Malu pobedu koju je Srpska pravoslavna crkva ostvarila sa udžbenicima biologije pre par meseci, patrijarh Porfirije želi da kapitalizuje proširivanjem svojih ciljeva na vraćanje žena u položaj koje su imale pre Drugog svetskog rata rekla je kopredsednica stranke Zajedno, Biljana Stojković komentarišući uskršnju poslanicu patrijarha. Prema njenim rečima, nove uloge žene u društvu ne ugrožavaju, već razvijaju i osnažuju porodicu u kojoj svaki član ima svoje poštovanje i dostojanstvo. „Rodno osetljivi jezik nije sredstvo za nametanje drugačijih rodnih uloga, već samo odražava one pobede koje smo mi već ostvarile. Crkva nam te pobede i stečene uloge i zvanja ne može i ne sme uskratiti, ma koliko se tome protivila“, navela je Stojkovićeva . Dodaje da evolucija srpskog jezika u smislu uvođenja i usvajanja ženskih rodnih oblika imenica koje su tradicionalno imale samo muške oblike, predstavlja tekovinu višedecenijske borbe protiv stega patrijahalnih rodnih uloga nametnutih ženama. „Strah od ženske emancipacije, i u društvu i u porodici, jeste strah od modernosti i civilizacijskih pomaka. Patrijarh se plaši da bi se redefinisanjem uloge žene u društvu i porodici došlo i do dovođenja u pitanje uloge crkve u modernom društvu“, objasnila je ona. Izvor: Danas
Policija je onemogućila najavljenu proslavu i zastrašivala građane Marinkove bare koji su hteli da sa strankom Zajedno obeleže Svetski dan Roma. Beograd i Beograđani su danas posramljeni jer se na čelu grada nalazi čovek koji je već pokazao prezir prema našim sugrađanima Romima. Međutim tu nije kraj, jer institucije ne samo da su diskriminišuće već je danas policija i zastrašivala građane romske zajednice u Marinkovoj bari. „Da bi smo napravili grad i društvo otvorenog srca, što pre moramo otvoriti sve naše institucije i uložiti dodatan napor da se poboljšaju životni uslovi i položaj Roma u Beogradu. Samo zajedno sa građanimo koji svakodnevno osećaju nepravdu i diskriminaciju možemo izgraditi solidarno društvo po meri svakog dostojanstvenog čoveka, iz koje god manjinske zajednice da dolaze“, izjavio je narodni poslanik stranke Zajedno, Đorđe Miketić. Biljana Stojković, kopredsednica Zajedno rekla je da položaj najugroženijih članova društva jeste prava slika demokratije. „Svi znamo stanje obespravljenosti i nebrige za romsku zajednicu. Nevidljivi su za ovu državu, neprimetni za institucije, zlostavljani i oduzetog dostojanstva. Danas im je zabranjeno i obeležavanje svog dana. Stid je ono što treba svi da osećamo, a naprednjački režim mora biti zbog ovoga kažnjen“, rekla je Stojković. Stranka Zajedno će nastaviti da se bori za očuvanje i unapređenje ljudskih i manjinskih prava svih ljudi bez obzira na njihovu nacionalnu, versku, rasnu ili bilo koju drugu pripadnost. Samo svi zajedno možemo stvarati bolje i solidarnije društvo.
