U Gornjem Milanovcu je juče pred početak protesta „Srbija protiv nasilja“ kroz zatvoren centar gde deca voze igračke autiće i bicikle, prošao je auto trotorom, pa ulicom, udario dete na bicikli, prebacio ga preko auta i nastavio da vozi kao da se ništa nije desilo. Predsednica odbora stranke Zajedno u Gornjem Milanovcu i jedna od organizatorki skupa u ovom gradu smatra da je vlast odgovorna za ovaj incident koji je rezultat njihovog sejanja decenijske mržnje. „Naša država ima granice koje je drže u komadu, ali se sistem u samoj državi raspada i uništava živote nas, građana“, ogorčena je Milošević. Ona objašnjava da je čovek koji je vozio ovaj auto priveden i zadržan u policiji, kao i da prema zvaničnim saopštenjima nije imao alkohola u krvi. Ipak, još jedno dete ove naše Srbije moglo je da strada. „Građani su besni na ovu vlast. Sa pravom su besni, jer ne možemo da podnesemo više stradanja naše dece. Protest je nastavljen ispred policije u Gornjem Milanovcu. Tu smo čuli da je priveden, da mu je određen pritvor, ko je, onda su krenule informacije o njemu, jer je ovo mali grad – da li je trebalo i da ima dozvolu, s kim se druži…“, kaže Milošević. Ona veruje da je vlast odgovorna. „Ovo su posledice njihovog sejanja decenijske mržnje, njihove podele naroda, zapošljavanja nesposobnih, samo zato što imaju partijsku knjižicu, razaranja sistema na paramparčad zarad održanja na vlasti njihove kriminalne hobotnice“, rekla je Milošević. Ona dodaje da institucije ne funkcionišu i da se vlast ponaša kao da je Srbija samo njihova i da mogu da rade šta god žele, dok nam deca stradaju. „Već 11 godina nam uništavaju zdrav razum lažima, rijalitijima, nenormalnim razlozima da rasprodaju sve što ova zemlja ima da bi stekli korist, ali sada nam deca stradaju. Ovako više ne može! Sve se mora promeniti i to bez odlaganja! Zajedno sa građanima moramo učiniti ovu zemlju boljim mestom za život“, zaključuje Milošević.
Danas je održan protest pod nazivom „Naša deca nisu manje vredna“ u Kuršumliji. Građani su blokirali magistralni put Niš-Priština tražeći da sva deca u opštini Kuršumlija, Blace, Prokuplje i Žitorađa dobiju besplatne udžbenike i užinu. Narodni poslanik iz stranke Zajedno, Nebojša Cakić i predsednik GO Zajedno u Leskovcu i članovi stranke Zajedno, pružili su podršku građanima na blokadi. Cakić je izjavio da se on u svom poslaničkom radu bavi uglavnom jugom Srbije, kao najsiromašnijim krajem u jednoj od najsiromašnijih zemalja u Evropi. „Kao narodni poslanik upravo sam pokrenuo ovu temu u Skupštini Srbije, tražio da sva deca u našoj državi dobiju besplatne udžbenike. Niko od vladajuće koalicije i ministara koji su bili prisutni na sednici nisu ništa rekli na to. Ćutali su jer je sramota, nepravda, nepoštenje da neka deca budu ravnopravnija a da neka budu manje ravnopravna“, rekao je Cakić pre okupljenim građanima. On je dodao da smo svi mi osetljivi na našu decu i zato ljude boli nepravda koja je učinjena njihovoj deci dodeljivanjem besplatnih udžbenika samo đacima u Beogradu. Građani su dali rok od 2 nedelje opštinskim vlastima da ispune njihove zahteve. Ukoliko ne budu ispunjeni uslediće dodatna radikalizacija.
