Kopredsednik stranke Zajedno, Nebojša Zelenović je juče gostujući u emisiji Fokus istakao da Srbija treba da se bori za sporazum koji našim državljanjima na Kosovu i Metohiji garantuje potpunu bezbednost i perspektivu dobrog života, regionu trajni mir i stabilnost, a Srbiji siguran i dogledan ulazak u EU. Zelenović je govorio o predlogu koji je ranije predstavio javnosti, a odnosi se na stav stranke Zajedno. “Mi smatramo da se problemi ne mogu rešavati na parče, da se ovo što traje decenijama bez ikakvog izgleda da će se rešiti na dobar način i u najboljem interesu građana Srbije zbog čega imamo stav da pored rešavanja odnosa Beograda i Prištine, neophodno je stvari sagledavati i u jednom širem kontekstu na Zapadnom Balkanu”, istakao je Zelenović. Kako je rekao, u obzir su uzeta dva ključna principa; prvi je da nema promene granica na Zapadnom Balkanu (ili administrativnih linija u zavisnosti od toga kako ih ko naziva), a drugi je jasan i nedvosmislne stav EU da ona želi da vidi Zapadni Balkan u EU. “Tek nakon što se ispune ta dva ključna principa, mi možemo stupiti u razgovore sa svojim komšijama, zemljama Kvinte i sa EU oko toga kako da rešimo sva otvorena pitanja. Format u kom mi smatramo da bi problemi mogli da se reše jeste Međunarodna konferencija na kojoj bi se sva ta pitanja stavila na sto, a zatim iskreno i otvoreno razgovaralo o njima”, rekao je Zelenović i dodao: “Ne mora niko da bude gubitnik, naprotiv, mogu svi biti dobitnici ako gledamo šta su interesi svih nas i kako se ovaj region Zapadnog Balkana normalizuje, u njemu uspostavlja trajni mir i stabilnost, formira jedan zajednički sistem kolektivne bezbednosti i na kraju, jedinstveno ekonomsko tržište sa umreženim organizacijama što bi nas sve zajedno odvelo u EU”. Kada je u pitanju rešenje Kosova i Metohije, kako ističe Zelenović, u Parlamentu su dobijena dva vrlo loša odgovora za Srbiju, a to su da Srbija sve gubi i da ništa ne dobija, čime se nametnulo pitanje šta je zapravo traženo za Srbiju. “Mi iz stranke zajedno imamo predlog koji se sastoji od pet zahteva. Prvi je formiranje Zajednice srpskih opština po ugledu na najmodernije autonomije koje postoje u evropskoj praksi, drugi je nemogućnost ujedinjenja Kosova sa Albanijom bez saglasnosti Srbije i ZSO, treći je demilitarizacija Kosova, četvrti je zaštita naših crkava, manastira kao i najširi mogući koncept njihove autonomije i peti je puna pravna zaštita javne i privatne imovine svih Srba na KiM. To je jedan koncept o kom mi mislimo da treba da se razgovara, a vreme prolazi i ne radi za nas”, istakao je Zelenović. Kada je reč o demilitarizaciji Kosova, kopredsednik stranke Zajedno istakao je da je glavni cilj ovakve politike uspostavljanje trajnog mira na Zapadnom Balkanu. “Na principima Međunarodne konferencije, sa zahtevima koji su vezani za Kosovo i dobijanjem datuma za punopravno članstvo u EU, zapravo bi se stekli uslovi da se promeni pozicija Srbije po pitanju integracije Kosova u međunarodne organizacije što samo po sebi predstavlja ozbiljan razlog da kada se ta pozicija menja, da se onda nešto traži zauzvrat. To što se traži zauzvrat, nije ništa što inače ne mislimo da je dobro za sve, a to je da je u ovakvim okolnostima dosta teško zamisliti kako će da izgleda Kosovo sa nekoliko helikoptera ili dvadesetak tenkova ili nekim avionom. Postavlja se pitanje kakva je tu bezbednost za naše građane, naročito za one koji su zaboravljeni, a žive južno od Ibra”, objasnio je Zelenović i dodao: “Mi bismo ovim zahtevom produžili mandat mirovnih snaga koje se trenutno nalaze na KiM i jedan dodatni rok da budu tamo i održavaju bezbednost na način na koji su to radili do sada. Sa druge strane, mi bismo na taj način mogli da uđemo u sistem kolektivne bezbednosti u kojoj bi bili zagarantovani, ne samo mir i stabilnost na Kosovu, već na celom Balkanu. Važno je o ovom problemu razgovarati, kako sa ljudima koji žive na Kosovu, tako i sa zemljama Kvinte, kao i sa EU”. Zelenović je zaključio da je veliki problem što mi spoljnu