Fakulteti Univerziteta u Beogradu izloženi su, jedan po jedan, vanrednim proverama finansijskog poslovanja. Pozdravljamo ažurnost Ministarstva finansija u kontrolisanju protoka i trošenja novca u javnim ustanovama. Ipak, moramo se zapitati da li je kontrola rada fakulteta uzrokovana ličnom agendom ministra Siniše Malog zbog nepristajanja UB da ovom kandidatu dodeli titulu doktora nauka za delo koje je dokazana intelektualna krađa i plagijat. Moramo podsetiti da niti jedan fakultet UB ne dobija od države pun iznos sredstava za materijalne troškove rada (često se dobija samo 30% sredstava) zbog čega su prinuđeni da razvijaju i komercijalnu delatnost. Bez sopstvenih prihoda, mnogi fakulteti ne bi bili u mogućnosti da plaćaju račune za vodu, struju, grejanje pa bi njihov osnovni rad bio u potpunosti nemoguć. Bez sopstvenih prihoda, nenastavno osoblje (službenici u administraciji, tetkice, portiri, bibliotekari) imali bi platu značajno manju od minimalne. Zakonom o visokom obrazovanju omogućeno je da fakulteti nadoknađuju nedostatke sredstava, a koji su i uzrokovani time što naprednjački režim nema interes da vodi računa o obrazovanju. Slična situacija je i na Univerzitetu u Novom Sadu kao i na Univerzitetu u Nišu. Ne sporimo mogućnost da se u okvirima organizacije rada na fakultetima dešavaju zloupotrebe finansija i zalažemo se za sankcionisanje osoba koje se nalaze u ovakvom prekršaju. Naglašavamo, međutim, da ogroman deo problema u radu državnih univerziteta, finansijskom opterećenju studenata i njihovih porodica, teškom položaju pre svega nenastavnog osoblja na fakultetima, kao i nemogućnosti unapređivanja nastave na fakultetima, potiče od nebrige države za svoje stanovništvo, razvoj društva i njegovu budućnost. Pritisak Siniše Malog na rad Univerziteta u Beogradu zasigurno će ugroziti rad brojnih fakulteta, a za neke može označiti i kraj postojanja. Imajući u vidu da pravosuđe u Srbiji nije slobodno i nezavisno od izvršne vlasti, tj. od samovolje Srpske napredne stranke, plašimo se da je budućnost visokog obrazovanja u Srbiji veoma ugrožena. Stranka Zajedno pružiće svu podršku nastavnicima, studentima i nenastavnom osoblju u borbi za opstanak. Obrazovanje, znanje i budućnost društva moraju biti iznad svakog pojedinca, uključujući i intelektualnog lopova.
Politička situacija u vezi sa Kosovom i EU-SAD sporazumom zaslužuje detaljnu analizu iz koje se mogu izvući dedukcije i nekakvi pravci delovanja opozicije. U ovom slučaju mislim isključivo na proevropske elemente budući da od desničarskih stranaka, po mom mišljenju, ne možemo očekivati bilo šta konstruktivno. Desničari plutaju na talasu emocije „žrtve“ koja se ovde gaji decenijama, a Vučićev režim je doveo do savršenstva, istakla je kopredsednia stranke Zajedno Biljana Stojković u intervjuu za časopis NIN. Žrtve smo stranih sila, žrtve smo istorije koja ne prepoznaje našu veličinu i važnost, žrtve smo kvazi-komunizma od pre pola veka, žrtve smo Miloševića, žrtve smo “žutih”, žrtve smo NATO-a, žrtve smo Evropljana, žrtve smo svetskog poretka, žrtve smo … mi smo jadne žrtve. Kolektivno smo, kroz naučenu bespomoćnost, počeli da uživamo u brlogu žrtve i ne želimo da izađemo iz te apsurdne zone komfora. Lakše je valjati se u brlogu čopora i samosažaljenjem abolirati sebe od krivice zbog toga što ne činimo ništa da sebi pomognemo. U čoporu jeste toplo, ali smrdi. I smrdi sve više! Vučić najbolje vlada u tom smrdljivom beznađu i brižljivo ga neguje. Činjenice o unutrašnjoj politici i odnosima sa međunarodnom zajednicom: Čitavu stvar Vučić je, za unutrašnju upotrebu, postavio majstorski dihotomno. Ako podržite potpisivanje, javnost će vas označiti kao Vučićevog saradnika, dok ćete značkom anti-EU snage biti obeleženi ukoliko se opirete nečemu čiju genezu uopšte ne poznajete – kako su se odvijali dijalozi i dogovori; šta je bila uloga jedinog pregovarača u naše ime; šta je pregovarač sve potpisao i na šta se obavezao; šta je pregovarač tražio za Srbiju i ljude na Kosovu tokom deset godina svog soliranja; šta se otvara na daljem putu dijaloga kada se potpiše sporazum? Sporazum