Forenzički dokaz: Aleksandar Šapić pretio vlasnici restorana i njenoj maloletnoj deci

Danas je ispred Narodne skupštine Republike Srbije održana konferencija za medije na kojoj su govorili narodni poslanik Đorđe Miketić iz stranke Zajedno i vlasnica restorana „Košnica“, Ljiljana Đokić. Konferencija je za cilj imala prezentaciju forenzičkog dokaza koji ukazuje da je Aleksandra Šapića pretio Ljiljani Đokić i njenoj maloletnoj deci. Narodni poslanik Đorđe Miketić je na konferenciji izneo snimak na kojem se čuje Aleksandar Šapić kako preti Ljiljani Đokić i njenoj deci putem telefonskog razgovora. Miketić je istakao da je ovaj snimak puštan i u parlamentu, te da je još u junu postavio pitanje nadležnim organima ali se ništa nakon toga nije desilo. Isto pitanje je u parlamentu postavio i juče kada je ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić odgovorio da je MUP uputio ovaj predmet Drugom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu na postupanje. Prema rečima Miketića, forenzički nalaz ovlašćenog sudskog veštaka potvrđuje moguću pozitivnu forenzičku identifikaciju glasa na snimku kao glas Aleksandra Šapića. Miketić je pozvao tužioce iz Drugog osnovnog javnog tužilaštva da ne oklevaju i pozovu Šapića na saslušanje, navodeći da je vreme da se stane na put nasilniku koji preti maloletnoj deci. Takođe je naglasio da Beograd, koji se pre pet meseci suočio sa stravičnim masakrom u osnovnoj školi kada je stradalo devetoro dece, ne zaslužuje da ima takvog čoveka kao gradonačelnika. Ljiljana Đokić je izrazila zadovoljstvo što je utvrđeno da je glas na snimku pripadao Aleksandru Šapiću i izrazila nadu da će državne institucije adekvatno reagovati na ovu situaciju. Ona je istakla da je problem započeo oko nelegalnog rušenja restorana „Košnica“ u čijem je vlasništvu, a da je Šapić, uprkos istom statusu restorana „Košnica“ i njegove kuće na Bežanijskoj kosi, upućivao pretnje. Na pitanje novinara o tome da li su je priveli ili pozvali na razgovor, Ljiljana Đokić je odgovorila da za nju kao ženu to nema razlike, s obzirom na način na koji su se odvijali ti događaji. Na pitanje zašto misli da institucije nisu ranije reagovala, Đokić je odgovorila da ni ona to ne razume, kao i da su postojale spekulacije da glas na snimku ne pripada Šapiću, ali da se sada dokazalo suprotno. Takođe, upitana da li je imala pretnje nakon podnošenja prijave, Đokić je navela da je bila izložena indirektnim pretnjama i da je njeno poslovno i privatno okruženje trpelo posledice i da smatra da je to dovoljno.