Pred početak nove školske godine, član stranke Zajedno, dr Milan Bjelica, profesor Elektrotehničkog fakulteta, Univerziteta u Beogradu, izneo je predloge o mogućnostima upotrebe savremenih tehnologija u nastavi i omogućavanja realno besplatnog obrazovanja za sve đake. Оsnovno obrazovanje je obavezno, a obrazovna delatnost je od javnog interesa. Država stoga donosi nastavne planove i programe, gradi škole, oprema ih i održava, pokriva njihove troškove za struju, vodu i grejanje. Država plaća i nastavnike koji u tim školama drže nastavu. Ako je osnovno obrazovanje obavezno, onda za svakog đaka u državnim školama treba da bude i besplatno; pošto se već finansira iz javnih fondova, zašto informacioni sadržaji namenjeni nastavi ne bi bili javno i slobodno dostupni u digitalnom obliku, koji se upotrebom ne troši i u koji se investira samo jednom? Predlažemo da država putem nadležnog ministarstva formira online biblioteku besplatnih digitalnih udžbenika, koji će u potpunosti pokrivati osnovno obrazovanje. Roditelji i učenici moći će da im slobodno pristupe, preuzmu ih i sačuvaju na mobilnim telefonima i računarima; moći će i da ih odštampaju i koriste za praćenje nastave. Izdavači će moći da tržištu ponude odštampane ove ili neke druge udžbenike – npr. za dodatnu nastavu, takmičenja i sl. Šta se dešava s televizijskim časovima koji su emitovani kao podrška nastavi na daljinu tokom korona-krize? Zašto i oni ne bi bili javno dostupni preko sajta ministarstva? Bila bi to pomoć učenicima koji su iz bilo kog razloga izostali s nastave, ili žele da utvrde gradivo, kao i mladim nastavnicima u pripremi predavanja; za potonje bi to bili ugledni primerci časova. Vremenom bi se uz snimljena predavanja dodavali snimci eksperimenata, eksponata, predela i slični sadržaji koji bi ih obogatili. Krajnji rezultat bili bi video udžbenici, nalik na nekadašnji školski program, sada sređeni po nastavnim jedinicama i dostupni na jednom mestu, kada i kome za tim postoji potreba.
Stanje u poljoprivredi je alarmantno za šta je vlast direktno odgovorna smatra Srđan Mitrašinović predsednik Izvršnog odbora stranke Zajedno. „Ovo je možda i prva godina od kada se vodi evidencija o dohodcima u poljoprivredi da ne postoji ni jedan segment iste koji se može označiti kao profitabilan. Upravo je to razlog zašto mladi ljudi napuštaju vekovna ognjišta, a u selima ostaju stari ljudi sa mehanizacijom koja je tek nešto malo mlađa od njih samih. Ove ljude koji proizvode hranu u svetu nazivaju hraniteljima, kod nas te ljude Vlada pušta da nestanu“, rekao je Mitrašinović. Oko 30.000 ubijenih svinja rezultat je lošeg rada ministarstva veruje Mitrašinović koji podseća da je afrička kuga napravila problem na istoku države 2021. godine, zaraženih tovljenika bilo je prošle godine, a ove godine problem je eskalirao do mere da je za više od 1200 porodica koje se prehranjuju od uzgoja svinja ugrožena dalja proizvodnja, a time i dovedena u pitanje egzistencija. „Gde su dezo barijere, ko kontroliše transportere, pse lutalice i sve druge prenosioce, šta su konkretno preduzete preventivne mere da do ovoga ne dođe? Ko je napravio propust i ko će da odgovara? Odgovornost je ovde važno utvditi, proizvođači su ostali bez proizvodnje i time izvora iz kojeg prehranjuju porodicu, a svi mi dovedeni u opasnost da ne bude dovoljno svinjskog mesa, čija cena već sada beleži skok u mesarama“, rekao je Mitrašinović. Ovaj trenutno najvidljiviji problem, samo je kap u moru problema sa kojima se poljoprivrednici suočavaju. „U tekućoj godini nastavljen je dugogodišnji niz rasta inputa – semena, mineralnođubrivo, hemija, gorivo, koncentrovana hrana, vezivo, maziva – sve ono što čini strukturu troškova poljoprivredne proizvodnje skuplje je u odnosu na proteklu sezonu“, kaže Mitrašinović. I tu nije kraj muka poljoprivrednika pošto je uporedo sa tim rastom, na drugoj strani došlo do pada cene gotovih poljoprivrednih proizvoda. „Tako je prenica uzeta po ceni koja je ispod ekonomske opravdanosti i ne mogu poljoprivrednici da još uvek naplate predati rod. Višnja je u mnogim voćnacima ostala nebrana, cena je bila toliko niska da se berba nije isplatila. Malina je bila na granici rentabilnosti, dok će kupina po ceni od 70din/kg ostati u kupinjacima, neće puno bolje po ovoj ceni biti ni sa šljivom. Najavljene cene kukuruza i suncokreta daju opravdan razlog za strepnju da se ni tu neće pokriti troškovi proizvodnje. Mlekari su prosipali mleko, blokirali puteve zbog niske otkupne cene mleka, to su oni ljudi koje su Vlada i predsednik prevarili da će povećati subvencije sa 9000 na 18000 dinara po hektaru i sve je ostalo na obećanju“, navodi Mitrašinović. Poljoprivrednik je zanimanje koje zbog ne brige države nestaje, a sa njim i zdrava hrana! To je problem svih nas, zato zahtevamo hinte mere pomoći i jasan dugoročni plan oporavka srpskog sela! Kako bi se ovi problemi rešili stranka Zajedno predlaže urgentnu isplatu subvencija, ukidanje akciza na gorivo za poljoprivrednike, budžetsku liniju za obnovu stočnog fonda i subvencije za mineralno đubrivo i hemiju.