EU i SAD jeste forma međunarodnog ultimatuma i posledica je čitave decenije tapkanja u mestu i šibicarske nacionalističke politike Vučića i njegovih kosovskih partnera. Dokument neće značajno promeniti odvijanje “pregovora” i šansu za dostizanje održivog rešenja. Odugovlačenje i vrdanje se svakako može očekivati. U tom smislu, prihvatanje ili neprihvatanje sporazuma ima malu realnu vrednost za kosovski proces, ali potencijalno veliku za usmerenje Srbije ka EU. Decenijsko pumpanje mrziteljskim emocijama prema susedima i EU, dovelo je do situacije koja će, ukoliko proevropska opozicija sporazum podrži, neminovno okrenuti politički kurs u Srbiji ka bujanju desnice i dodatnom udaljavanju od civilizacijskih vrednosti. To smatram najvećom opasnošću za budućnost. Međunarodna zajednica čitavu deceniju neguje Vučićevu vlast u nadi da će on ispuniti svoje obećanje. Njihov interes u rešavanju “kosovskog pitanja” je jednodimenzionalan i ne obuhvata probleme urušavanja građanske države i demokratije, koje Vučić sprovodi – vrlo temeljno. Za njih je Kosovo problem, a ne rebus. Četiri navedene činjenice teško su savladiva zagonetka za bilo koju proevropsku snagu koja želi Srbiju sa razvijenim demokratskim i evropskim vrednostima. Činjenice o kosovskoj realnosti: Srbija je izgubila elemente svoje državnosti na Kosovu. Zamajavanje građana pomoću istorijske metafizike ni najmanje ne doprinosi rešavanju problema. Kako se to desilo ili ko je za to kriv jesu pitanja za ozbiljne politikologe i istoričare, ali to ne menja činjenicu da je stanje stvari takvo. Albansko društvo i srpska zajednica na Kosovu udaljeni su više nego ikada, što je naravno posledica podgrevanja svih tenzija i strahova, sa svih strana. Kosovske vlasti premalo su učinile da zaštite manjine na svojoj teritoriji i istinski ih integrišu u društvo. Kosovsko društvo obeleženo je kontinuitetom previranja i nasilja između Albanaca i Srba, pri čemu se pozicije moći menjaju. Svetli periodi kakve-takve albanske emancipacije na Kosovu prekinuti su još referendumom iz 1989, ali i 1990. godine kada su građanska prava ukinuta kosovskim Albancima brisanjem iz biračkog spiska 1.4 miliona ljudi po odluci Skupštine Republike Srbije. Epilog urušavanja prava i posledičnog jačanja nasilja i netrpeljivosti videli smo u krvavom ratu i proglašenju nezavisnosti Kosova. Sada je situacija obrnuta. Izgleda da je Kurti preuzeo u potpunosti Milošević/Vučić retoriku, samo u obrnutom smeru. A morao bi biti pametniji, upravo zbog sopstvenih iskustava. Srbija bi takođe morala učiti na svojim ogromnim greškama iz prošlosti. Zamrznuti konflikt je neodrživ i toj činjenici neće pomoći zapomaganje i valjanje u slatkoj emociji žrtve. Zamrznuti konflikt jednak je gubitku Kosova, tj. manjinskog srpskog naroda, kulturne baštine i vlasništva nad imovinom. Pre deset godina na Kosovu i Metohiji živelo je više od 120 000 ljudi srpske nacionalnosti. Danas ih je oko 80 000, uz veliki znak pitanja koliko njih zaista živi tamo. Svaki treći među njima sebe ne vidi na Kosovu u narednih pet godina. Citiraću mog kolegu Stefana Surlića – zamrznuti konflikt ne znači zamrznuto vreme. Masovni egzodus veoma brzo će učiniti besmislenim svaki razgovor o autonomiji bilo kog regiona Kosova budući da tamo neće biti nikoga kome bi autonomija nešto realno značila. Ljudi ne odlaze sa Kosova iz besa ili inata, već zato što im tamo nije dobro. Ne ostaje im se tamo i zbog siledžijstva političko-mafijaške klike zvane Srpska lista (tj. kosovskog SNS-a) koja dodatno urušava svaku normalnost života. Među brojnim drugim činjenicama koje nas moraju suočiti sa realnošću jeste i kriminalno-mafijaška struktura, bliska SNS-u, koja savršeno bratski funkcioniše sa sličnima sebi na albanskoj strani i uživa u mutnim vodama zamrznutog konflikta. Dodaćemo i ulogu SPC koja nam nije jasna, ali liči na još jednu interesnu stranu u celom rebusu, bez preterane brige za svoju „pastvu“. Trajni mir na Balkanu: Šta sve možemo zaključiti i predložiti kada racionalno sagledamo činjenice? Politika se može voditi na dva načina – 1) racionalno ili 2) “iz stomaka”, kako