politiku nismo usaglasili sa spoljnom i bezbednostom politikom EU, a koja se odnosi na uvođenje sankcija Rusiji, jer da jesmo, kako veruje, naša pozicija u ovim razgovorima bila daleko bolja. Kada je reč o sporazumu između Beograda i Prištine, ističe da je glavni problem što još uvek nije poznato šta tamo zapravo piše i šta Srbiji taj sporazum zapravo donosi jer ako će taj sporazum zaista da garantuje bezbednost i dobar život svih naših građana na KiM, da obezbedi mir na Balkanu i ako će Srbija, kao i ceo Zapadni Balkan, dobiti datum kada će konačno postati punopravne članice EU, onda bi svi zajedno mogli naći način da taj sporazum zapravo i prihvate. “Verujem da je moguće praviti dogovore, ali samo kada imate zajednički cilj da zaista uspostavite mir, a ne trku u naoružanju koja se sada dešava, jer to ne bi bila trka u naoružanju sa Hrvatskom, Kosovom, već sa NATO. Mi verujemo da je moguće praviti dobre dogovore, razumeti drugu stranu. Važno je da Srbija, kao najveća zemlja na Zapadnom Balkanu, pokaže stratešku inicijativu da ona prva želi dogovore i da kroz tu stratešku inicijativu učini (teritorijalno) manjim državama prihvatljive ponude”, rekao je Zelenović i zaključio: “Mi imamo dve prepreke na našem putu ka uspostavljanju dobrog života ovde. Prvi je što postoji snažno osećanje u EU da oni nisu za proširenje. Stoga mi zajedno moramo da uradimo nešto da bismo to preovlađujuće osećanje promenili. Bolje da to uradimo svi na Zapadnom Balkanu, nego da se mučimo u pojedinačnim procesima. Siguran sam da je mnogo brži jedan put za svih 6 eniteta na Zapadnom Balkanu odjednom, nego 6 pojedinačnih. Drugi veliki problem je što je 95% Srbije protiv članstva u NATO, a mi smo ponudili rešenje kako do trajnog mira na Balkanu i ulaska u EU, a da ne uđemo u NATO“. Video gostovanja:
Narodni poslanik stranke Zajedno iz Leskovca, Nebojša Cakić, govorio je na panelu u Briselu kada je Matijaža Nemeca, člana delegacije pri Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje EU-Srbija i Alesandru Moreti, predsednicu Delegacije Evropskog parlamenta za Srbiju, upozorio da je vladajuća koalicija sebi obezbedila finansijki i medijski monopol kao i monopol nad svim institucijama. Cakić se zahvalio predstavnicima Evropskog parlamenta na mogućnosti da govori o problemima sa kojima se Srbija suočava već dugi niz godina. “Hvala na mogućnosti da govorim u Evropskom parlamentu. Budući na ograničenje vremena, neću govoriti o ograničenjima u radu Narodne skupštine jer su drugi poslanici govorili o tome a i verujem da ste Vi sigurno upoznati sa tim. Neću govoriti o dijalogu o poboljšanju uslova pod kojim se održavaju izbori, jer je pobednik izbora u Srbiji poznat i pre samih izbora, zato što je vladajuća koalicija sebi obezbedila finansijki i medijski monopol, monopol nad svim institucijama”, rekao je Nebojša Cakić i dodao: “Ja dolazim iz unutrašnjosti Srbije, sa juga Srbije, iz Leskovca i mogu Vam reći da se svi pojedinci koji kritikuju postojeću vlast nalaze pod velikim pritiskom. Tako je na nedavnim izborima za Mesne zajednice postojeća vlast imala protivkandidate u samo tri Mesne zajednice od 139, pri čemu se povukla jedna lista jer je postojala pretnja otkazom uposleniku zaposlenog u privatnom preduzeću, a to je moguće jer od države zavisi više od 60 procenata privrede”. Kao čovek koji se više od 30 godina bori za ulazak Srbije u EU, Cakić je zaključio da je stanje sada gore nego devedesetih godina, najpre zato što je dominantan narativ koji kreiraju mediji, pod kontrolom vladajuće kolicije, protiv ili u najboljem slučaju neutralan prema EU, istovremeno otvoreno hvaleći neke druge države, a zatim i zbog toga što je jedan veliki broj ljudi ostvario svoju želju da živi u EU jer se preselio iz Srbije u neku od EU zemalja. Svoje izlaganje zaključio je podsećanjem da je na jugu Srbije, po nedavnom popisu, broj stanovništva umanjen za 10 procenata, a da oni koji su ostali teško da mogu da objasne sebi i drugima kako to da EU podržava ovakvu autoritarnu vlast.
