Povodom sramnog imenovanja novih članova saveta fakulteta i Univerziteta u Beogradu kopredsednica stranke Zajedno Biljana Stojković je dala intervju za nedeljnik Vreme. O izboru novih članova u savete fakulteta i univerziteta … Postupci režima Aleksandra Vučića prema univerzitetu oslikavaju dugogodišnji proces urušavanja visokog obrazovanja. Počevši od 2017. godine, kada je izglasan set obrazovnih zakona, uključujući i Zakon o visokom obrazovanju, u kojima država dobija mogućnost da dominantno učestvuje u kreiranju obrazovnih politika i kadrovskim odlukama, naprednjački pritisak postaje sve veći. Autonomija univerziteta, kao civilizacijska tekovina, nije prihvatljiva za režim Srpske napredne stranke. Pored toga što je za njih sporno da bilo ko u državi ima autonomiju mišljenja i delovanja, univerzitet je svakako prepoznat kao najopasniji izvor zdrave misli i otpora društvenim devijacijama. Potencijal za pobunu leži u rukama univerziteta i to dobro zna Aleksandar Vučić, ministar informisanja iz vremena kada je njegov šef, Vojislav Šešelj, doneo drakonski Zakon o visokom obrazovanju (1998. godine) pomoću kog je pregazio autonomiju i otpustio na desetine „neposlušnih“ profesora. Vučić je dobar učenik i naučio je da se isti efekat može postići postepenim davljenjem obrazovanja kroz pojedinačne pomake u tom smeru. On ima strpljenja i temeljno, ciglu po ciglu, ruši sve pred sobom. Mi smo tokom ove godine doživeli i osvetnički poduhvat Siniše Malog, ministra finansija, zbog odbijanja Univerziteta u Beogradu da mu dodeli zvanje doktora nauka. Svaki fakultet je bio predmet vanredne finansijske inspekcije i kažnjavanja; menja se zakon prema kom se reguliše finansiranje univerziteta, a sve sa ciljem povećanja zavisnosti od države. Postavljanje kriminalaca, nesolidnih ljudi, ratnohuškača i opskurnih likova u Savete fakulteta, koje traje nekoliko godina unazad, ja vidim kao logične korake u procesu potpunog uništavanja. Nisam začuđena budući da pratim i gledam ovaj put ka provaliji. Kome „treba“ Bokan na Filološkom i zašto? Rekla bih da postoje dve ravni na kojima naprednjački režim obavlja zadatak uništavanja univerziteta. Prvi je formalni kroz zakone i postupke koje sam već opisala. Ubacivanjem svojih ljudi u Savete, SNS će moći da nadzire rad svakog fakulteta. Savet ima zaduženja da analizira finansijski izveštaj i usvaja važne odluke za funkcionisanje fakulteta. Takođe, suštinski je Savet taj organ koji konačno bira dekana, bez obzira na glasanje Nastavno-naučnog veća, tj. profesora i asistenata. Pored ovog formalnog uticaja, jasno je i da prisustvo ovih ljudi izaziva i neformalni pritisak na zaposlene da se ponašaju u skladu sa očekivanjima. Druga ravan delovanja je sasvim otvoreno ponižavanje univerziteta. Kada u upravljačka tela ubacite likove kao što su Bokan ili Novak Nedić, ljude poznate iz crnih hronika, kriminalnog miljea, nekih ružnih radikalskih vremena ili sa rubova estrade, onda jasno pokazujete čitavom društvu gde je mesto obrazovanja, znanja i struke, u naprednjačkoj viziji etičkih i društvenih vrednosti. Pokazuju nam da je naše mesto na marginama, a ne u centru društvenog razvoja. Kako je bilo ranije? Uvek je bilo uticaja vladajućih političkih struktura na rad univerziteta preko postavljanja politički podobnih ljudi. Ipak, vodilo se računa da to budu ljudi koji imaju makar neki ugled u akademskoj zajednici i struci. Sada je situacija ozbiljnija, ne samo zato što je potpuno pogažen princip imenovanja „istaknutih ličnosti iz oblasti nauke, privrede i kulture“, već i zbog povećanog udela politički postavljenih ljudi u Savetima fakulteta, što je omogućeno pomenutim Zakonom o visokom obrazovanju iz 2017. godine. Mislim da ćemo tek videti posledice, jer režim je sada, ovim postavljenjima, potpuno skinuo rukavice. O akademskoj zajednici Reakcije su minimalne i poražavajuće. U akademskoj zajednici postoji veliko nezadovoljstvo većine, ali ono tinja slabašnom