija je, fizički okružena političkim okeanom koji snažno pomaže Ukrajini da se odbrani od agresije. Svi naši susedi, osim Bosne i Hercegovine, su članice NATO pakta. Zbog ovoga je politika vojne neutralnosti naše zemlje postala neodrživa i vreme je za velike promene. Sa druge strane, velika, nerazrešena pitanja na Zapadnom Balkanu onemogućavaju svih šest političkih entiteta da krenu u ubrzani razvoj. Srbija je u središtu ovog bureta baruta, koje se naziva zamrznutim konfliktom, a vreme radi protiv naše zemlje. Još od nemira na KiM, početkom osamdesetih godina prošlog veka, naša politika je zarobljenik pogrešnih premisa i inadžijiski odbija da trezveno pogleda istini u oči. Predlažem da bude održana Međunarodna konferencija o Zapadnom Balkanu, na kojoj bi učestvovali svi entiteti iz regiona, zatim zemlje Kvinte (Sjedinjene Američke Države, Nemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija) i Hrvatska. Ovo je diplomatski format koji ima potencijal za postizanje velikog dogovora o svim bitnim pitanjima regiona. Pre svega, treba postići sporazum o zajedničkoj odbrambenoj politici, koja bi bila potpuno harmonizovana sa spoljnom i bezbednosnom politikom EU. Put za postizanje ovog cilja je zaključenje bilateralnih vojno odbrambenih ugovora Srbije sa Crnom Gorom i Severnom Makedonijom. O tome da li će i kada Srbija u NATO odluku treba da donesu građani naše zemlje na referendumu. Očigledno je da ova tema nije na dnevnom redu. Ovakav vojno-odbrambeni sporazum bio bi temelj za formiranje Ekonomske zajednice Zapadnog Balkana, kao jedinstvenog ekonomskog prostora, na teritoriji svih šest entiteta. Više od dvadeset miliona ljudi imali bi mogućnost da se kreću, nastanjuju, leče, školuju i posluju bez ikakvih granica. Ekonomska zajednica bi dobila jasan, realan i vremenski tačno oročen plan za punopravno članstvo u EU. Vreme je za veliki iskorak iz poluvekovnog ćorsokaka kosovske politike. Zaštita interesa naših građana na KiM je cilj politike države. Neophodno je formirati Zajednicu srpskih opština, kao razvijenu autonomiju. Osnov su postojeći sporazumi iz 2013. i 2015. godine, a dodatne elemente je moguće pronaći u praksi različitih modela autonomije koji postoje u Evropi. Neophodno je uspostaviti jasne i čvrste garancije za demilitarizaciju Kosova, tako da na ovoj teritoriji ne bude moguće formiranje vojske. Neophodno je postići sporazum o tome da ne može doći do ujedinjenja Kosova i Albanije bez saglasnosti ZSO i Srbije. Treba da budu rešena imovinska pitanja, privatnopravnog i javnopravnog karaktera, koja postoje između Beograda i Prištine. Neophodno je uspostaviti međunarodno javnopravni status za crkveno istorijske objekte i spomenike koji su bitni za nacionalni identitet Srba. Ovakav sporazum između Beograda i Prištine treba da garantuju EU, zemlje Kvinte i Albanija. Kada bi ovakav dogovor bio organski uklopljen u sporazum o zajedničkoj odbrambenoj politici regiona i sporazum o konstituisanje Ekonomske zajednice Zapadnog Balkana, onda bi bio postavljen temelj za promenu pozicije Beograda u pogledu mogućnosti pristupanja Kosova međunarodnim organizacijama. Bosna i Hercegovina je veći problem i za sebe i za Srbiju i za sve druge, nego što je to Kosovo. Polovina građana ove države ne želi da živi u njoj. Sa druge strane, bilo kakva promena granica gotovo sigurno bi dovela do rata. Zbog toga bi bilo od neprocenjive važnosti i to da sva otvorena, životno važna pitanja za funkcionosanje BiH budu razrešena na Međunarodnoj konferenciji čije održavanje predlažem. Sporazum o stvaranju Ekonomske zajednice Zapadnog Balkana i demilitarizaciji Bosne stvorili bi čvrst osnov za očuvanje granica ove države, njenu stabilnost, snažan ekonomski razvoj i uključenje te zemlje u diplomatsko rešavanje važnih međunarodnih pitanja van našeg regiona. Pravo pitanje je kako bi, na dug rok, bilo moguće postojanje funkcionalne vojske BiH, koju bi činili pripadnici svih naroda koji tamo žive? Mnogo je verovatnije da takva vojska bude platforma za stvaranje neprijateljskih oružanih formacija, koje bi zaratile jedne sa drugima čim bi se ukazala povoljna prilika. Garancija da se sve to u budućnosti ne desi, ne bi bilo ni članstvo ove zemlje u NATO, čemu nas uči strašna nedavna istorija. Prisustvo međunarodnih snaga nije sprečilo zločine, u okolnostima kada su u ovoj zemlji pod oružjem bili ljudi ophrvani egzistencijalnim strahovima. Moramo da pronađemo drugačiji put za lečenje posledica nesrećne istorije. Međunarodne snage treba da ostanu u Bosni i na Kosovu, a Međunarodna konferencija treba da im za to da dodatan mandat, pored mandata koje već imaju. Sprovođenje u život ovakvog plana učinilo bi Evropsku uniju snažnijom. Pre svega, umesto problema, Zapani Balkan bi postao motor razvoja. A onda, Srbija može da postane ozbiljan faktor u povećanju kapaciteta EU da savlada izazove nekontrolisanih migracija. Ovaj proces na Mediteranu i naravno svim prostorima sa kojih migracije kreću prema Sredozemnom moru, mogao bi da dobije jedan nov, značajan, pozitivan momenat. Srbija baštini istoriju dobrih odnosa sa mnogim zemljama koje su ovde bitne, zato što je u širokoj percepciji naslednica Jugoslavije, koja je imala ogroman uticaj u tom delu sveta, u drugoj polovini dvadesetog veka. Naše ukljucenje otvorilo bi prostor i za novu veliku ulogu Hrvatske, Slovenije, Severne Makedonije, Crne Gora, Bosne i Hercegovine, pa potom i Albanije u ovom procesu. Dosta sposobnih diplomata su potencijal Srbije. Ko god šta mislio o stanju naše države, činjenica je da postoji veliki broj ljudi sa izuzetnim diplomatskim veštinama i više nego dvovekovna tradicija diplomatije. Takođe, Srbija je od 2008. do 2012. godine potpuno savladala sve izazove Partnerstva za mir. Brže je to urađeno nego u nekim od najuređenijih država. Dakle, ova zemlja ima značajan broj vrhunskih oficira i spremna je da savlada mnoge međunarodno važne izazove. Stvar je u tome kakvu spoljnu, odbrambenu i bezbednosnu politiku vodite. Ako su ciljevi politike nemogući, onda vam ne može pomoći ni najsposobnija vojska i diplomatija. Ja verujem da možemo da postavimo i vodimo realnu politiku, sa velikim, ostvarivim ciljevima. Siguran sam da bi se veliki broj kompetentnih ljudi u diplomatiji i vojsci, kao i mnogi profesori univerziteta i ljudi iz poslovnog