Do sada je više od 5000 glasača uzelo učešće u prvim predizborima u Beogradu koje sprovodi stranka Zajedno. Kako se približava kraj glasanja – zakazan za 12. mart, interesovanje je sve veće u samom finišu kampanje. Podsetimo da se registracija i glasanje vrši on-line, a mogu glasati svi Beograđani sa pravom glasa kroz jednostavnu proceduru na sajtu bgpredizbori.rs. Na ovom sajtu, građani se mogu informisati i o kandidatima, njihovim programima i biografijama, a glasa se dodelom bodova 1, 2 i 3, za tri odabrana kandidata od ukupno sedam. Takođe, omogućeno je i fizičko glasanje u prostorijama stranke Zajedno u Prizrenskoj 7. Beogradski predizbori privukli su mnoge poznate ličnosti koje su svojim učešćem u predizbornom procesu dale podršku nečemu što se po prvi put organizuje u Srbiji. Među poznatima koji su već u prvih nekoliko dana glasali našli su se poznata srpska glumica Gorica Popović, filmski režiser Srđan Dragojević, osnivačica Mixer festivala Maja Lalić, pisac Jelena Lengold, stručnjak za radno pravo Mario Reljanović i dr Boban Stojanović, politički analitičar. Osnivačica Mixer festivala, Maja Lalić istakla je da je svojim učešćem u beogradskim predizborima želela da doprinese razvoju demokratskog društva. “Učestvujem u predizborima kao vid podrške ovoj sjajnoj inicijativi demonstriranja demokratije i poštenih izbora, svim srcem pozdravljam edukaciju i aktivnije uključenje građana u procese odlučivanja od kojih zavisi kvalitet njihovog života”, kaže Ana. Politički analitičar, Boban Stojanović pružio je podršku organizaciji predizbora kao nove mogućnosti za iskazivanje volje birača. “Posle dugo vremena sam glasao na nečemu što jesu izbori, a ne fingiranje izbora sa unapred poznatim pobednikom. U tom smislu podržavam organizaciju predizbora kao nove mogućnosti za iskazivanje volje birača koja je ovom prilikom omogućena svima a ne samo članovima stranke Zajedno”, zaključuje Stojanović. Ovako velika zainteresovanost ljudi pokazuje da su ljudi željni direktne demokratije i da zaista žele da oni biraju ljude koji će ih predstavljati. Stranka Zajedno je ovim procesom pokazala da moguće izabrati neke nove ljude koji na pozicije nisu došli dogovorima iza zatvorenih vrata.