ja volim da nazivam populističku politiku koja uspešno pliva na talasu emocija samosažaljenja i istovremenog samoveličanja. Preferiram prvu opciju jer samo racio može izroditi rešenja, a u stomak se samo može pucati. Najveći broj opozicionara opredelio se, potpuno očekivano, za otpor prema svemu što dolazi od Vučića – iz njegovih usta i njegovog penkala. I sama pripadam toj skupini jer smatram da se iza njegovih postupaka teško može nalaziti nešto dobro, progresivno, demokratsko i civilizacijsko. Proevropska opozicija ima zadatak da kreira nove politike za stare probleme, uprkos opravdanom ogorčenju zbog odsustva adekvatne reakcije EU na sve naprednjačke užase koje živimo. Da ponovim, kukanje nam ne može
Kopredsednici stranke Zajedno, Nebojša Zelenović, Biljana Stojković kao i narodni poslanik dr Đorđe Miketić podneli su krivičnu prijavu u Trećem osnovnom javnom tužilaštvu protiv izvođača radova na Savskom nasipu. Prijava je podneta protiv v.d. direktora Radomira Vujadina u JKP Beogradski vodovod i kanalizacija Beograd (Vračar) zbog bušenja nasipa što ugrožava bezbednost svih Novobeograđana. “Oni znaju da krše zakon i svakako će zbog toga morati da odgovaraju. Oni imenom i prezimenom, kao i svi ljudi koji su učestvovali u tom postupku, a ne samo političke figure Šapić, Čučković i Stojčić”, rekao je Miketić i dodao: “To je ključ da svi oni koji svojim imenom i prezimenom potpisuju neke naloge koji su krivična dela zbog toga konačno odgovaraju”. Prethodnih dana, članovi stranke Zajedno su sa građanima na Savskom nasipu pokazali odlučnost u borbi da se sačuvaju nasip i bezbednost svih građana koji tamo žive.
Zelene političke stranke Zapadnog Balkana potpisale su Deklaraciju o saradnji zelenih stranaka Zapadnog Balkana, kojom su se obavezale na izgradnju trajnog mira na Balkanu. Potpisivanjem Deklaracije potpisnici su dali obećanje da će zajedno raditi na održavanju 100 godina mira na Balkanu. Kopredsednici stranke Zajedno Nebojša Zelenović i Biljana Stojković su nakon potpisivanja neklaracije poručili da je ovo istorijski momenat i da Deklaracija predstavlja novu zelenu snagu Balkana. “Ona pokazuje ono što mnogi na ovim prostorima misle da je jedan san koji se ne može ostvariti. Kada pitate ljude da li je moguć dobar i kvalitetan život na Zapadnom Balkanu u zajedničkoj regiji, svi kažu da to jako dobro zvuči, ali da je to nemoguće ostvariti. Mi želimo dokazati da je to moguće”, poručio je Zelenović. On je naglasio da svi ljudi koji su se okupili iz raznih zelenih stranaka veruju u evropsku zajedničku budućnost ovog regiona. Iako su ljudi izgubili nadu da ćemo mi ikada tamo stići, potpisnici deklaracije veruju da je taj put moguć ako krenemo zajedno. “Vidite da je moguće dogovoriti se. Ako smo se mi zeleni dogovorili, što se ne bi socijaldemokrate dogovorili, što se ne bi konzervativci dogovorili, što se ne bi svi drugi dogovorili? Na kraju imamo zajednički interes, a to je kvalitetan život svih građana kojih ovde ima 20 miliona. Ja ne znam ko može imati veću obavezu prema njima od političara. Sve dok ovde ljudi koji se bave politikom budu dobijali glasove na mržnji, a ne na stvarnim rešenjima, do tada ćemo živeti ovako kako živimo. Mi zeleni smo protiv naoružavanja, protiv rata, mi smo za mir. I ponavljam, ako smo se mi uspeli dogovoriti, mogu i drugi. Mesec dana da ih zaključaju i nek ne izlaze dok se ne dogovore”, poručio je. Kopredsedsnica stranke Zajedno, Biljana Stojković istakla je da je ovo nova zelena snaga Balkana. “Mi smo nova zelena snaga Balkana. Dosta je mržnje koja nas prati decenijama unazad. Potpisivanjem ove Deklaracije pokrećemo jedan novi put i novu politiku, a to je mir, splidarnost, razumevanje i suživot. To su stvari koje treba da nas povezuju i na taj način ćemo na Balkanu napraviti jednu sinergiju gde ćemo zajedno da reformišemo naše društvo i da idemo u budućnost na značajno novi način. Do sada su bile politike podela, sada mi pokrećemo politiku ujedinjavanja svih društava koja ovde žive već vekovima. Želimo da pokrenemo novu politiku i danas okrećemo novi list”, zaključila je Stojković.