Zelenović za NIN: Vreme je za velike odluke

Srbiji treba vizija Zapadnog Balkana  u 21. veku. Uveren sam da je postovanje principa nemenjanja granica i dobijanje jasne, realne i vremenski definisane perspektive punopravnog clanstva u EU za ceo region, put za dobar zivot svakoga na ovom prostoru. Sva kljucna pitanja regiona treba resavati istovremeno. Zalazem se za odrzavanje Medjunarodne konferencije, na kojoj bi ucestvovali svih sest entiteta iz regiona, Evropska unija, zemlje Kvinte ( Sjedinjene Američke Države, Nemacka, Francuska, Velika Britanija i Italija ) i Hrvatska. Ovakva konferencija bi trebalo da ima dva cilja. Prvi  je dogovor o zajednickoj odbrambenoj politici regiona. Ta politika bi trebalo da bude potpuno usaglasena sa spoljnom i bezbednosnom politikom EU. Drugi cilj je da  bude formirana Ekonomska zajednica Zapadnog Balkana i da budu potpuno uklonjene granice za sve ekonomske aktinovnosti. Ekonomska zajednica Zapadnog Balkana bi se kao celina pridruzivala Evropskoj uniji, po precizno dogovorenom planu, sa tacno utvrdjenim rokovima i cvrstim garancijama za dobijanje punopravnog clanstva u EU. Rat u Ukrajini doveo je do geopolitickog zemljotresa. Mi zivimo u jednom sasvim novom vremenu medjunarodnih odnosa. Pala je nova gvozdena zavesa. Srbija treba da svoju spoljnu i odbrambenu politiku usaglasi sa ovim novim prilikama. Vrednosno, nasa zemlja treba nedvosmisleno da izabere svet slobode, koji se temelji na zastiti ljudskih prava, slobodnim izborima, slobodi medija i postovanju pravne drzave. Geografski, svi nasi susedi, izuzev Bosne i Hercegovine, nalaze se u NATO paktu. Postavlja se pitanje kako, u ovakvim okolnostima, da dodjemo do ostvarenja prvog cilja, a to je zajednicka odbrambena i bezbednosna politika regiona. Odluku o tome da li ce pristupiti NATO ili ne Srbija treba da donese na referendumu.  Ali, sada je  trenutak da nasa zemlja zakljuci bilateralne vojne i odbrambene  ugovore sa nekim od svojih suseda, a pre svega sa Crnom Gorom i Severnom  Makedonijom. Momenat  je za veliki iskorak u odnosima Beograda i Pristine. Na KiM je neophodno konstituisati Zajednicu srpskih opstina, koja treba da ima oblik razvijene autonomije. Do sada postignuti dogovori i razliciti modeli autonomije koji postoje u Evropi daju elemente za resenje ovog pitanja.. Dajle, treba uspostaviti jasno pravilo  da se Kosovo ne moze ujediniti sa Albanijom, bez saglasnosti SZO i Srbije. Zatim, neophodno je nedvosmisleno zagarantovati demilitarizaciju Kosova, tako da na ovoj teritoriji nije dozvoljeno formiranje vojske. Takodje, treba utvrditi resenje za sva imovinska pitanja, javnopravnog i privatnopravnog karaktera, koja su otvorena izmadju Beograda i Pristine. Isto tako, treba uspostaviti poseban međunarodno javnopravni status crkvenoistorijskih spomenika na ovoj teritoriji, koji su  bitni za nacionalni identitet Srba.  