Novinar Foneta Marko Dragoslavić je sinoć, izveštavajući sa protesta, bio napadnut sa leđa i pretrpeo je nasline povrede, udarce pesnicama u slepoočnicu, što je rezultovalo nagnječenjem kranijuma. Jasno je da je fizički napad na Marka motivisan time što je profesionalno obavljao svoju dužnost i što je zabeležio ono što ovim nasilnicima u crnim jaknama nije odgovaralo da bude snimljeno. Marko je novinar koji neumorno i bez straha, a vrlo profesionalno, izveštava sa svih skupova, protesta i gradskih dešavanja i koji uvek pronalazi načine da snimi i zabeleži ono što ni njegovim iskusnijim kolegama ne polazi za rukom. Ovo je drugi napad na njega u proteklih par nedelja. Zahtevamo da policija hitno identifikuje počinioca i eventualne pomagače u ovom krivičnom delu protiv novinara i uhapsi ih. Svi mi koji smo učestvovali u brojnim protestima, pogotovo protiv Rio Tinta, znamo da policija ima mehanizme brzog prepoznavanja, jer su brojni policajci u civilu uvek raspoređeni na svim događajima i snimaju svaki korak protestanata. Ovo kriminalno divljanje protiv novinara je rezultat neobuzdane atmosfere u društvu, međutim, ona je godinama stvarana jer se nasilje, kao i pretnje novinarima, nisu sankcionisale već su postale naša svakodnevica.
Sačuvajte cveće, nakit i bombonjere za neke druge dane, a Osmi mart obeležite udruženi u borbi za bolje društvo. Zajedno – i žene i muškarci, istakla je kopredsednica stranke Zajedno, Biljana Stojković, u svom autorskom tekstu povodom 8. marta, Dana žena. U ne tako dalekoj prošlosti, žene nisu marširale, demonstrirale, bile hapšene i ubijane da bi se na ovaj datum slavila njihova lepota, nežnost, materinstvo i domaćinstvo. Bile su to žene koje su tražile ukidanje diskriminacije njihovih bića, umova, sposobnosti i svih ljudskih kvaliteta. Iskonska borba za dostojanstvo ženskog života morala se suprotstaviti strahu muškaraca od osvešćivanja žena, što bi, kako se verovalo, zauvek promenilo društvene odnose i ugrozilo takozvane „porodične vrednosti“. Teolozi su ženama negirali postojanje duše, a neki „mislioci“ osporavali su im i razum i sposobnost rasuđivanja. Strah rađa nasilje, hrabre žene su to dobro znale. Danas, razmislite svi, i žene i muškarci, koliko smo uspeli da se odmaknemo od te mizogine istorije. Da li su nam i danas kidnapovane materice i uskraćene skoro sve društvene uloge? I ove godine, Osmog marta biće simbolično obeležen nastavak borbe za dekonstrukciju patrijahalnog sistema vrednosti u našem društvu. Najveća pažnja biće posvećena problemima ekonomske egzistencije i narušenih radnih prava sa kojima se suočavaju žene. Organičavanje slobode u neoliberalnoj državi, državi divljeg kapitalizma kakva je Srbija, podrazumeva urušavanje radničkih prava i vraćanje žena u uloge majke, negovateljice i neplaćene kućne radnice. Žene podnose najveći teret ekonomskih i društvenih kriza -rade na manje plaćenim poslovima, učestalije ostaju bez zaposlenja, dok istovremeno upravljaju domaćinstvom i dodatnim povremenim radom nadomešćuju nedostatak sredstava za život porodice. O teškoj situaciji dosta govori i nedavna smrt radnice kompanije Leoni koji je iznurena kolabirala na poslu na koji se više nije vratila. Ona je samo jedna od desetina onih koji život izgube na radnom mestu. Zbog zalaganja i stručnosti koju nisu htele da podrede interesima korumpiranih pojedinaca kažnjene su i tužiteljke kojima smo pre nekoliko dana pružili podršku. Njihovo javno istupanje je primer hrabrosti žena! U ravnopravnoj i civilizovanoj državi, usluge socijalne i zdravstvene zaštite preuzele bi teret ženskog rada iz