Nelegalna gradnja na Gružanskom jezeru ugrožava vodosnabdevanje čak 200.000 iz Kragujevca, Knića i Batočine! Izgradnja privatnih kuća, vikendica pa čak i hotela dovode u pitanje i očuvanje životne sredine, opstanak biljnog i životinjskog sveta i održivost poljoprivrede i turizma na ovom području. Stranka Zajedno u saradnji sa udruženjem „Ekomar“ pokrenula je pre mesec dana borbu za Gružansko jezero kroz institucije. „Stanje sa Gružanskom jezeru je alarmantno!“, upozorava naodni poslanik i kragujevaćki odbornik iz stranke Zajedno Nikola Nešić koji dodaje da se u zoni sanitarne zaštite akumulacije Gruža nalazi veliki broj objekata koji nisu u funkciji vodosnabdevanja. „Osim što je izgradnja ovakvih objekata u suprotnosti sa postojećim pravilnicima, ovakvi objekti onemogućavaju monitoring kvaliteta vode u mnogim delovima akumulacije, pristup radnicima vodoprivrednog preduzeća i ribočuvarskoj službi“, kaže Nešić. On dodaje da ti objeti umanjuju funkciju akumulacije kao odbrane od poplava, kao i da predstavljaju ozbiljan rizik za očuvanje vodoizvorišta pošto u ovom delu opštine Knić nema kanalizacije niti sistema za prikupljanja i odlaganja otpadnih voda. Kako bi se ovi problemi rešili stranka Zajedno smatra da je neophodno da predstojeći Prostorni plan područja posebne namene (PPPN) sliva akumulacije Gruža predvidi uklanjanje: svih objekata (montažnih i čvrstih) iz I zone sanitarne zaštite, posebno onih koji se nalaze u vodi kao i uklanjanje svih prepreka koje onemogućavaju pristup akumulaciji nadležnim institucijama. Dok je za objekte koji se nalaze u zonama sa manjim stepenom zaštite potrebno predvideti uspostavljanje adekvatnog i kontrolisanog način prikupljanja i odlaganja komunalnih i otpadnih voda kroz zajedničku saradnju opštine Knić i korisnika akumulacije. Trenutno stanje i divlja gradnja ugrožavaju i ribolov. Procenjena biomasa ribolovnih vrsta iznosi 675t a na samoj akumulaciji godišnje je prisutno oko 3500 ribolovaca. „Zajednica ribolovaca i korisnik ribolovnog područja u prethodnim godinama više puta su isticali da zatečena situacija na akumulaciji Gruža nije odgovarajuća. Postojanje velikog broja objekata na obali akumulacije i pregrađivanje same obale, od strane fizičkih lica, onemogućava rad ribočuvarske službe što dovodi do veoma izraženog krivolova i upotrebe zabranjenih ribolovnih alata“, pojašnjava Nešić. Kako bi se očuvao kvalitet vode za vodosnabdevanje uz poštovanje višenamenskog karaktera akumulacije potrebno je da se u predstojećem PPPN-u sliva akumulacije Gruža definišu ribolovne zone. Definisanje ovih zona omogućilo bi efikasniju kontrolu ponašanja ribolovaca, uspostavljanje adekvatnog sistema prikupljanja i odvoženja otpada i smanjilo bi štetne efekte ribolova na kvalitet vode za vodosnabdevanje, smatraju u stranci Zajedno. „U pitanje je doveden i razvoj poljoprivrede koja je prepoznata kao jedan od ključnih razvojnih ciljeva opštine Knić“, kaže Nešić koji dodaje da će to biti jedna od najznačajnijih konfliktnih tačaka u okviru PPPN-a za ovo područje. „Uz strogo poštovanje zona sanitarne zaštite u obuhvatu PPPN Gruža neophodno je u fazi sprovođenja PPPN Gruža uspostaviti sistem monitoringa i kontrole korišćenja poljoprivrednog zemljišta. Kao efikasan način smanjenja štetnog uticaja poljoprivrednih površina predlaže se predviđanje vegetacijskog pojasa u priobalnom delu akumulacije koji bi predstavljao prirodnu zaštitu“, rekao je Nešić. Narodni poslanik iz stranke Zajedno veruje i da bi delovi područja Gružanskog jezera trebali da budu zaštićeni. „Široka zona ušća Boračke reke i reke Gruže, kao i delovi