snagom. To nisu ljudi koji ne vide šta se dešava i kakvi su trendovi, ali se uprkos tome malo ko odlučuje da reaguje. Moje razočarenje kolegama je ogromno. Celo društvo je uvučeno u apatiju, što ne izuzima akademsku zajednicu. Nikakvo opravdanje ne nalazim u toj činjenici, jer profesori ipak, i dalje, imaju nekakvu zaštitu univerziteta. Neprekidno govorim da je odgovornost upravo na nama, ne samo da sprečimo režimsko silovanje visokog obrazovanja, već da reagujemo na sve porazne društvene trendove koje predvodi SNS. U akademskoj zajednici, neki ljudi su „kupljeni“, neki su ubačeni u režimske strukture, ima onih koji se plaše ili ne veruju u mogućnost promene, ali većinu čine ljudi koji ne žele da izađu iz svoje „zone komfora“ i ne shvataju da njihov život, koji je nesporno privilegovan u odnosu na ostatak stanovništva, može biti promenjen za tren oka. Ako već ne osećaju odgovornost prema društvu, bar bi mogli da se zabrinu za sopstvenu budućnost. Studenti su, takođe, trenutno slaba snaga promena – odlučuju se ili da odu iz zemlje ili ne vide kakvu bi ulogu mogli da imaju u društvenim promenama. Ne treba zanemariti činjenicu da formalna studentska tela na univerzitetu takođe kontrolišu SNS i SPS preko svojih studentskih predstavnika. Njihov je zadatak da guše pobunu. Ipak verujem da je na univerzitetu moguće profilisati otpor ovoj naprednjačkoj pošasti. Ima ljudi koji su spremni za bitku. Ne može se ovo više izdržati.
Trinaestogodišnji Dušan Jovanović je ubijen na današnji dan 1997. godine ispred svoje kuće u Beogradskoj ulici u Beogradu, od strane neonacista, samo zato što je bio Rom. „Važno je da se sećamo. Svaki izgubljeni život je previše a posebno kada se radi o životima dece. Ne smemo zaboraviti ni da je Dušan Jovanović ubijen samo zato što je bio Rom – ubili su ga neonacisti koji su i te 1997. godine, kao i danas čuvari najodvratnijih društvenih anomalija protiv kojih se naš narod uvek borio. Nastavićemo da se borimo protiv nacizma i fašizma zbog svih naših žrtava i zbog naše budućnosti“, izjavila je kopredsednica stranke Zajedno Biljana Stojković. Sva deca imaju pravo na budućnost i svi moraju biti slobodni bez obzira na rasnu, versku, nacionalnu pripadnost ili seksualnu orijentaciju.
Na sinoćnjem protestu „Srbija protiv nasilja“ u Novom Sadu govorila je i kopredsednica stranke Zajedno Biljana Stojković kojoj je bio i rođendan. Tu priliku ona je iskoristila da svima poželi ono što želi i sebi – da sledeće godine 6. oktobra osvane dan kada ćemo živeti u slobodi. „Ovde smo zbog Šodroša, zbog GUP-a, zbog nasilnih lokalnih naprednjaka i njihovih unajmljenih bandi. Svi ljudi koji se bore u Novom Sadu znaju koliko su batina i krivičnih prijava dobili od tih bandi – zato smo ovde“, poručila je na protestu Stojković. Kopredsednica stranke Zajedno je rekla da moramo verovati da smo slobodni ljudi. „Ukoliko u to zaista poverujemo i ako budemo zajedno – Vučić je gotov!“, rekla je Stojković. Ona se u svom govoru osvrnula i na način Vučićevog vladanja. „Vučić nas deset godina ubeđuje da smo mi njega zaslužili, da je problem u nama, da je on mera stvari u Srbiji. Ubedio nas je da mi ne pripadamo modernom svetu, da zaslužujemo ovaj svinjac koji je za nas napravio. Vučić nas je ubedio da su kriminal, korupcija, nasilje i agresija ono što mi zaista jesmo. To je način na koji nas je pokorio. Međutim, ukoliko verujemo da smo slobodni ljudi mi zajedno suštinski možemo menjati te stvari – on je malo mi smo veliki!“, istakla je Stojković. Ona je pozvala sve okupljene da sa protesta pošalju poruku da kriminalci i mafijaši idu u zatvor nakon izbora a ne u svoje skupe hacijende! Vučić sa vlasti takođe ide u zatvor, a ovaj kriminalni, mafijaški sistem neće opstati još dugo. „Danas je moj rođendan i svima vama želim ono što želim i sebi – to je da sledećeg 6. oktobra osvane dan u kojem ćemo se sećati ovog trenutka a već ćemo živeti u slobodi i normalnosti“, zaključila je Stojković.