Ako se u kontrolu beogradskih izbora uključimo svi – čistimo ih

Na zajedničkoj konferenciji za medije beogradski odbori stranke Zajedno, Demokratske stranke i Srbija Centar saopštili su da su formirali radne timove za zajedničku kontrolu izbornog procesa u Beogradu i najavile formiranje jakih i spremnih timova koji će raditi ne samo na dan glasanja već odmah. „Na osnovu potpisanog sporazuma naše tri stranke, beogradski odbori su dogovorili kotrolu zajedničku izbornog procesa. Pokazujemo da je ujedinjenje opozicije moguće jer samo zajedničkim delovanjem možemo sprečiti prekrajanje izbornih rezultata i odbraniti svaki glas“, rekao je Saša Mihajlović odbornik Demokratske stranke. „Mi znamo kako da se odbranimo, spremili smo i neke nove tehnološke alate za ovaj proces, ali jako je bitno da se uključimo svi, da postanemo aktivni građani, volonteri, kontrolori da bismo se pripremili i zajedno sprečili svaku perfidnu mogućnost krađe i manipulacije. Pozivam sve aktiviste koji već čuvaju svoju ulicu, kraj, kvart da tako sačuvaju i kutiju da sačuvaju demokratiju. Da se konačno glas građana i struke čuje u našim institucijama. Ako se u kontrolu beogradskih izbora uključimo svi – čistimo ih” izjavio je dr Đorđe Miketić, narodni poslanik i predsednik beogradskog odbora stranke Zajedno. Prof. Slobodan Cvejić koordinator beogradskog odbora stranke Srbija centar je naglasio da su prethodni izbori pokazali da i par stotina glasova mogu biti važni i presudni. „Naše tri stranke imaju i iskustva i resursa da sprovedu kontrolu izbora u Beogradu i sačuvaju izbornu volju. Pozivamo ne samo naše glasače i pristalice, već i simpatizere i sve građane da se prijave na našim štandovima i zajedno odbranimo izbornu volju građana“, izjavio je Cvejić. Predstavnici ovih stranaka su zaključili da je dobro što će kandidat Srpske napredne stranke biti Aleksandar Šapić, jer će mu beograđani na ovim izborima politički presuditi za sva krivična dela, za sav infrastrukturni haos i rušenje Beograda koje je postigao za samo godinu dana upravljanja gradom.

Miketić: Beograd će obezbediti adekvatno mesto za tenisku akademiju Novaka Đokovića

U ovom trenutku najbolji teniser sveta nema svoju tenisku kuću u Beogradu i to se mora promeniti. „Imamo privilegiju da najbolji teniser svih vremena želi ovde otvoriti tenisku akademiju, i Beograd mu mora ponuditi predlog adekvatnih lokacija jer će koristi imati i naš grad i naša zemlja, ali ponajviše naši mladi teniseri i teniserke. Time bi Beograd stao rame uz rame sa drugim svetskim gradovima čiji teniseri stasavaju u akademijama drugih svetskih igrača“, saopštio je narodni poslanik iz stranke Zajedno Đorđe Miketić. Narodni poslanik kaže da buduća lokacija koju bi grad ponudio za tenisku akademiju ne sme biti u zoni kutlurno-istorijskih znamenitosti već na prostoru kojem najbolje može služiti svojoj svrsi. „Greške koje su napravljene se ne smeju ponoviti, znamo da u Beogradu ima lokacija predviđenih za sport, razonodu i rekreaciju i neka od njih bi bila adekvatna za tenisku akademiju Đoković. S obzirom da ova gradska vlast nema sluha za ovako važan projekat, buduća gradska uprava će naći prostor za tenisku akademiju“, rekao je Miketić. On podseća da su Đokovićevi teniski tereni na Dorćolu prošli čitavu epopeju, privremeni ATP turnir, suđenje sa opštinom Stari grad i spor sa gradom Beogradom i kaže da je vreme da najbolji teniser svih vremena konačno dobije ponudu gde bi se ovakav projekat mogao realizovati. „Moramo početi da sistemski rešavamo stvari u srpskom tenisu i stvoriti sistem koji bi iz godine u godine stvarao nove perspektivne mlade igrače. Francuski nacionalni teniski centar godinama proizvodi talente, a možda najbolji primer je akademija Rafaela Nadala koja ima nekoliko fantastičnih izdanaka. Srbija i Beograd bi sa dobro postavljenim sistemom mogli da se nađu na tom zvezdanom putu“, zaključuje Miketić.