O protestima na Savskom nasipu u Beogradu i novosadskom Šodrošu, ali i o Kosovu, pozorištu “Boško Buha” i o tome šta je zajedničko za sve ove teme u “Utisku nedelje” na TV Nova govorila je koopredsednica stranke Zajedno profesorka Biljana Stojković. Biljana Stojković je ocenila u večerašnjoj emisiji da je Srbija država koja je „potpuno privatizovana, samo što to građanima nije rečeno“. „Ja sam nazvala našu zemlju ‘Milenijum država’ i to jednom prilikom na Šodrošu kada su počele prve bitke sa policijom. Tamo smo mogli da vidimo od minerskog tima Milenijum tima do Milenijum ambulante. Mi znamo šta je sve ta kompanija kupila – od instituta, mi smo zaista jedne država potpuno privatizovana, samo što to nama još nije rečeno… Na Šodrošu je taj neki Galens, ali ja oznake te firme tamo nisam videla osim Milenijuma, a znamo ko stoji iza ‘Milenijum tima’“, rekla je Stojković u „Utisku nedelje“. Ona je istakla da je sada pitanje na koji način da podignu svest kod ljudi i stvore „neku nadu“ za borbu. „Nipodaštavanje i način na koji se Aleksandar Vučić obraća, došlo je do zasićenja i kod ljudi koji to slušaju. On je obrnuo igricu, sada se i njemu više ne veruje“, ocenila je Stojković. Njena ocena je i da je društvo u Srbiji „rasparčano“ i dodala da ovde „više ne postoji ni osećaj za istinu, ni za moral“. Istakla je i da je „najveći greh ove vlasti“ to što je urađeno društvu. „Mi više nemamo građane, mi nemamo duštvo… Politika u ovoj državi je nestala“, ocenila je ona. „70 posto ljudi u Srbiji misli da u Srbiji više ne postoji moral, integritet i istina“, rekla je Stojković navodeći podatke jednog istraživanja. „Ako su do te mere uspeli da ovo društvo razbiju u sitne deliće, onda je teško očekivati da ljudi mogu da razumeju da je nešto javni interes“, istakla je Stojković. Govoreći o protestima građana na Savskom nasipu, ona je podsetila da u Krivičnom zakon stoji da je bušenje nasipa i brana krivično delo. „Ništa tu nije po zakonu i mi moramo da pronađemo način da ljude nekako okupimo i najveći trik je kako uvezati sve te proteste u jednu veliku grupaciju, potrebna nam je ta sinergija i upravo je to najteži posao zato što je društvo ‘rastočeno’“, rekla je koopredsednica stranke Zajedno. Biljana Stojković je navela i da misli da protesti i blokade zbog Rio Tinta ponovo mogu da se ponove. „On (Vučić) je onako odustao od Rio Tinta i ljudi sada ne znaju da li je odustao ili ne. Zato on ne sme da izvuče tih 38.000 potpisa (narodne inicijative da se zabrani iskopavanje i istraživanje litijuma i bora) jer to može ponovo da pokrene celu priču“, ocenila je Stojković. O slučaju pozorišta „Boško Buha“, Stojković je navela da postoji opasnost da bi taj slučaj mogao da bude sličan Rio Tintu. „Ja se uvek razbesnim kada neko svoj problem rešava tako što ode kod Vučića. On nije adresa i on nema zakonska ovlašćenja da to radi. To jeste jedan manir koji je Vučić uspeo da usadi ljudima da ne možeš da rešiš problem bez Andrićevog venca“, rekla je ona. Izvor: Nova.rs/ Foto: Nova