Parafraziraću sasvim tačnu konstataciju Vitomila Zupana od pre više od pola veka: odgovornost je čarobna reč; kod nas niko ne želi da ima posla s njom. Zamisao da se na odsustvu svake ljudske i društvene odgovornosti gradi država jednaka je verovanju da možete napraviti soliter od peska, učiniti da laž postane istina, nahraniti gladne jednom korom hleba, ili noć pretvoriti u dan. Ukratko, jasno je da bez čvrste društvene supstance ne može biti sazidana funkcionalna država. Više puta sam rekla da osnovni zadatak u procesu popravljanja države jeste vraćanje osećanja stida u naše društvo, jer stid je osnova za razvijanje individualne odgovornosti za bilo kakvu svinjariju koju učiniš za državu, u ime države, prema građanima, ili u ime njih. Imajući u vidu da se naprednjačka vlast zasniva na kreiranju haosa i neprekidnih trusnih poremećaja u svakoj klici koja može izroditi čvrstu zajednicu, potpuno je logična njihova tendencija da se kroz medije, javne ustanove i politiku promovišu blud, nekultura, korupcija, nepoštovanje, odvratan rečnik, nasilje – jednom rečju, brisanje stida. Šta želim reći ovim tragičnim opisom stanja u kom se nalazimo? Osnovna poruka protesta Srbija protiv nasilja, srž svih zahteva koji su ispostavljeni vlastima, ubada u sam centar naših problema – traži se odgovornost! Nisam rekla bilo šta novo, ali možda je zgodno svesti stvari na njihovu suštinu. Napipali smo, i građani i opozicioni političari, šta jeste kancer sa metastazama koji nas jede, razara i poništava. Sve ovo su razlozi zbog kojih protesti ne smeju stati. Ili se lečimo ili nestajemo. Beskompromisna borba je jedini put i naš društveni usud. Poruka i za građane i za opoziciju uključenu u organizaciju protesta je takođe jasna – borba se mora pojačati. Verujem da su mnogi spremni za radikalizaciju, za ulivanje veće snage i volje, za upornost i noći pod otvorenim nebom. Znam mnoge koji to definitivno jesu. Veliko je pitanje da li se stid može uliti nekome ko takve osećaje nema. Za političku elitu utopljenu u dosad neviđenu dekadenciju, bez granica i srama, odgovor je jasan, tj. izlečenja nema. Ima i onih zabludelih, žrtava režima koji su na sebe preuzeli ulogu krivca i saučesnika, koji su dugo vremena lagali sebe. Za njih će doći dan prosvetljenja, platiće cenu sopstvene samoobmane kroz najveći osećaj stida. Za nas ostale, one koji su više od deset godina živeli otvorenih očiju, potrebna je vera u nešto van sopstvenog ja, buđenje iz letargije i cinizma. Eto, to nas čeka na jesen – borba za te čarobne reči: stid i odgovornost. Biljana Stojković, kopredsednica stranke Zajedno
Krivulja osećaja samopoštovanja uvek ide gore-dole. I to vam je tako. Problem nastaje kada javno obznanjujete obrušavanje sopstvene vrednosti i kada ona nije vezana za vašu introspekciju i subjektivne osećaje, već za izmerene rejtinge. Ko zna koje po redu javno obraćanje Aleksandra Vučića u poslednjih par meseci govori nam da se procenti ozbiljno ljuljaju. Strategija davljenja javnosti svakodnevnim prisustvom u istoj nije neobična u takvim prilikama. U evolucionoj biologiji postoji fenomen važan u privlačenju između polova i reprodukciju životinja. Osobine (najčešće) mužjaka koje su atraktivne za ženke, vremenom moraju postajati sve veće (npr. rogovi, vratovi, repovi, itd) ili sve intenzivnijih boja (npr. perje kod ptica, zadnjica kod nekih majmuna, itd) kako bi bili sve atraktivniji za suprotni pol, već zasićen uvek istim atraktantima u potrazi za jedinkama koje su brže, jače, bolje. Poenta je u sledećem – ako nedostaje mašte i mogućnosti da se strategija privlačenja promeni, onda morate pristupiti megalomanski i atraktante uvećavati i uvećavati kako biste prevazilazili sve više pragove nadražaja. Aleksandar Vučić nam demonstrira da fura upravo tom stazom. Sve što je