Prenamena starog železničkog mosta u drumski i biciklistički je deo rešenja za saobraćaj u Beogradu

Beograd guši u saobraćajnom kolapsu – i tako će biti i ove jeseni i zime. Stranka Zajedno kao deo rešenja predlaže prenamenu Starog železničkog mosta kako bi se on koristio za drumski, biciklistički i pešački saobraćaj. Kako bismo rešili probleme u saobraćaju u Beogradu potrebno je koristiti svu postojeću infrastrukturu i ne izmišljati toplu vodu. Beograd mora biti zanimljiv i dobar i za turiste ali mora biti i mesto u kojem se može živeti a ne biti zarobljen u saobraćaju. Rešetkastu konstrukciju Starog železničkog mosta bi trebalo uz pomoć Arhimedovog zakona prebaciti na levu obalu Save. Zatim je potrebno stubove mosta „nadograditi“ za 2,5m do 3m tako da bi oni obezbedili nesmetanu plovidnu Savom i većih brodova i plovnih sastava. Na kraju, na tako povišenim stubovima Starog železničkog mosta bi se izgradio gredni most čelične kutijaste konstrukcije za saobraćaj motornih vozila, pešake i bicikliste. Tako bi se koliko-toliko rasteretili od saobraćaja motornih vozila ostali mostovi preko reke Save, a pre svih most Gazela. Postojeći predlozi, među kojima je u javnosti najzapaženiji bio onaj koji je medijima predstavio predsednik Aleksandar Vučić, predstavljaju lepe slike ali i nisu realni za realizaciju i buduću ulogu Starog železničkog mosta. Ovaj beogradski most nije u funkciji već pet godina pa bi po idejnom rešenju koga je predstavio predsednik Srbije taj most bio pretvoren u „pešački most sa restoranima“ kako je to prikazano na ilsutracijama koje su bile prisutne u medijima. Međutim, ta slika ne prikazuje realno stanje ovog mosta. Vučić je javnosti predstavio duplo širi most kakav ne postoji. Unutrašnja širina Starog železničkog mosta oko 4,5m, dok je unutrašnja širina mosta na fotografiji koja prikazuje idejno rešenje koga je predstavio predsednik Srbije najmanje dva puta veća, dakle preko 9m – što ovaj plan Predsednika čini nemogućim za ostvarivanje. Pored toga, neophodno je zahtevati plovni sastav klase VIc odnosno da Hvpn (vertikalno rastojanje između visokog plovidbenog nivoa i donje ivice mostovske konstrukcije u zoni plovidbenog otvora mosta) bude od 9,5m, odnosno 10m, što predlog stranke Zajedno omogućava. Trenutno, Stari železnički most ima Hvpn od 6,96m, a ostali mostovi nizvodno od njega imaju Hvpn oko 10m.

Miketić: Šapićeva laž o besplatnim vrtićima – bolesna deca plaćaju odsustvo

Odluka o nadokandi troškova dece u privatnim vrtićima, koja će se naći na sednici skupštine grada Beograda uvodi nešto što do sada nikada nije bilo. Narodni poslanik iz stranke Zajedno, Đorđe Miketić smatra da je Šapićeva priča o besplatnim vrtićima čista laž pošto je ponovo našao način da zavuče ruku u džep svih roditelja. „Deca koja iz bilo kog razloga odsustvuju ili se razbole, moraće da plate polovinu dnevne nadokade za svaki propušteni dan. To će u proseku biti oko 600 dinara dnevno. Znači, svaki roditelj će morati da plati 600 dinara za svaki dan kada mu dete nije u vrtiću, ukoliko ostane kući, ako se razboli ili i bilo kog drugog razloga“, rekao je Miketić. On podseća da po zvaničnoj statistici, svako dete prosečno odsustvuje 5,5 dana iz vrtića mesečno, što znači da će roditelji, u proseku, mesečno plaćati oko 3500 dinara taj vrtić. „Čak ni zvanično opravdanje doktora ne pomaže, jedino u slučaju ratnog stanja – odsustvo dece se neće naplaćivati!“, kaže Miketić. „Ovu skandaloznu odluku nije hteo potpisati sekretar za obrazovanje i dečju zaštitu, Nenad Radić, zbog čega je smenjen sa tog mesta pre deset dana i na njegovo je postavljena Aleskandra Čamagić, u V.D. statusu, koja je ovo potpisala“, otkriva Miketić. Narodni poslanik smatra da ovo znači da je čista laž da će vrtići u Beogradu biti besplatni za mališane, već je Šapić našao način da ponovo zavuče ruku u džep svih roditelja i iznova kažnjava one roditelje koji nisu uspeli da svoje dete upišu u državnu ustanovu. Stranka Zajedno ima jasan plan kako da se zaustavi ova puzajuća privatizacija vrtića i da bez velikog opterećenja budžeta poveća kapacitete, higijenu i bezbednost predškolskih ustanova, kao i da poveća plate tehničkom osoblju koje radi ispod minimalca. Potrebna je samo politička volja da se radi u interesu dece i roditelja, a ne profita.