oblasti nege i brige. U državi za kakvu se zalažemo, žene i muškarci imali bi jednake plate za isti rad, jednake uslove za napredovanje i razvijanje karijere, a trudničko i porodiljsko odsustvo bilo bi podržano između ostalog i tako što bi i očevi morali da prihvate deo tereta brige o bebama. U državi koja se brine o sopstvenom napretku i budućnosti, svaki aspekt društvenog delovanja, od prosvete, medija i kulture do poslovanja, bio bi uključen u iskorenjivanje rodno zasnovanih predrasuda i suštinsko prihvatanje činjenice da žene jesu ravnopravni i jednaki članovi društva. Negovanje patrijahalnog sistema vrednosti dovodi do strahovitog psihičkog i fizičkog nasilja, a često i do ubistava žena. Femicid u Srbiji pokazuje zlokobne trendove rasta – samo u poslednja dva meseca zabeleženo je devet žrtava. Bekstvo iz situacije nasilja često je ženama onemogućeno zbog niskih zarada, nesigurnog zaposlenja i dugog radnog vremena, što onemogućava izdržavanje i brigu za decu. Odgovorna država morala bi raditi na razvijanju osetljivosti institucija za probleme žrtava. Država koja vodi računa o svojoj budućnosti, radila bi na prevenciji rodno zasnovanog nasilja, razvoju svesti o dostojanstvu i radnom i psihičkom osnaživanju žena koje ne bi morale da trpe nasilje. Osvešćene žene danas prepoznaju svaku situaciju diskriminacije i pokazuju solidarnost sa svim ugroženim grupama. Ugnjetavanje i stigmatizacija lezbejki, trans i gej osoba, Roma, invalidnih ljudi i pripadnika drugih marginalizovanih grupa mora prestati! Demokratska država mora poštovati i unapređivati prava svih ljudi, bez obzira na njihovu individualnu specifičnost ili etničku pripadnost. Neformalna mreža feminističkih i ženskih grupa i nezavisnih aktivistkinja ove godine poziva nas da „marširamo u istoj borbi za potpunu rodnu ravnopravnost u sferi doma, u sferi rada, na svakom mestu i svako doba.“ Dođite da pokažemo da 8. mart jeste borbeni dan žena, dan kada se naš glas čuje i stvarni život žena u Srbiji vidi!
Nezadovoljne radnice i radnici beogradskih vrtića će sutra od 14:30 ispred Skupštine grada organizovati protest „Obećanja pljušte… i šta sad?!“. Podršku im je pružio i gradski odbornik koalicije „Moramo“ i portparol Političke platforme „Solidarnost“ Miloš Baković Jadžić. Vaspitačice i drugo osoblje zaposleno u predškolskim ustanovama Beograda je na protest pozvalo i gradonačelnika Aleksandra Šapića koji već neko vreme odbija da sedne sa njima za sto kako bi u okviru socijalnog dijaloga rešili pitanja lekarskih pregleda, nabavke radne obuće i odeće i neisplaćene solidarne pomoći. „Jasno je da dr Šapić nema vremena da se posveti našim vaspitačicama, kuvarima, spremačicama, domarima i svim drugim potplaćenim i premorenim ljudima koji svakodnevno brinu o našoj deci. Kako će neko ko mora da se stara o toliko vila i nadograđenih kvadrata u zemlji i inostranstvu naći vremena i za tuđe probleme?“, rekao je Baković Jadžić. Gradski odbornik smatra da je za rešavanje problema brige o deci u glavnom gradu neophodno proširivanje kapaciteta javnih vrtića ali i zapošljavanje dodatnog broja osoblja i poboljšanje radnih i materijalnih uslova u predškolskim ustanovama Beograda. „Već više od godinu dana zaposleni u vrtićima organizuju proteste kako bi ukazali na probleme sa kojima se suočavaju. Ukoliko želimo da zaista obezbedimo kvalitetnu brigu o deci u Beogradu tim radnicama se moraju povećati plate, one moraju imati razumno radno vreme i radno opterećenje, kao što im se moraju obezbediti adekvatan materijal i oprema za rad i redovni zdravstveni pregledi.“, zaključio je Baković Jadžić.