govorio, a što su opravdano kritikovali iole misleći ljudi, on mora da povećava zarad svojih birača koji su već razvili priličnu rezistenciju na silna obećanja i najave neverovatnih projekata. Putevi – biće ih još više i sve boljih i bržih; plate – one će rasti do neslućenih razmera; penzije – neće im biti ravnih u celoj Evropi; stadioni – bez njih se ne sme živeti u savremenom svetu i moraju biti impozantni; razni stranci u menadžmentu – pa kako bismo drugačije; privatizacija javnih preduzeća i poklanjanje zemlje – što je više toga to nam je budućnost svetlija; zaduživanje – naravno da što je veće to nam se naredne decenije više smeše, itd. Strategija je jasna – kada kradeš i lažeš, radi to na veliko i pričaj o tome što više! Kada si na videlu, mnogi će poverovati da ništa ne kriješ, jer samo se pravi lopovi kriju. Vučić je majstor opsenarstva, doktor “krađe na otvorenoj sceni” za šta će dobiti i aplauze mnogih zabludelih. I to nam pokazuje svakog dana. Dovoljno je pratiti učestalost javnih obraćanja i zaključiti koliko mora povećavati svoje atraktante jer oni slabijeg intenziteta više nisu dovoljni. Njegova mudrost je u tome što svima jasno iscrtava mehanizme naše propasti i upravo njih čini privlačnima. Dobro je sve ovo zapamtiti budući da ćemo jednog skorog dana biti u prilici da ovu “svadbenu igru” (izraz za proces životinjskog udvaranja) preokrenemo protiv njenog tvorca.
Kopredsednica stranke Zajedno, Biljana Stojković, juče je bila na protestu „Srbija protiv nasilja“ u Kragujevcu gde je za medije izjavila da opozicione stranke sve bolje sarađuju, svesne činjenice da je neophodno ukrupnjavanje opozicionog bloka, prenosi Glas Šumadije. „Imali smo zajedničke tribine a sada ta saradnja postaje sve čvršća. Organizovaćemo zajedničke izvršne odbore u vezi sa protestima i budućim akcijama. Zadržavamo svoje identite, ali pokušavamo da napravimo jedno jezgro oko koga će se okupljati i druge stranke“, rekla je Stojković. Ona je dodala da građani širom Srbije traže ukrupnjavanje i ujedinjavanje opozicije, jer misle da se ovo zlo drugačije ne može pobediti dok se mi ne okupimo i ne ujedinimo oko zajedničkog cilja – da oslobodimo državu od beznađa, od obespravljenosti građana i nefer izbora. „Svi živimo u ubeđenju da Vučić nema većinu u Srbiji“, rekla je Stojković. Ona smatra i da se opozicija u protekla dva meseca „zbližila sa građanima“ i zavredela njihovo poverenje. „To poverenje se izgrađivalo tokom ovih protesta. Jako je važno da se poverenje građana povrati i da se razume da i u parlamentu i van parlamenta postoje ljudi koji hoće da zastupaju interese građana“, rekla je Stojković. Dodala je da zagovara da „demokratija mora da bude direktnija“ nego što je bila do sada. „Komunikacija sa građanima ne sme da se ograniči samo na predizborne kampanje, već da bude kontinuitet i na taj način mora da se ostvari poverenje i odgovornost političara prema građanima i obrnuto“, ocenila je Stojković. Glas Šumadije
Kopredsednica stranke Zajedno, Biljana Stojković u svom autorskom tekstu govori o institucionalnom nasilju koje se poslednjih dana ogledalo u obustavi rada Anketnog odbora za dva masovna ubistva i predstavlja deo saznanja do kojih bi javnost došla kroz rad odbora da on nije prekinut. Pravno nasilje nad svim građanima Srbije dobro je poznat ambijent u kom živimo. Malu pokaznu vežbu samovlašća i razaranja pravnog sistema imali smo prilike da vidimo u odluci predsednika Narodne skupštine da se obustavi rad Anketnog odbora za dva masovna ubistva. Jedna glava, jedna odluka i gaženje svega što bi institucija parlamenta morala predstavljati u civilizovanoj državi. Ne verujem da je bilo ko iznenađen, ali to ne menja nasušnu potrebu društva da se o tome neprekidno govori i nanovo rasvetljava svaki element na kom počiva nakaradna