Umesto uklanjanja Starog savskog mosta – stranka Zajedno nudi rešnje

O rešenju za problem Starog savskog mosta u Beogradu piše saobraćajni inženjer i međunarodni eksperta za saobraćaj koji vodi tim za saobraćaj stranke Zajedno Dragomir Lukić. Po ko zna koji put, najavljeno je uklanjanje Starog savskog mosta, međutim, da bi se luk Drumsko-tramvajskog mosta, poznatijeg kao Stari savski most dužine 106,2m, visine oko 15m i težine preko 1.000 tona prebacio vodenim putem na lokaciju gde bi spojio Zemun i Veliko ratno ostrvo, kako to predlaže predsednik Srbije, morao bi da se sruši Brankov most. Druga varijanta je, da se luk mosta prenese na levu obalu Save, tamo rastavi na male delove, što neće biti ni malo lako, jer je cela konstrukcija luka mosta spojena zakovicama. Zatim bi se delovi luka mosta kamionima prevezli na novu lokaciju gde bi se luk mosta ponovo sastavio, a onda uz pomoć Arhimedovog zakona preneo na nove stubove. Jedina mana druge varijante je, da bi realizacija bila izuzetno skupa, narodski bi se reklo; »koštala bi kao Svetog Petra kajgana«. Optimalno rešenje je, kako to predlaže stranka Zajedno, da se Stari savski most ne pomera, već da se levo i desno, odmah uz Stari savski most izgrade dva čelična gredna mosta kutijaste konstrukcije širine do 8m. Ta dva nova mosta bi imala najveći raspon od oko 140m tako da bi njihovi noseći stubovi bili udaljeni oko 15m od stubova Starog savskog mosta koji nose čelični luk dužine 106,2m. Novi mostovi bi za saobraćaj motornih vozila i tramvaja bili jednosmerni, pa bi u tom slučaju Stari savski most posle rekonstrukcije bio pešačko–biciklistički. Tako bi se bez prekidanja saobraćaja na Starom savskom mostu, obezbedila za preko 2 puta veća propustna moć saobraćaja motornih vozila između Novog Beograda i Beograda na vodi. Sa druge strane, cena izgradnje dva nova mosta i rekonstrukcije Starog savskog mosta bi bila oko 45 miliona evra, što je preko 2 puta manje od oko 100 miliona evra koliko bi koštalo uklanjanje Starog savskog mosta i izgradnja novog mosta na istom mestu. Pored toga ne treba ispustiti iz vida, da bi pri izgradnji novog mosta na mestu Starog savskog mosta bilo prekida saobraćaja u trajanju od minimum četiri (4) godine, pa bi za to vreme na ostalim mostovima preko reke Save bilo još većih saobraćajnih gužvi nego što ih imamo danas. I na kraju, ukupna spoljna širina sastava mostova bi bila oko 28m, što je manje od 33,4m koliko bi bila širina novog mosta koji bi se izgradio na mestu Starog savskog mosta.