sa izraženom makrovegetacijom (Knićko polje) trebalo bi da budu predstavljeni kao delovi posebnih prirodnih vrednosti i da se u saradnji sa opštinom Knić predvidi inicijativa za zaštitu ovih područja od strane Zavoda za zaštitu prirode“, smatra Nešić. On podseća da ti delovi akumulacije, kao i ceo sliv Boračke reke predstavljaju deo prirodne celine koja je proglašena za IBA područje i nalaze se u nastavku spomenika prirode I kategorije Boračkog krša. „Sveobuhvatna zaštita ovog područja doprinela bi očuvanju ove prirodne celine i lokalnom razvoju, i takođe je u skladu sa nacrtom Prostornog plana republike Srbije po kojem je akumulacija Gruža planirana za upis u Ramsarsku listu“, dodaje Nešić. Trenutno stanje ima jako loš uticaj i na razvoj turizma u ovom delu Srbije. „U cilju adekvatnog upravljanja i kontrole turističkih aktivnosti na akumulaciji potrebno je u saradnji sa turističkom organizacijom i korisnikom akumulacije odrediti zone i načine korišćenja akumulacije u turističke svrhe. Određivanje pristupnih zona, broja posetilaca i dozvoljenih aktivnosti smanjilo bi negativne efekte turizma“, smatra Nešić.
Dobitnik NIN-ove nagrade, pisac, likovni umetnik i predavač, Dejan Atanacković održao je govor na poslednjem protestu „Srbija protiv nasilja“ u Gornjem Milanovcu. Atanacković, koji je i odbornik u Skupštini grada Beograda ispred stranke Zajedno rekao je okupljenim građanima da moraju da se bore za Milanovac i njegovo nasleđe koje je ugroženo bahatim ponašanjem vlasti kao što je ugrožen i Beograd. „Ne sme se zaboraviti nijedan slučaj nasilja. Pamtićemo, beležićemo, ne radi lične osvete, to nikad neće biti naša motivacija, već zato što je naša obaveza da se kriminal ne zanemari i ne zaboravi. Naša je obaveza da se kriminalcima sudi, da im se ne dozvoli da se sutra pritaje u nekoj novoj vlasti, u nekom novom javnom preduzeću, javnoj upravi“, rekao je Atanacković sa govornice. On se osvrnuo na situaciju u Beogradu i napade na kulturno i istorijsko nasleđe u glavnom gradu. „Beograd se pretvara u koruptivnu kaljugu kriminalne gradnje, u periferiju trećeg sveta, gde razna korumpirana bagra stiče privilegije i pravo da nam ruši nasleđe, zgrade s kraja 18. i početka 19. veka, da bi na njihovom mestu podizali besmislene soliterčine za pranje prljavog i kriminalnog novca. A pošto je Beograd vaš, koliko je i moj, treba da znate da je poslednjih dana uništeno najvažnije arheološko nalazište u ovom delu Evrope, Belo Brdo; vinčanska kultura, kojom se svi u Srbiji ponosimo“, izjavio je Atanacković, koji je dodao: „Zato vas molim da se borite za vaš i naš Milanovac, koji je oduvek gajio svoje nasleđe, da odbranite svoj Dom kulture, da odbranite vaše pozorište, jer dosta nam je tajkunskih hotela, tajkunskih kafana, dosta nam je predsednika opština koji mašu repom pred tajkunskim parama, – poručio je pisac Milanovčanima“. Atanacković je izneo i uverenje da građani Srbije ipak znaju kako da se izbore sa režimom. „Nećemo opstati ne samo zato što će nam pokrasti, zatrovati i porušiti sve što je deo našeg identiteta; ne zato što će nas nestajati po 15 hiljada godišnje, ne zato što će svako kome se ukaže prilika da se spakuje i ode iz ovog brloga to i uraditi; nego zato što će nam ubiti dostojanstvo. Zato što više sebe nećemo smeti da pogledamo u ogledalo, zato što ćemo biti saučesnici u svemu onome čemu nismo pružili otpor. Ali nemamo nikakvog razloga za to, ovo društvo vrlo dobro zna kako se pruža otpor okupatoru“, rekao je Atanacković. Beogradski odbornik je poručio da su svi državni resursi i sve institucije stavljene u službu organizovanog