konstrukcija naprednjačke države i posledični horor u kome svi živimo. Jedan od esencijalnih temelja Vučićevog autokratskog vladanja jesu mediji i zarobljeno upravljačko telo (tzv. REM) koje bi se, prema Zakonu o javnom informisanju, Zakonu o elektronskim medijima i Pravilniku o zaštiti prava maloletnika u oblasti pružanja medijskih usluga, moralo brinuti o tome da informisanje bude istinito, pravovremeno i objektivno, da sankcioniše pružaoce medijskih usluga zbog prisustva govora mržnje i nasilja u programskim sadržajima, da zaštite ljudsko dostojanstvo i decu od štetnih sadržaja koji mogu ugroziti njihov mentalni i duhovni razvoj, itd. Svojim funkcionisanjem REM je pokazao da predstavlja važno SNS propagandno telo, a ne instituciju čiji je zadatak da neguje pristojnost, toleranciju, edukaciju, kulturu i pluralizam u javnom prostoru. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu da Savetom REM-a upravlja osoba koja u javnosti otvoreno brani naprednjački režim i obračunava se sa neistomišljenicima i opozicijom, jedini logičan zaključak je da su medijska slika, javni govor, nasilni sadržaji, primitivni sadržaji i promocija jednoumlja upravo ono što je bio cilj Aleksandra Vučića i njegove vlasti. Mora se priznati da je REM ovu misiju savršeno obavio, a građani su ostavljeni da se suoče sa svim otrovnim plodovima proizvedene društvene agresije. Uništen Anketni odbor imao je zadatak da se, između ostalog, bavi i temom medija. Zoran Gavrilović, izvršni direktor Biroa za društvena istraživanja (BIRODI), organizacije koja decenijama prati rad medija, bio je jedan od stručnjaka pozvanih da izlože svoje nalaze pred Anketnim odborom. Rezultati analize usklađenosti rada REM-a sa zakonima i uticaja medija na kreiranje društvene klime, bili bi definitivno razorni za naprednjački režim i medijske poluge vladanja Aleksandra Vučića. BIRODI je dostavio Republičkom javnom tužilaštvu Alternativni izveštaj o radu REM pre više od dva meseca, a ja ću, na ovom mestu, izdvojiti samo nekoliko zaključaka koji su najrelevantniji za rad nesrećnog Anketnog odbora. Prvo, sasvim je vidljiva „legalizacija i legitimizacija govora mržnje i nasilja zbog izostanka sankcionisanja od strane REM-a, ali i zbog promocije govora mržnje iz redova članova Saveta REM-a.“ Drugi zaključak je „uspostavljanje medijskog ambijenta u kojem dominiraju promocija, propaganda i etiketiranje kao forme medijskog ponašanja u oblasti politike. Istovremeno, imamo dominaciju zabavnih sadržaja nauštrb naučno-obrazovnih, dokumentarnih i dečjih…“. Konačno, „uspostavljanje i održavanje industrije populizma“ definitivno dovodi do „kršenja ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, kako u medijskim sadržajima tako i u čitavom javnom prostoru, sa posebnim akcentom na kršenje prava dece i maloletnika koji su, i pored zakonske zaštite, konstantno izloženi štetnim sadržajima punim nasilja i vulgarnosti, što je ostavilo, i ostavlja, nesagledive posledice na njihov moralni, mentalni i duhovni razvoj.“ Teško da se ovim zaključcima BIRODI može nešto suštinski dodati. U nekoliko rečenica opisano je sve što je medijski kreiralo divljačko javno mnjenje, poništilo svaku etičku normu i od naše dece napravilo krvničke masovne ubice koji izazivaju nebrojene simpatije kod svojih drugara. Pakao i horor! Aleksandar Vučić je, neposredno nakon masakara, izjavio na konferenciji za medije da se moraju sagledati uzroci i odgovornost kako bi se sprečili novi slični događaji. Čak i priznaje svoju krivicu jer se bavio Kosovom, vojskom i ekonomijom umesto društvenim tendencijama. Moje je mišljenje upravo suprotno – Vučić se previše, a verovatno i skoro isključivo, bavi medijima i sopstvenom promocijom. Ne bih da naglašavam i očiglednu činjenicu da upravljanje apsolutno svim pitanjima u državi ne