Miketić u otvorenom pismu Dejanu Stankoviću: Deki delijo, koliko ti je dosta?! Ne ruši se Beograd koji te je voleo

Dejane, legendo fudbala i predatoru gradnje, da li je moguće da si se odlučio da porušiš čitav kvart između Trga Slavija i parka Manjež, sa sve stogodišnjim reprezentima beogrdaske arhitekture koje su uživale zaštitu kulturnog dobra? Ovi objekti imaju istorijsku vrednost, npr. stara zgrada gradske štedionice iz 19. veka, koja se nalazi na samoj raskrsnici ulica Svetozara Markovića i Kralja Milana, ili druga štedionica iz 1929. sa sve skulpturom Merkura, kao i zgrada Milana Zlokovića. On ti dođe nešto kao Nemanja Vidić u arhitetkuri, odmeren, precizan i bez viška poteza. Znam, nije ti ovo prvi put, već si porušio one zgrade u Baba Višnjinoj, Kursulinoj, čak si rušio i po Kosančićevom vencu čime si unakazio onu jedinstvenu, arhaičnu sliku grada koja nam je svima urezana u podsvesti. Kapiram, ne zanima te istorija mnogo, čak ni grada u kom si odrastao a čije si srce svojim fudbalskim umećem osvojio. A da li te zanima zakon? Pravda? Da li postoji objekat koji si legalno izgradio? Da te podsetim, tvoja građevinska imperija porušila je zgrade u Kursulinoj čak i pre dozvole za rušenje, nikle su dve zgradurine, u Kursulinoj i Baba Višnjinoj, ali sa preko 3000m2 više nego što je dozvoljeno. Obe su nezakonito ozakonjene jer nisu izgrađene pre 2015-te godine već par godina kasnije. Zgrada na Dorćolu je takođe ozakonjena ilegalno – jer ima skoro 2000m2 više nego što je dozvoljeno građevinskom dozvolom. Možda ti misliš da su te građevine gotova stvar, ali grešiš. Nemanja Stajić, naprednjak i bivši sekretar za ozakonjenje, koji je “završavao” sporne legalizacije je popio krivičnu prijavu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije ga tereti za nelegalno ozakonjenje. Budi uveren da će se i ekipa iz kriminalnog Zavoda za zaštitu spomenika Beograda ubrzo naći na istoj toj klupi jer su saučesnici u varvarskom rušenju i pljačkanju Beograda. Upravo taj Zavod je i dopustio da ovaj istorijski kvart “Zapadnog Vračara” koji rušiš više ne uživa prethodnu zaštitu po Zakonu o kulturnim dobrima. Razumem da veruješ da nadigravaš zakone poput odbrane Kajzerslauterna, ali, Deki, ovo je druga igra. Ovde sudija može da poništi gol i oduzme ti titulu čak i više godina nakon slavlja. Onog tvog uz trubače. A bio bi to baš tužan kraj jedne velike zvezde. I zato te pitam, Deki, delijo, koliko ti je dosta?! Pa ne ruši se Beograd zarad ličnog profita. Ima i drugih načina i prilika za investiranje. Ti bar to znaš. Pozivam te da promeniš projekat, da odustaneš od sumanutog razaranja istorijskog kvarta Vračara, a time sačuvaš i svoje ime u istoriji ovog grada.