kriminala. Kao i da nema nijednog problema, nijednog slučaja kršenja zakona i nasilja nad kolektivom ili pojedincem koji se može rešavati kroz institucije države. „Tužilaštvo je na nepoznatoj adresi, policija progoni policajce koji rade svoj posao, zavod za spomenike ruši spomenike, komunalna preduzeća stvaraju divlje deponije. Imamo predsednicu Vlade koja ne zna kako se zove ako se prethodno ne konsultuje sa svojim šefom. A na čelu države je pojedinac sa narcisoidnim poremećajem ličnosti, šef koji krije dokaze o ubistvima u kafiću Panda na Кosovu, na naplatnoj rampi kod Doljevca, koji ubicama Olivera Ivanovića pruža sigurnu kuću, čiji su pokrajinski ministri proglasili pilota heroja Omera Mehića alkoholičarem. On ne sme, osim u vidu fotomontaže, da ode u osnovnu školu i upiše se u knjigu žalosti, koji na dan masakra potpisuje zakon za otimanje javne imovine, koji ovih dana na ispovest zlostavljane žene odgovara da joj on nije kriv što se udala“, poručio je Atanacković građanima Gornjem Milanovca.
Dejane, legendo fudbala i predatoru gradnje, da li je moguće da si se odlučio da porušiš čitav kvart između Trga Slavija i parka Manjež, sa sve stogodišnjim reprezentima beogrdaske arhitekture koje su uživale zaštitu kulturnog dobra? Ovi objekti imaju istorijsku vrednost, npr. stara zgrada gradske štedionice iz 19. veka, koja se nalazi na samoj raskrsnici ulica Svetozara Markovića i Kralja Milana, ili druga štedionica iz 1929. sa sve skulpturom Merkura, kao i zgrada Milana Zlokovića. On ti dođe nešto kao Nemanja Vidić u arhitetkuri, odmeren, precizan i bez viška poteza. Znam, nije ti ovo prvi put, već si porušio one zgrade u Baba Višnjinoj, Kursulinoj, čak si rušio i po Kosančićevom vencu čime si unakazio onu jedinstvenu, arhaičnu sliku grada koja nam je svima urezana u podsvesti. Kapiram, ne zanima te istorija mnogo, čak ni grada u kom si odrastao a čije si srce svojim fudbalskim umećem osvojio. A da li te zanima zakon? Pravda? Da li postoji objekat koji si legalno izgradio? Da te podsetim, tvoja građevinska imperija porušila je zgrade u Kursulinoj čak i pre dozvole za rušenje, nikle su dve zgradurine, u Kursulinoj i Baba Višnjinoj, ali sa preko 3000m2 više nego što je dozvoljeno. Obe su nezakonito ozakonjene jer nisu izgrađene pre 2015-te godine već par godina kasnije. Zgrada na Dorćolu je takođe ozakonjena ilegalno – jer ima skoro 2000m2 više nego što je dozvoljeno građevinskom dozvolom. Možda ti misliš da su te građevine gotova stvar, ali grešiš. Nemanja Stajić, naprednjak i bivši sekretar za ozakonjenje, koji je “završavao” sporne legalizacije je popio krivičnu prijavu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije ga tereti za nelegalno ozakonjenje. Budi uveren da će se i ekipa iz kriminalnog Zavoda za zaštitu spomenika Beograda ubrzo naći na istoj toj klupi jer su saučesnici u varvarskom rušenju i pljačkanju Beograda. Upravo taj Zavod je i dopustio da ovaj istorijski kvart “Zapadnog Vračara” koji rušiš više ne uživa prethodnu zaštitu po Zakonu o kulturnim dobrima. Razumem da veruješ da nadigravaš zakone poput odbrane Kajzerslauterna, ali, Deki, ovo je druga igra. Ovde sudija može da poništi gol i oduzme ti titulu čak i više godina nakon slavlja. Onog tvog uz trubače. A bio bi to baš tužan kraj jedne velike zvezde. I zato te pitam, Deki, delijo, koliko ti je dosta?! Pa ne ruši se Beograd zarad ličnog profita. Ima i drugih načina i prilika za investiranje. Ti bar to znaš. Pozivam te da promeniš projekat, da odustaneš od sumanutog razaranja istorijskog kvarta Vračara, a time sačuvaš i svoje ime u istoriji ovog grada.