Spomenik žrtvama Drugog svetskog rata u selu Negrišori pre dva dana je srušen prilikom izgradnje deonice auto-puta kroz to selo, a ostaci spomenika su rasuti po putu. Stranka Zajedno zahteva da se ovaj simbol antifašističke borbe hitno rekonstruiše i vrati u prvobitno stanje jer je spomenik od istorijskog značaja za građane tog kraja i cele Srbije. „Zahtevamo da se spomenik što pre rekonstruiše i da se ustanovi ko je odgovoran za ovaj sramotan čin. Naša kulturna baština, a naročito ona koja govori o stradanju ljudi sa ovih prostora u antifašističkoj borbi za slobodu i bolje društvo zaslužuju mnogo veću pažnju celog društva. Spomenici kao što je spomenik palim borcima Drugog svetskog rata u selu Negrišori simbolišu vrednosti za koje se i danas borimo a takvi simboli ne smeju nestajati pred bilo kakvim radovima i osionim izvođačima“, rekla je kopredsednica stranke Zajedno Biljana Stojković. Stojković se osvrnula i na zahtev ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Gorana Vesića da se spomenik hitno rekonstruiše. „Nastavićemo da pratimo dalja dešavanja vezana za ovaj spomenik i njegovu hitnu rekonstrukciju pošto ne možemo verovati Goranu Vesiću tokom čijeg mandata se ovakav sramotan čin i dogodio. Sudeći po Vesićevoj karijeri na čelnim pozicijama u Beogradu poznatiji je po rušenju nego obnovi i unapređenju kulturne i prirodne baštine“, zaključuje Stojković.
Kopredsedica stranke Zajedno, prof. Biljana Stojković, boravila je u Berlinu na kongresu Zelene stranke Nemačke. Stojković se obratila skupu kao gošća iz Srbije, države kandidata za ulazak u Evropsku uniju. Stojković je pred delegatima i gostima na kogresu govorila o preprekama koje Srbija ima u procesu evropskih integracija. „Nužna je promena odnosa evropskih zvaničnika prema Srbiji“, istakla je Stojković. „Sa tehnokratskog pristupa proširenju EU potrebno je značajno veće zanimanje za unutrašnju politiku Srbije koja je tokom 10 godina vladavine Aleksandra Vučića dovedela do nestanka demokratskih praksi i institucija države“, rekla je Stojković. Ona je okupljene podsetila i na politički sistem hibridne demokratije, u kom je vlast u rukama jednog čoveka što prati i slabljenje institucija, pod političkom kontrolom vladajuće stranke i njenog predsednika. Dodatni problem su i centralizovani mediji koji su suočeni sa cenzurom i kontrolom iz vladajućeg centra moći, ali i promocija pro-ruskog sentimenta i anti-EU narativa što je doprinelo padu podrške evropskim integracijama među građanima Srbije na najniži nivo. Srbija je bila značajna tema na ovom skupu pa je tako na jednoj od radionica nekoliko desetina učesnika i učesnica davalo predloge za pojačano učešće evropske administracije u srpskoj javnosti i vraćanje poverenja građana u evropsku perspektivnu u Srbiji i čitavom regionu.