Miketić: Nema tela- nema dela

Narodni poslanik iz stranke Zajedno, Đorđe Miketić odgovorio je na reagovanje Ministarstva kulture na intervju „Finalna rasporodaja Srbije“ koji je prethodno dao Novom magazinu. Miketić dodatno razjašnjava neke nedoumice koje imaju službenici Ministarstva po pitanji Nemačkog paviljona na Starom sajmištu na Novom Beogradu. Da počnemo redom. 1. “Nemački paviljon na Starom sajmištu biće prvi rekonstruisan” – izjavio 2015-te godine, prilikom posete Efraima Zurova direktora Simon Vizental centra, tadašnji v.d. gradonačelnika Goran Vesić, a sada ministar građevine i saobraćaja. Nastavlja u tekstu: “Rešeni su imovinsko pravni odnosi na nemačkom paviljonu, koji je bio sabirni centar gde su dovođeni Jevreji, kasnije Srbi i drugi antikomunisti (verovatno miseći na antifašiste – prim. prev) za vreme postojanja logora. On (nemački paviljon) je sada potpuno vlasništvo Skupštine grada i biće prvi objekat na Starom sajmištu koji će moći da bude potpuno rekonstruisan.” 2. Kada je prošle godine obznanjeno da se planira rušenje Nemačkog paviljona, višemesečnim upozorenjima i dopisima svim relevantnim institucijama iz oblasti zaštite kulturno—istorijskog nasleđa, a tu spada i Ministarstvo kulture, predočili smo da je Nemački paviljon de-facto deo nacističkog logora Staro sajmište. Međutim, i beogradski i republički Zavod za zaštitu spomenika, kao i Ministarstvo kulture – ćutali su na naše dopise, dokaze i apele mesecima. Tek nakon što je Nemački paviljon varvarski srušen, i to bez zakonite dozvole za rušenje, Ministarstvo kulture odgovara na dopis koji smo im uputili mesec dana pre rušenja, u kome su potvrdili da se prostor Nemačkog paviljona nalazi u zoni zaštite u okviru Starog sajmišta! Ministarstvo, tačnije v.d. pomoćnica ministarke, Danijela Vanušić, u odgovoru nama konstatuje: „S obzirom da se predmetni prostor (Nemački paviljon) nalazi u zaštićenoj zoni nepokretnog kulturnog dobra Staro sajmište Logor Gestapoa, potrebno je da Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda dostavi informaciju i o tome da li je investitor tražio uslove mera tehničke zaštite za izvođenje infrastrukturnih radova i da li je Zavod izdao takve uslove“ – naložilo je ministarstvo kulture beogradskom Zavodu. Samo ova činjenica, morala je dovesti do hitne obustave svih radova na lokaciji, i disciplinskih ali i krivičnih postupaka protiv odgvornih lica. Ostavku Olivere Vučković, zbog razaranja kulturnog nasleđa Beograda već smo nebrojeno puta tražili, ali za ovo nečinjenje će dobiti i krivičnu prijavu, jer odgovornost za rušenje pavoljona ćemo tražiti na sudu. Ovim je ministarstvo priznalo da se Nemački paviljon nalazi u zoni nepokretnog kulturnog dobra, a beogradski Zavod za zaštitu spomenika je, kao i mnogo puta do sada, i pored svih naših upozorenja, dopustio da se ovo istorijsko zdanje sruši. Međutim, ovo nije kraj priče. 3. Postoje veoma jaki dokazi da se ispod Nemačkog paviljona, u samom podu, nalazi masovna grobnica u koju su 70tih godina premešteni ostaci logoraša. Postoje svedočanstva radnika preduzeća Rade Končar koji su na placu pronalazili ljudske ostatke, postoji deo poda paviljona koji nije popločan pločicama već je od izlivenog betonu što se poklapa sa zabeleškama i izjavama radnika da su pronađene ostake ubacivali u jednu jamu, u pod paviljona kojii je potom zaliven betnskom pločom. Takođe postoji i istraživanje engleske forenzičke arheološkinje Caroline Sturdy Colls iz 2012-te, koja je geo-skener metodom potvrdila indicije masovne grobnice. Sve ovo smo predočili i ministarstvu i Zavodu, i zahtevali da se obustave radovi na 90 dana dok stručna komisija ne ispita postojanje masovne grobnice logoraša. Međutim, tek kada smo o ovome izvestili nekolicinu međunarodnih institucija koji se bave Holokaustom, dolazi do pomaka. Tek onda je Ministarstvo konstatovalo da: “grad Beograd sprovodi infrastrukturne radove koje jednim svojim delom prelaze preko nacističkog logora za Jevreje i koncentracionog logora na Starom Sajmištu”. I nalaže da Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda izvrši uvid u stanje prostora i radova i postupi u skladu s Zakonom o kulturnim dobrima. Još jednom ministarstvo šalje dopis u kome potvrđuju da Nemački paviljon nije smeo biti srušen, a kojim ministarstvo pokušava da skine odgovornost sa sebe. Ministarstvo, potom prihvata argumente stranke ZAJEDNO o mogućnosti postojanja masovne grobnice i nalaže Zavodu da: ”prekine radove ako postoji opasnost od oštećenja arheološkog nalazišta i da obustava radova dok se ne utvrdi da li su pronađeni artefakti – od kulturno-istorijskog značaja. A ako to ne uradi gradski zavod – uradiće Republički“ Odmah potom, gradski Zavod je zadužio Kseniju Milenković – arheološkinju, zaposlenu u Zavodu za zaštitu spomenika Beograda – za vršenje stalnog arheološkog nadzora! Međutim, bager je nastavio da niveliše teren, a dotična arheološkinja iz Zavoda se nije pojavila na lokaciji ni jednom u tih dvadesetak dana nakon rešenja o postavljenju. O ovome svedoče fotografije, jer su aktivisti Zajedno svakodnevno izlazili na teren, ali i dva novinarska TV priloga koja su snimana na lokaciji. „Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda načelno je saglasan sa inicijativom da se prostor Starog sajmišta, posebno Nemački paviljon i prostor oko njega forenzički i arheološki istraži imajući u vidu navedene indicije o postojanju masovnih grobnica”, konstatuje se u odgovoru gradskog Zavoda od 22. juna. Zavod je potom uputio dopis u kome je bezočno slagao i pokušao da prebaci odgovornost na Direkciju za izgradnju Beograda, koja je nosilac posla: “Nisu planirani zemljani radovi koji bi ugrozili arheološke slojeve. Takođe, Zavod nalaže investitoru, Direkciji za građevinsko zemljište i izgradnju da se izvrše geofizička istraživanja kako bi se uočili “arheološki i fornenzički ostaci”. Znači oni razmenjuju dopise o obaveznom nadzoru, o obustavi radova, o ispitivanju terena, o nemačkom paviljonu kao pripadajućem delu logora Sajmište – samo se ništa od ovoga u realnosti ne dešava. Ne postoji nadzor Ksenije Milenković iz Zavoda, ne postoji neinvazivno sondiranje terena, već samo sdva bagera koji u punom gasu zatiru tragove. Sve po starom radikalskom receptu: nema tela – nema dela. Ako ministarka, ili anonimni pisac ovog demantija, pogleda kroz prozor svoje kancelarije, videće pozitivan primer arheloškog nadzora. Građevniski radovi u parku pored Narodne skupštine su svakodnevno pod budnim okom arhološkog tima, i zahvaljujući njima, pronađeni su značajni artefakti, koji će, nadam se, biti prebačeni i zavedeni u Muzej grada Beograda. Sa druge strane, lokaciji nezakonito srušenog Nemačkog paviljona – nema nadzora, već hitno čišćenje terena za saobraćajnicu, za novi most umesto starog i za širenje Beograda na vodi, preko