Ovakav sporazum Beograda i Pristine garantovale bi EU, zemlje Kvinte i Albanija. Takav dogovor, koji bi se organski uklopio u navedeni regionalni sporazum o odbrani i bezbednosti i sporazum o formiranju Ekonomske zajednice Zapadnog Balkana,  po mom uverenju, moze da bude osnov za novu poziciju Srbije prema pitanju pristupanja Kosova medjunarodnim organizacijama. Verujem da niko ozbiljan ne smatra da je pitanje BiH manje tesko od kosovskog cvora. Ogroman broj gradjana ove zemlje ne zeli da zivi u njoj. Sa druge strane granice nije moguce menjati bez nesagledive opasnosti od novog rata. Zbog toga je neophodno i otvorena, vitalna, pitanja za funkcionisanje BiH resiti istovremeno na predlozenoj Medjunarodnoj konferenciji. Uveren sam da je kljuc za stabilnost ove zemlje i ocuvanje njenih granica stvaranje Ekonomske zajednice Zapadnog Balkana. Neophodno je dalje prisustvo medjunarodnih vojnih snaga i na Kosovu i u BiH , sto bi takodje trebalo da bude deo sporazuma svih ucesnika Medjunarodne konferencije. Ovo bi bio dodatan osnov za te vojne misije, pored postojecih mandata koje vec imaju. Vreme je za velika dela! Izvor: НИН

Veće stranke Zajedno: Cilj spoljne politike je punopravno članstvo u EU

Veće stranke Zajedno, kome su prisutvovali svi članovi Veća, kako predstavnici iz svih delova Srbije, tako i predstavnici autonomnih organizacija, jednoglasno su doneli odluku da je cilj spoljne politike stranke Zajedno sticanje punopravnog članstva Srbije u Evropskoj uniji. Politika zaštite životnih interesa naših građana i građanki i zaštita najboljih interesa države je način na koji će Zajedno voditi borbu za ostvarenje ovog cilja.

Zelenović za Danas: Neophodna usaglašena odbrambena politika sa EU

Trebalo bi da izađemo iz pogrešnog voza u koji smo ušli posle pada Berlinskog zida, zato što su na ovoj stranputici sve stanice pogrešne, pa tako i danas nerešiva pitanja formiranja Zajednice srpskih opština i ulaska Kosova u Ujedinjene nacije – ovako je na pitanje Danasa da li bi Srbija trebalo da bude suzdržana prilikom odlučivanja o članstvu Kosova u UN, odnosno da ne glasa protiv, odgovorio Nebojša Zelenović, kopredsednik stranke Zajedno I poslanik u Skupštini Srbije. – Srbija treba da izađe sa svojom vizijom Zapadnog Balkana u 21. veku. Treba da imamo stratešku inicijativu i da kažemo šta hoćemo, umesto da budemo u pasivnoj poziciji i da se borimo sa predlozima koji nam bivaju stavljeni na sto – smatra Nebojša Zelenović. Pre svega, dodaje, iz situacije da se bavimo samo odnosima Beograda i Prištine, treba da damo predlog za rešenje svih otvorenih, vitalnih, pitanja u regionu. – Međunarodna konferencija je diplomatski format u kojem bi trebalo donositi odluke. Na toj konferenciji pored Srbije i svih drugih entiteta sa Zapadnog Balkana trebalo bi da učestvuju EU, zemlje Kvinte i Hrvatska. Moguće je doći do rešenja koje bi sve učinilo dobitnicima, a niko ne bi bio gubitnik – kaže naš sagovornik. Prema njegovim rečima, temelj takvog rešenja je dogovor o zajedničkoj odbrambenoj politici, koja bi bila potpuno usaglašena sa spoljnom i bezbednosnom politikom EU. – Istovremeno, trebalo bi stvoriti Evropsku zajednicu Zapadnog Balkana, koja bi imala jasan i realan plan dobijanja punopravnog članstva u EU. Iz perspektive ove vizije, koja sadrži princip nemenjanja linija razgraničenja u regionu, kao i princip uklanjanja granica za sve ekonomske aktivnosti, svi sada nerešivi problemi pojavili bi se u sasvim novom svetlu. Ovo je put da region postane jedan od motora razvoja Evrope, da svaka porodica jasno vidi dobru životnu perspektivu, da prestane iseljavanje i počne povratak onih koji su otišli i da svi uđemo u jedan sasvim drugačiji život – zaključuje Nebojša Zelenović.