spada u domen delovanja predsednika države i predstavlja brutalno kršenje Ustava RS i gomile drugih zakona. Drugim rečima, Vučić je osnovni razlog zbog kog u ovoj državi nema zakonskih postupanja. Deklarativno zalaganje za ispitivanje odgovornosti ne znači i istinski rad na istraživanju odgovornosti. Zadatak Anketnog odbora koji bi pokazao koliki nivo bezvlašća „upravlja“ ovom državom, najmanje je u interesu Srpske napredne stranke i njenog doskorašnjeg formalnog predsednika. Zbog toga je ovaj Odbor morao biti ukinut. Devastirajući su i pokušaji povezivanja Anketnog odbora sa protestima „Srbija protiv nasilja“. Neuspeh Odbora nije jednak neuspehu protesta iz prostog razloga što Anketni odbor nikada nije ni bio deo zahteva pobunjenih građana. Svako dovođenje u vezu ova dva procesa osnažuje pokušaje vlasti da proteste uništi. Od toga se moramo zaštititi. Na kraju, moramo se osvrnuti i na mišljenje roditelja dece iz Ribnikara. Njihovu bol, tugu i strahove niko ne može osetiti i zamisliti. Uprkos medijskim spinovima, donekle je razjašnjena činjenica da delovanje Odbora ne bi ugrozilo istragu i sudski proces u vezi sa maloletnim K.K., tj. njegovim ocem. Dodala bih, međutim, jedan potencijalni efekat koji bi doprineo dobrobiti roditelja, ali i čitavog društva. Anketni odbor mogao je razjasniti ulogu države u kreiranju ubilačkog ambijenta u Srbiji, kao i nefunkcionalnost institucija okupiranih nekompetentnim naprednjacima. Moje je mišljenje da bi ovi zaključci dali vetar u leđa roditeljima da od zločinačke države zatraže nekakvu oštetu za svoj neizreciv bol. Država se ne bi mogla licemerno kriti iza tuge, već bi bila optužena za izazivanje traume. Velika je razlika između optuženog i sudije. Mislite o tome.
Kopredsednica stranke Zajedno Biljana Stojković je za dnevni list Danas komentarisala jačanje desnih političkih snaga u Evropi. Ona smatra da Aleksandar Vučić i drugi desničari koriste generalni kontekst kako bi celo društvo gurali u desno. „Svedoci smo krize demokratije svuda u svetu, što je rezultat događanja u prethodnim godinama – migrantska kriza, Covid-19, rat u Ukrajini, da navedemo samo neke ključne elemente. U krizama i nestabilnim i nepredvidivim vremenima, opterećenim strepnjama, građani traže čvrstu ruku vođstva i što jednostavnija rešenja“, rekla je Stojković. Ona dodaje da socijalno-psihološki, takvi trendovi nisu novost. „I uvek u takvim vremenima narativ desnice koja poziva na zbijanje redova u odbranu naroda protiv onih drugih jeste taj najjednostavniji odgovor. Demokratija zahteva mirne uslove za slobodno i racionalno sagledavanje svih opcija“, smatra kopredsednica stranke Zajedno. Imajući u vidu decenije nestabilnosti u Srbiji, dodaje, traume nacionalističkih tenzija i ratova, uopšte nije čudno to što svi, kao zajednica, naginjemo u desno. „To jako dobro zna Vučić, a sasvim sigurno i svi na desnoj strani političkog spektra. Pumpanje strahova koje neprekidno sprovode vladajući političari i njihovi mediji, nije slučajno i uklapa se u pravilnosti političkog inženjeringa. Srbija je imala malo prilika da doživi dovoljno mirno i prosperitetno vreme da bi dosegla jasne naznake demokratije. Mi živimo krizu i zato smo udavljeni desničarenjem“, navodi Stojković. Prema njenim rečima, trendovi u Evropi i svetu ni najmanje ne idu u prilog jačanju političkog pluralizma kod nas. „Kao nerazvijeni i društveno neuređeni, mi smo uvek eksplicitni prikaz onoga što se dešava u svetu. Drugim rečima, sve što se vidi kao trend negde drugde, kod nas je ogoljeno, jer ne postoje mehanizmi institucionalnog puferisanja političkih kretanja. U svakom slučaju, nije dobar trenutak za nas koji želimo da razvijamo drugačije politike. To ne znači da ćemo odustati, samo moramo biti svesni težine čitavog konteksta“, zaključuje Stojković.