Zajedno Beograd: EXPO 27 nije svetska izložba, već sporedna smotra iste franšize koja je ove godine otkazana

Čuvena svetska izložba EXPO, čiji istorijat datira još od polovine 19. veka se održava na svakih 5 godina i 2025. će se održati u gradu Osaki, u Japanu. Cena izgradnje čitavog projekta EXPO 2025 je 840 miliona dolara. EXPO franšiza, pored te čuvene svetske izložbe na koju najčešće mislimo kada govorimo o EXPO-u, ima još nekoliko smotri: EXPO horitkulture, specijalizovani EXPO koji se fokusira na savremene izazove civilizacije i Milanski trijenale umetnosti i kreativnosti. Beograd je dobio ovaj, sporedni, specijalizovni EXPO- za koji je Beograd predložio temu: “Igra za humanost, sport i muzika za sve”.  Zanimljivo je reći da je ovaj specijalizovani EXPO 2023- otkazan. Trebalo je da se održi u Argentini, međutim zbog korone, ali i prevelike cene za koju su organizatori shvatili da neće doneti korist lokalnoj zajednici – odustali su. Naša vlast namerno ne govori da ovo nije Svetska izložba EXPO da bi dovela građane u zabludu i da bi pod logom EXPO-a skrcala više milijardi evra u ovaj projekat gradnje koji će koristiti mahom privatni investitori, i čime će dobiti alibi za rušenje Beogradskog sajma. Stranka Zajedno je ovaj projekat napadala još u skupštinskim odborima – jer nas vodi u bankrot i jer Srbija ume pametnije da potroši milijarde evra, a ne u nacionalni stadion i nekakav sajam koji će se jednom koristiti. Beograd već ima sajam i dva reprezentativna stadiona, sve drugo je rasipništvo zarad prebacivanja ogromnog profita u privatne džepove. Isplativost ovog sporednog EXPO projekta za grad Beograd ne znamo, ali znamo da će, ukoliko im dozvolimo – isplativost ove pljačke biti u desetinama milijardi evra.