Kandidat na prvim predizborima za gradonačelnika Beograda, Dušan Marković, posetio je građane naselja Krnjača koje se nalazi na levoj obali Dunava odakle i sam dolazi i ukazao je na probleme učestalih poplava zbog nedostatka kanalizacije sa kojim se građani ovog kraja grada godinama bore. Ljudi iz Krnjače ne mogu da žive u svojim domovima i ovo predstavlja višedecnijski problem. Pred svake izbore, teme su rešavanje problema kanalizacije u Krnjači što je do sada služilo samo kao predizborna matrica i ništa više. Nakon toga se apsolutno ništa nije uradilo zbog čega se i građani Krnjače obraćaju institucijama koje nemaju konkretan odgovor. Zajedno sa građanima pokrenut je zahtev da se pod hitno reši pitanje kanalizacije na levoj obali Dunava jer je ovo postala borba za goli život. Borba za crpnu pumpu koja ovde nedostaje kako bi se samo u ovom delu Krnjače rešilo pitanje učestalih poplava, kaže Marković i dodaje da je u dva dana 470 ljudi potpisalo zahtev za rešavanje pitanja kanalizacije, a da će se i ostale komšije pozvati da se priključe ovoj akciji i borbi za život ljudi. Da građani mogu da ostanu i žive u normalnim i zdravim uslovima jer nam preti ekološka katastrofa na levoj obali Dunava.
Započelo je protivzakonito rušenje nemačkog paviljona, jedne od sačuvanih zgrada logora “Staro Sajmište”. Rušenje se obavlja bez identifikacije izvođača i table sa informacijom o gradilištu, a na licu mesta od radnika “Rade Končar”, narodni poslanik, dr Đorđe Miketić dobio je informaciju da se navodno radi o firmi MIS-gradnja po nalogu Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda. Ovo varvarsko i protivzakonito rušenje memorijalnog centra Staro sajmište, mora se momentalno obustaviti, a zgrada nemačkog paviljona, kao i ostatak logora na Sajmištu moraju hitno biti stavljeni pod zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika grada Beograda, istakao je narodni poslanik dr Đorđe Miketić. Jevrejska zajednica u Srbiji je ovo zvanično i tražila od Zavoda, ali do sada beogradski Zavod za zaštitu spomenika nije dao odgovor. Centar za istraživanje Holokausta i edukaciju je takođe pozvao na obustavu rušenja Nemačkog paviljona i zaštitu celokupnog istorijskog prostora logora na Sajmištu, kao i Savskog mosta. Takođe, u toku je rušenje centralne kule Sajmišta za izgradnju kopije sa “panoramskim liftom” bez ikakve javne rasprave o tome. Stoga, pozivamo na momentalni prekid ovog anticivilizacijskog čina rušenja, a Oliveru Vučković, vd direktorku Zavoda za zaštitu spomenika grada Beograda, da smesta podnese ostavku zbog katastrofalnog učinka svoga rada na mestu rukovodioca najznačajnijom institucijom kulturne zaštite u prestonici. Odbornik skupštine grada, Dejan Atanacković ističe da tokom godina upravljanja Zavodom od strane Olivere Vučković, Beogradu je pričinjena neprocenjiva šteta u vidu rušenja ili trajnog oštećenja brojnih zdanja sa statusom spomenika kulture, kao i zdanja u periodu privemenog isteka zaštite. Beogradska tvrđava je pod stalnim napadom investitora bliskih vladajućem režimu. Trudom građana, civilnog sektora i uticajem panevropske organizacije Evropa Nostra, privremeno je zaustavljena gradnja “gondole” zbog koje je Beogradska tvrđava smeštena među sedam najugroženijih spomenika kulture na evropskom kontinentu. Posečena su stoletna stabla, izvršena u potpunosti nestručna i nezakonita rekonstrukcija Velikog stepeništa, pogled sa tvrđave opstruiran je gradnjom stambeno-poslovnog kompleksa K-distrikt na trajno uništenim arheološkim slojevima, a podignute zgrade dostižu visinu kojom je trajno narušena abijentalna celina najznačajnijeg beogradskog spomenika kulture. Kalemegdan i Beogradska tvrđava trenutno su pod pretnjom gradnje objekata u podnožju u blizini kule Nebojša, a u sklopu sportskog centra porodice Đoković, kao i linijskim parkom koji