Kompanija Mona fashion, koja je u vlasništvu brata ministra Momirovića, kupila je na javnom nadmetanju poljoprivredno zemljište društvenog preduzeća AIK Jagodina u stečaju, po znatno nižoj ceni od tržišne, uprkos činjenici da vrednost zemljišta u Jagodini raste iz godine u godinu. Iz povereništva stranke Zajedno u Jagodini strahuju da bi ovo mogao biti uvod u jače prisustvo kompanije Rio Tinto u ovom kraju. Kompanija Mona je kupila oko 60 hektara zemljišta u seoskom području Jagodine, što je dovelo do velikog uznemirenja javnosti, posebno zbog činjenice da je pretežna delatnost preduzeća Mona daleko od poljoprivrede kao Zemlja od Marsa. Da je Mona enormno profitirala ovom kupovinom, govore i uporedni podaci iz objavljenih finansijskih izveštaja. Poređenja radi, Mona je za hektar poljoprivrednog zemljišta u Pomoravlju dala oko 1.200 evra, dok je trenutna tržišna cena u selu Siokovac od 4.000 do 5.000 evra po hektaru. „Zabrinjava i činjenica da je čak i Grad Jagodina za kupovinu zemljišta istog preduzeća AIK, u Kočinom selu, 2013. godine platio oko 3.100 evra po hektaru. Deset godina kasnije, jedno privatno preduzeće, plaća 2,5 puta manje nego država, uprkos velikoj potražnji na tržištu“, kažu u stranci Zajedno iz Jagodine. Oni kažu da je lokalna javnost s pavom uznemirena pošto nisu jasne namere privilegovanih bogataša bliskih režimu. „Da li možda trenutno ne profitiraju dovoljno, pa im treba poljoprivredno zemljište iz jagodinskih sela i šta se krije iza kulisa ovakve prodaje“, pitaju u stranci Zajedno. „Lokacije zemljišta koje je kupila Mona je to što izaziva sumnju, jer se neka sela nalaze i na Rio Tintovoj rudnoj mapi koja je bila dostupna javnosti. Javna je tajna da je bilo nekih istražnih radnji u Pomoravlju, daleko od očiju javnosti“, navode iz Zajedno. Iz jagodinskog povereništva stranke Zajedno veruju da moramo da prestanemo da se delimo i da se svim snagama suprotstavimo koruptivnom režimu, koji ne brine o gradu ni državi, već isključivo brine o profitu privilegovanih tajkuna. „Činjenica je da par hiljada pojedinaca u Srbiji živi svoj život iz snova, zgrće basnoslovno bogatstvo, dok deli između sebe zemlju koja pripada svima nama. Vlast je povukla Zakon o eksproprijaciji, ali je na mala vrata donela Zakon o planiranju i izgradnji, koji investitorima i tajkunima daje veća prava nego ikada do sad. Moramo da se trgnemo iz apatije, inače ćemo se probuditi u tuđoj zemlji“, poručuju iz stranke Zajedno Jagodina.