Miketić: Lažna rekonstrukcija Bajlonija služi za izvlačenje novca pred beogradske izbore

Trenutno je na javnoj prezentaciji u Upravi grada Beograda, urbanistički projekat za rekonstrukciju Bajlonijeve pijace sa metro stanicom. Ovaj plan podrazumeva rušenje Bajloni pijace, koja bi se sa postojećih 9400 kvadrata upotrebljive površine, svela na 1700m2, a deo tezgi bi se preselio u suteren i podrumski deo. Podsećamo, Bajloni pijaca je već kompletno rekonstruisana 2016. godine, a onda je pre godinu dana, grad Beograd je raspisao tender za rekonstrukciju Bajlonija po uzoru na Palilusku pijacu – tačnije zatvoreni tržni centar. Zbog pritiska javnosti i naših primedaba – grad je povukao ovaj tender. Sada ponovo, bez ikakvog uključivanja građana i struke, u letinjim mesecima, pokušavaju da proguraju planove za rekonstrukciju pijace pod parolom izgradnje metro stanice. Međutim, metro neće proći ispod skadarlije do 2031. godine po njihovim planovima a već su rokovi probijeni. Ono što je posebno zabrinjavajuće je što ako se raspisuje konkurs za pijacu i metro stanicu zajedno, upotrebna dozvola za pijacu neće se moći dobiti dok se ne dobije i upotrebna dozvola za metro, što znači da se pijaca neće moći legalno koristiti do posle 2031. godine. Ovo je samo još jedna koruptivna šema kojim planiraju da unište istorijsko jezgro i duh našeg grada, opljačkaju budžet ali i pripreme teren za novu megalomansku gradnju na Dorćolu. Važno je napomenuti da projekat rekonstrukcije Bajlonija potpisuje Zorica Savčić, ista osoba koja je potpisala i rekontrukciju, tačnije destrukciju Trga Republike. Obzirom da je svima jasno da se ovakva hitna rekonstrukcija Bajlonija ne radi zbog umišljenog metroa, već se iza ovog posla od preko 60 miliona evra krije potreba za hitnim prebacivanjem novca sa republičkog u gradski budžet zbog pomoći posrnulom Šapićevom režimu i skorašnjim izborima u Beogradu. Gradski budžet nije predvideo stavku za populističke i koruptivne šeme poput besplatnih udžbenika i vrtića, pa će ovaj novac biti iskorišćen za veštačko podizanje rejtinga gradonačelniku. U ovom trenutku u kabinetu se planira izvlačenje ovog novca preko najave “besplatnih udžbenika” sa unapred dogovorenim izdavačima, slično kao što je Šapić već poklonio vaučere za decu koji su se mogli koristiti samo u jednoj, odavno ušemljenoj, prodavnici. Preko 500 starograđana je za dva dana potpisalo peticiju protiv najavljene destrukcije stogodišnje Bajloni pijace jer ona predstavlja srce Beograda i turistički biser našeg grada, ali i izvor prihoda za mnoge poljoprivredne proizvođače, prodavce i male preduzetnike u okolnim ulicama. Preko 100.000 građana koristi ovu pijacu i nek aktuelni režim ne bude u dilemi – odbranićemo naš Bajloni.