podrazumeva gradnju i u brojne neprihvatljive intervencije na zaštićenom području. U centru Beograda, na Kosančićevom vencu, Starom gradu, Vračaru, srušena su zdanja pod zaštitom ili zdanja koja su se našla u situaciji privremenog isteka zaštite te je time direktno omogućena “legalnost” njihovog rušenja – mehanizam koji je u sprezi sa driektorkom Zavoda iskorišćen za brojna rušenja u Beogradu. Zgrada glavne Železničke stanice, ruinirana je požarom i nemarom, zbog čega je protiv Olivere Vučković pokrenuta i krivična prijava. Takođe, iz javne imovine grada zdanja pod zaštitom prodavana su u bescenje, kao što je slučaj sa Geneks kulom, najavljeno je rušenje Starog savskog mosta, uprkos inicijativi da se ovaj most zaštiti kao kulturno dobro, odnosno uz odbijanje Zavoda da odgovori na ovaj zahtev. Zbog ovih i mnogih drugih razloga, a pre svega zbog svoga ušešća u zaštiti interesa našeg kulturno-istorijskog nasleđa, zarad podrške koruptivnim poslovima gradnje u sprezi vlasti i interesnih grupa okupljenih oko vlasti, Olivera Vučković saučesnik je organiozovanog nasilja nad Beogradom i odgovorna za veliku štetu u potpunoj suprotnosti sa funkcijom i institucijom koju predstavlja. Ovim putem Miketić i Atanacković pozivaju i sve zaposlene u Zavodu za zaštitu spomenika grada Beograda, stručnjake iz oblasti zaštite, da ustanu protiv ovakvog vođenja svoje ustanove i da podrže ovaj zahtev za ostavku, te da u slučaju da se Olivera Vučković o zahtev ogluši smesta stupe u štrajk. “Sačuvajte obraz, ne dozvolite sebi da učestvujete u organizovanom kriminalnom nasilju nad Beogradom. Ova vlast će pasti, a sa njom i celokupna mašinerija otetih javnih institucija stavljenih u fukciju koruptivnih poslova”. Pored zaposlenih u Zavodu, pozivaju i kolege iz odborničkih grupa u Skupštini grada Beograda, radi zajedničkog utvrđivanja narednih koraka u odbrani naše najvažnije institucije zaštite kultuno istorijskih spomenika, i odbrani Beograda.
Nakon smrtonosnog iskakanja voza punog amonijaka u Pirotu i još nekolikolicine železničkih nesreća i prevrtanja koje su se desile u Srbiji u proketlih par nedelja, vreme je da ministar Vesić hitno zabrani prevoz opasnih materija kroz Vračarski tunel, ističe narodni poslanik dr Đorđe Miketić i dodaje da ministar mora da shvati da je ovo poslednja opomena i da hitno treba sprečiti tempiranu katastrofu koja preti Beogradu. Svake noći ispod Beograda prolaze kompozicije sa najrazličitijim opasnim, ali i eksplozivnim materijama. Najčešće su to naftni derivati, tečni naftni gas, sumporna, sirćetna i azotna kiselina, veštačka đubriva i amonijak. Ukoliko bi se opasni (otrovni, zapaljivi, eksplozivni) teret izlio u tunelu, ne postoji mogućnost intervencije vatrogasno-spasilačke brigade, a zbog uzanog prostora tunela i velike naseljenosti – posledice bi bile užasavajuće. Zapisnik o inspekcijskom nadzoru iz maja 2018. kaže da vatrogasno spasilačke brigade Beograd nema mogućnosti za intervenciju ukoliko dođe do požara ili izlivanja opasnih materija. Spasilačke ekipe nemaju potrebnu opremu – boce sa kiseonikom za gašenje požara više od nekoliko minuta, nemaju specijalno šinsko vozilo za gašenje požara, niti mogu da priđu vatrogasnim kolima ka stanicama “Pančevački most” i “Karađorđev park”. Zbog neplanskog razvoja železnice, rekonstrukcije pruga koje se ne koriste i ukidanja delova pruge iako most preko Dunava i dalje nije završen, svu odgovornost za ovakvu tempiranu bombu snosi SNS. Ovo je potencijalna katastrofa koja bi imala nesagledive posledice i smrtne ishode, a koju današnji ministar Vesić rešava po pitanju: Valjda neće. Stoga, hitno zabraniti prevoz opsanih materija dok se most preko Ade Huje ne završi, a do tada opasne materije prevoziti drumskim ili rečnim saobraćajem. Ovo jeste skuplje za prevoznike, ali mi verujemo da životi ljudi nemaju cenu.