Narodni poslanik iz stranke Zajedno, Đorđe Miketić odgovorio je na reagovanje Ministarstva kulture na intervju „Finalna rasporodaja Srbije“ koji je prethodno dao Novom magazinu. Miketić dodatno razjašnjava neke nedoumice koje imaju službenici Ministarstva po pitanji Nemačkog paviljona na Starom sajmištu na Novom Beogradu. Da počnemo redom. 1. “Nemački paviljon na Starom sajmištu biće prvi rekonstruisan” – izjavio 2015-te godine, prilikom posete Efraima Zurova direktora Simon Vizental centra, tadašnji v.d. gradonačelnika Goran Vesić, a sada ministar građevine i saobraćaja. Nastavlja u tekstu: “Rešeni su imovinsko pravni odnosi na nemačkom paviljonu, koji je bio sabirni centar gde su dovođeni Jevreji, kasnije Srbi i drugi antikomunisti (verovatno miseći na antifašiste – prim. prev) za vreme postojanja logora. On (nemački paviljon) je sada potpuno vlasništvo Skupštine grada i biće prvi objekat na Starom sajmištu koji će moći da bude potpuno rekonstruisan.” 2. Kada je prošle godine obznanjeno da se planira rušenje Nemačkog paviljona, višemesečnim upozorenjima i dopisima svim relevantnim institucijama iz oblasti zaštite kulturno—istorijskog nasleđa, a tu spada i Ministarstvo kulture, predočili smo da je Nemački paviljon de-facto deo nacističkog logora Staro sajmište. Međutim, i beogradski i republički Zavod za zaštitu spomenika, kao i Ministarstvo kulture – ćutali su na naše dopise, dokaze i apele mesecima. Tek nakon što je Nemački paviljon varvarski srušen, i to bez zakonite dozvole za rušenje, Ministarstvo kulture odgovara na dopis koji smo im uputili mesec dana pre rušenja, u kome su potvrdili da se prostor Nemačkog paviljona nalazi u zoni zaštite u okviru Starog sajmišta! Ministarstvo, tačnije v.d. pomoćnica ministarke, Danijela Vanušić, u odgovoru nama konstatuje: „S obzirom da se predmetni prostor (Nemački paviljon) nalazi u zaštićenoj zoni nepokretnog kulturnog dobra Staro sajmište Logor Gestapoa, potrebno je da Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda dostavi informaciju i o tome da li je investitor tražio uslove mera tehničke zaštite za izvođenje infrastrukturnih radova i da li je Zavod izdao takve uslove“ – naložilo je ministarstvo kulture beogradskom Zavodu. Samo ova činjenica, morala je dovesti do hitne obustave svih radova na lokaciji, i disciplinskih ali i krivičnih postupaka protiv odgvornih lica. Ostavku Olivere Vučković, zbog razaranja kulturnog nasleđa Beograda već smo nebrojeno puta tražili, ali za ovo nečinjenje će dobiti i krivičnu prijavu, jer odgovornost za rušenje pavoljona ćemo tražiti na sudu. Ovim je ministarstvo priznalo da se Nemački paviljon nalazi u zoni nepokretnog kulturnog dobra, a beogradski Zavod za zaštitu spomenika je, kao i mnogo puta do sada, i pored svih naših upozorenja, dopustio da se ovo istorijsko zdanje sruši. Međutim, ovo nije kraj priče. 3. Postoje veoma jaki dokazi da se ispod Nemačkog paviljona, u samom podu, nalazi masovna grobnica u koju su 70tih godina premešteni ostaci logoraša. Postoje svedočanstva radnika preduzeća Rade Končar koji su na placu pronalazili ljudske ostatke, postoji deo poda paviljona koji nije popločan pločicama već je od izlivenog betonu što se poklapa sa zabeleškama i izjavama radnika da su pronađene ostake ubacivali u jednu jamu, u pod paviljona kojii je potom zaliven betnskom pločom. Takođe postoji i istraživanje engleske forenzičke arheološkinje Caroline Sturdy Colls iz 2012-te, koja je geo-skener metodom potvrdila indicije masovne grobnice. Sve ovo smo predočili i ministarstvu i Zavodu, i zahtevali da se obustave radovi na 90 dana dok stručna komisija ne ispita postojanje masovne grobnice logoraša. Međutim, tek kada smo o ovome izvestili nekolicinu međunarodnih institucija koji se