U intervjuu za bosanskohercegovački portal Buka, kopredsednica stranke Zajedno, Biljana Stojković, govorila je o aktuelnim protestima “Srbija protiv nasilja”, mogućnostima građanskog otpora i vezi stranaka i građana u borbi protiv režima. “Situacija je prilično paradoksalna u ovom vremenu kada proteste organizuju opozicione političke stranke i izvode na ulice stotine hiljada ljudi, ali se okupljanja uvijaju u foliju isključivo građanskih protesta i izbegava se da na njima govore političari. Naravno da je svakom učesniku protesta jasno da promena mora biti urađena kroz politički rad, a ipak dominira ograđivanje od političkih partija. Predstoji nam ponovno građenje poverenja između stranaka i građana, kao najteži proces u ovom trenutku” – kaže Biljana Stojković. U razgovoru za BUKA magazin Stojković napominje da bi medijske slobode oborile naprednjačku vlast i Aleksandra Vučića za samo nekoliko mjeseci. “Kroz medije on je uspeo da izgradi sopstveni kult ličnosti, da zamaskira realnost i kreira virtuelnu stvarnost, da ubedi ljude kako je Srbija moćnija i bogatija nego ikada, da bez njega ne bi bilo ni plata ni penzija i da bi Srbija nestala s lica Zemlje pod nekim drugačijim vlastima” – kaže Biljana Stojković. Kopredsednica stranke Zajedno se osvrnula i na budućnost protesta: “Budućnost protesta je, po mom mišljenju, dobra. S obzirom da uspešno održavamo proteste i tokom letnjih meseci, da ih širimo po Srbiji, ne vidim načina da se sve ugasi na jesen kada ćemo svi ponovo biti suočeni sa svim teškim životnim okolnostima.” Ceo intervju možete pročitati na ovom linku.
Prilikom glasanja za smenu ministra unutrašnjih poslova, Bratislava Gašića, deo opozicionih stranaka je izazvao sumnju u javnosti kritički nastrojenoj prema režimu Aleksandra Vučića. Stranke Nova DSS i Zavetnici nisu podržale smenu ministra što je za dnevni list Danas komentarisala kopredsednica stranke Zajedno Biljana Stojković. „Moj lični utisak, a delim ga sa dobrim delom proevropske opozicije, zaista jeste da su navedene desničarske stranke u intenzivnoj komunikaciji sa Vučićem i svoje delovanje u ogromnoj meri prilagođavaju toj činjenici, a nasuprot interesu građana“, rekla je Stojković. Ona je rekla da podvlači crvenu liniju kod saradnje sa Vučićem, što joj je pored ideologije jako važno u političkom delovanju. „U više navrata sam govorila o svom uverenju da ove stranke jesu tesno povezane sa SNS, na šta ukazuje i skupljanje potpisa za izbore prošle godine, a nadalje i odnos prema različitim temama. To je za mene nedopustivo, čak i bez obzira na ideološki momenat. Može to biti i stranka s druge strane političkog spektra, ja bih svakako bila protiv saradnje sa takvom organizacijom. Živimo u trenutku koji zahteva jasno i nedvosmisleno opredeljenje; nema mesta za bilo kakve kalkulacije“, kaže za Danas Stojković.