Predstavnici Zelene balkanske mreže gosti Danskog parlamenta – Srbija može mnogo pomoći EU, ukoliko EU sada pomogne Srbji

Predstavnici Zelene balkanske mreže su bili gosti Danskog parlamenta. Tema za razgovore sa predstavnicima Danskog parlamenta na sastanku Odbora za evropska pitanja, bila je proširenje EU i kako se države Zapadne Evrope prepoznaju u okviru EU. Ono što je Kristina Milošević, internacionalni sekretar Zajedno, naglasila je stav stranke Zajedno da Srbija može snažno da pomogne EU, ukoliko EU sada pomogne Srbiji. Neophodno je promeniti način rešavanja najvećih problema na Zapadnom Balkanu. Zajedno se zalaže da se sva otvorena pitanja rešavaju istovremeno, a cilj je da bude postignut dogovor izmedju svih regionalnih entiteta i EU. Zajedno veruje da je stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora u regionu način da svi zajedno udjemo u ubrzani proces pridruživanja EU. Pre toga je neophodno postići potpuno usaglašavanje odbrambene i bezbednosne politike svih regionalnih činilaca medjusobno i usaglašavanje izmedju EU i ovako usaglašene regionalne politike. Ono što je kao zaključak izašlo je da je jako bitno ispoštovati sva poglavlja koja su potrebna za prijem Srbije u EU, prvenstveno zbog toga što je potrebno da Srbija dobije okvire jedne evropske, demokratske zemlje, ali je svakako i jasno da se mora od strane EU naći rešenje za autokratski režim, koji ubrzano gura kako Srbiju, tako i sve zemlje Zapadnog Balkana od Evrope i evropskih vrednosti.

EU će pomoći Srbiji da bi Srbija pomogla sebi

Usvojena deklaracija u EP, iako nije obavezujuće, govori o opštoj klimi koja vlada u Strazburu, a to je da Srbija mora hitno pokazati da li vrednosno stoji na evropskom putu ili ne. Gotovo je sa politikom vrdanja, kako ju je Aleksandar Vučić sam definisao, sada je potreban jasan signal iz Srbije i odgovor na pitanje da  li Srbija zaista želi postati deo zajednice evropskih porodica. Takođe, opozicija je od evroparlamentaraca dobila uveravanja i podršku da se proces EU integracija može ubrzati, i da će od sada bliže sarađivati sa opozicionim poslanicima iz Srbije radi unapređenja demokratije i oslobađanja institucija. Članica EP iz tabora zelenih, Gwendoline Delbos-Corfield je u sastanku sa Đorđem Miketićem naglasila da će od sada ta grupacija blisko sarađivati sa poslanicima zelenih u srpskom parlamentu, da će doći u srpski parlamnt i insistirati da se hitno otvori dijalog oko svih neuralgičnih tačkaka koje u ovom trenutku muče srpsko društvo i usporavaju razvoj demokratije. Miketić je izrazio zadovoljstvo da će konačno naši prijatelji iz evropskog parlamenta i evropske zelene partije doći u NSRS i da ćemo zajedno raditi da za početak Skupštinu Srbije otvorimo za građane, aktiviste i predstavnike svih ugroženih kategorija društva, a potom i ponudimo rešenja za goruća pitanja našeg društva. – Evropska unija želi da pomogne Srbiji i da ubrza proces pristupanja Srbije, ako to Srbija bude tražila. Ali sve je do nas. Oni žele našu zemlju kao punopravnu članicu, a ja sam ih pozvao da nam daju jasan tajmlajn koji bi vodio konačnom datumu priključenja – što bi bio signal našim građanima u Srbiji, da EU i dalje računa na nas, a po svevmu što smo ovde videli – oni zaista računaju na Srbiju u EU.

Go To Top
Skip to content