U nedelju, 5. marta u 19 časova održana je prva predizborna politička debata „Ti se pitaš“ u kojoj su učestvovali kandidati na prvim predizborima za gradonačelnika Beograda koje sprovodi stranka Zajedno. Kandidati su, pored predstavljanja svog programa, imali priliku da sukobe svoje stavove sa stavovima ostalih kandidata. Sedam kadnidata sučeljavali su svoje politike i predstavljali rešenja za bolju budućnost Beograda. Govorili su o temama koje, prema sprovedenim anketama, najviše interesuju beograđane, a to su teme ekologije, saobraćaja i urbanizma. Koji će od njih uspeti da se suprotstavi aktuelnoj beogradskoj vlasti i donese promene u glavnom gradu, saznaćemo 12. marta kada će biti saopšteni rezultati kao i proglašenje prvog pobednika na beogradskim predizborima. Kandidat pod rednim brojem 1, Dr Milan Bjelica je na temu ekologije i zagađenja vazduha u Beogradu istakao da su problemi u Beogradu brojni te je neophodno da se na svim poljima radi istovremeno. Kako kaže, pored pomenutih problema jedan od gorućih je i problem kanalizacije za čije će rešavanje koristiti inovacije i nove tehnologije kako bi se došlo do kvalitetnih rešenja koja će Beogradu omogućiti održivi razvoj. Kandidat pod rednim brojem 2, Dušan Marković zaključio je da su glavni razlog za zagađenje vazduha u Beogradu individualna ložišta gde se loži ugalj lošeg kvaliteta, sirovi lignit. Kako ističe, neophodno je inspekcijskim nadzorom utvrditi ko šta prodaje i dodaje da je još jedan od ključnih problema u Beogradu kanalizaciona mreža za čije hitno uvođenje se on zalaže. Dr Đorđe Miketić, kandidat pod rednim brojem 3, zaključuje da će Beograd ostati bez vode i da će Beograđani uskoro piti vodu iz kišnice. Kako ističe, njegov tim za ekologiju ima tri cilja, a to su mere protiv zagađenja vazduha, uređenje infrastrukrurnog haosa i ulaganje u kulturu, obrazovanje i brigu o ugroženima. Miloš Baković Jadžić, kandidat pod rednim brojem 4, zaključuje da je problem ekologije uzajamno povezan sa ekonomijom. Prema njegovim rečima, najveći problem zagađenja je siromaštvo u gradu jer građani nemaju sredstava da ulože u mehanizme koji smanjuju zagađenje životne sredine. Kandidatkinja pod rednim brojem 5, Slađana Stojsavljević ističe da je pored kvalitetnog vazduha u gradu, bitna i voda koju građani piju. Kako zaključuje, potrebno je očuvati prirodne resurse grada Beograda, prvenstveno vodoizvorište Makiš i dodaje da će se zalagati za mehanizme za preradu otpadnih voda jer je Beograd jedini grad koji ih nema. Glavni ciljevi programa za Beograd, Mr Jovana Vujasinovića, kandidata pod rednim brojem 6, jesu čist vazduh, humana gradnja i energetska ekonomija. Kako ističe, za dalji razvoj društva neophodno je da se stručni ljudi vrate u opštinska, gradska, republička veća i javna preduzeća. Kandidat pod rednim brojem 7, Dejan Atanacković ističe da je zagađenje proizvod jednog loše organizovanog društva, loše organizovanih javnih preduzeća, nestručnosti, nesavesnosti. Kako kaže, njegov cilj je uvođenje efikasnog sistema za razdvajanje i reciklažu otpada po ugledu na evropske gradove i sisteme. Zaključuje da je jedan od ključnih problema deponija u Vinči za čija rešenja će se on boriti. Šta su kandidati imali da kažu na temu saobraćaja, emisije štetnih gasova, saobraćajne i građevinske infrastrukture i urbanizma možete pogledati na svim platformama stranke Zajedno kao i na YouTube kanalu čiji se link nalazi na kraju ovog teksta. Svi zainteresovani građani koji nisu stigli da se registruju na sajtu bgpredizbori.rs imaće priliku da to urade u svakom trenutku tokom trajanja glasanja i tako učestvuju u predizbornom procesu i doprinesu uspostavljanju demokratskog društva.