Sačuvajte cveće, nakit i bombonjere za neke druge dane, a Osmi mart obeležite udruženi u borbi za bolje društvo. Zajedno – i žene i muškarci, istakla je kopredsednica stranke Zajedno, Biljana Stojković, u svom autorskom tekstu povodom 8. marta, Dana žena. U ne tako dalekoj prošlosti, žene nisu marširale, demonstrirale, bile hapšene i ubijane da bi se na ovaj datum slavila njihova lepota, nežnost, materinstvo i domaćinstvo. Bile su to žene koje su tražile ukidanje diskriminacije njihovih bića, umova, sposobnosti i svih ljudskih kvaliteta. Iskonska borba za dostojanstvo ženskog života morala se suprotstaviti strahu muškaraca od osvešćivanja žena, što bi, kako se verovalo, zauvek promenilo društvene odnose i ugrozilo takozvane „porodične vrednosti“. Teolozi su ženama negirali postojanje duše, a neki „mislioci“ osporavali su im i razum i sposobnost rasuđivanja. Strah rađa nasilje, hrabre žene su to dobro znale. Danas, razmislite svi, i žene i muškarci, koliko smo uspeli da se odmaknemo od te mizogine istorije. Da li su nam i danas kidnapovane materice i uskraćene skoro sve društvene uloge? I ove godine, Osmog marta biće simbolično obeležen nastavak borbe za dekonstrukciju patrijahalnog sistema vrednosti u našem društvu. Najveća pažnja biće posvećena problemima ekonomske egzistencije i narušenih radnih prava sa kojima se suočavaju žene. Organičavanje slobode u neoliberalnoj državi, državi divljeg kapitalizma kakva je Srbija, podrazumeva urušavanje radničkih prava i vraćanje žena u uloge majke, negovateljice i neplaćene kućne radnice. Žene podnose najveći teret ekonomskih i društvenih kriza -rade na manje plaćenim poslovima, učestalije ostaju bez zaposlenja, dok istovremeno upravljaju domaćinstvom i dodatnim povremenim radom nadomešćuju nedostatak sredstava za život porodice. O teškoj situaciji dosta govori i nedavna smrt radnice kompanije Leoni koji je iznurena kolabirala na poslu na koji se više nije vratila. Ona je samo jedna od desetina onih koji život izgube na radnom mestu. Zbog zalaganja i stručnosti koju nisu htele da podrede interesima korumpiranih pojedinaca kažnjene su i tužiteljke kojima smo pre nekoliko dana pružili podršku. Njihovo javno istupanje je primer hrabrosti žena! U ravnopravnoj i civilizovanoj državi, usluge socijalne i zdravstvene zaštite preuzele bi teret ženskog rada iz oblasti nege i brige. U državi za kakvu se zalažemo, žene i muškarci imali bi jednake plate za isti rad, jednake uslove za napredovanje i razvijanje karijere, a trudničko i porodiljsko odsustvo bilo bi podržano između ostalog i tako što bi i očevi morali da prihvate deo tereta brige o bebama. U državi koja se brine o sopstvenom napretku i budućnosti, svaki aspekt društvenog delovanja, od prosvete, medija i kulture do poslovanja, bio bi uključen u iskorenjivanje rodno zasnovanih predrasuda i suštinsko prihvatanje činjenice da žene jesu ravnopravni i jednaki članovi društva. Negovanje patrijahalnog sistema vrednosti dovodi do strahovitog psihičkog i fizičkog nasilja, a često i do ubistava žena. Femicid u Srbiji pokazuje zlokobne trendove rasta – samo u poslednja dva meseca zabeleženo je devet žrtava. Bekstvo iz situacije nasilja često je ženama onemogućeno zbog niskih zarada, nesigurnog zaposlenja i dugog radnog vremena, što onemogućava izdržavanje i brigu za decu. Odgovorna država morala bi raditi na razvijanju osetljivosti institucija za probleme žrtava. Država koja vodi računa o svojoj budućnosti, radila bi na prevenciji rodno zasnovanog nasilja, razvoju svesti o dostojanstvu i radnom i psihičkom osnaživanju žena koje ne bi morale da trpe nasilje. Osvešćene žene danas prepoznaju svaku situaciju diskriminacije i pokazuju solidarnost sa svim ugroženim grupama. Ugnjetavanje i stigmatizacija lezbejki, trans i gej osoba, Roma, invalidnih ljudi i pripadnika drugih marginalizovanih grupa mora prestati! Demokratska država mora poštovati i unapređivati prava svih ljudi, bez obzira na njihovu individualnu specifičnost ili etničku pripadnost. Neformalna mreža feminističkih i ženskih grupa i nezavisnih aktivistkinja ove godine poziva nas da „marširamo u istoj borbi za potpunu rodnu ravnopravnost u sferi doma, u sferi rada, na svakom mestu i svako doba.“ Dođite da pokažemo da 8. mart jeste borbeni dan žena, dan kada se naš glas čuje i stvarni život žena u Srbiji vidi!