bave Holokaustom, dolazi do pomaka. Tek onda je Ministarstvo konstatovalo da: “grad Beograd sprovodi infrastrukturne radove koje jednim svojim delom prelaze preko nacističkog logora za Jevreje i koncentracionog logora na Starom Sajmištu”. I nalaže da Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda izvrši uvid u stanje prostora i radova i postupi u skladu s Zakonom o kulturnim dobrima. Još jednom ministarstvo šalje dopis u kome potvrđuju da Nemački paviljon nije smeo biti srušen, a kojim ministarstvo pokušava da skine odgovornost sa sebe. Ministarstvo, potom prihvata argumente stranke ZAJEDNO o mogućnosti postojanja masovne grobnice i nalaže Zavodu da: ”prekine radove ako postoji opasnost od oštećenja arheološkog nalazišta i da obustava radova dok se ne utvrdi da li su pronađeni artefakti – od kulturno-istorijskog značaja. A ako to ne uradi gradski zavod – uradiće Republički“ Odmah potom, gradski Zavod je zadužio Kseniju Milenković – arheološkinju, zaposlenu u Zavodu za zaštitu spomenika Beograda – za vršenje stalnog arheološkog nadzora! Međutim, bager je nastavio da niveliše teren, a dotična arheološkinja iz Zavoda se nije pojavila na lokaciji ni jednom u tih dvadesetak dana nakon rešenja o postavljenju. O ovome svedoče fotografije, jer su aktivisti Zajedno svakodnevno izlazili na teren, ali i dva novinarska TV priloga koja su snimana na lokaciji. „Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda načelno je saglasan sa inicijativom da se prostor Starog sajmišta, posebno Nemački paviljon i prostor oko njega forenzički i arheološki istraži imajući u vidu navedene indicije o postojanju masovnih grobnica”, konstatuje se u odgovoru gradskog Zavoda od 22. juna. Zavod je potom uputio dopis u kome je bezočno slagao i pokušao da prebaci odgovornost na Direkciju za izgradnju Beograda, koja je nosilac posla: “Nisu planirani zemljani radovi koji bi ugrozili arheološke slojeve. Takođe, Zavod nalaže investitoru, Direkciji za građevinsko zemljište i izgradnju da se izvrše geofizička istraživanja kako bi se uočili “arheološki i fornenzički ostaci”. Znači oni razmenjuju dopise o obaveznom nadzoru, o obustavi radova, o ispitivanju terena, o nemačkom paviljonu kao pripadajućem delu logora Sajmište – samo se ništa od ovoga u realnosti ne dešava. Ne postoji nadzor Ksenije Milenković iz Zavoda, ne postoji neinvazivno sondiranje terena, već samo sdva bagera koji u punom gasu zatiru tragove. Sve po starom radikalskom receptu: nema tela – nema dela. Ako ministarka, ili anonimni pisac ovog demantija, pogleda kroz prozor svoje kancelarije, videće pozitivan primer arheloškog nadzora. Građevniski radovi u parku pored Narodne skupštine su svakodnevno pod budnim okom arhološkog tima, i zahvaljujući njima, pronađeni su značajni artefakti, koji će, nadam se, biti prebačeni i zavedeni u Muzej grada Beograda. Sa druge strane, lokaciji nezakonito srušenog Nemačkog paviljona – nema nadzora, već hitno čišćenje terena za saobraćajnicu, za novi most umesto starog i za širenje Beograda na vodi, preko
Gradski odbor stranke Zajedno u Novom Sadu zahteva ukidanje odluke o poskupljenju cene prevoza u tom gradu i traži uvođenje besplatnog javnog prevoza. „Podsećamo građane da je gradonačelnik Novog Sada, već nekoliko puta do sada, najavio poskupljenje karte sa sadašnjih 65 dinara na 100 dinara (što je oko 60% više). Cena karte u Novom Sadu biće duplo skuplja od cene karte u Beogradu“, navodi se u saopštenju. Iz stranke Zajedno kažu da JGSP godinama unazad posluje u minusu i pruža nekvalitetnu uslugu građanima te da se poskupljenjem karte ne rešavaju problemi vozača i putnika. Zajedno za Novi Sad se od svog osnivanja zalaže za besplatan javni prevoz. „Besplatnim javnim prevozom više ne gubimo vreme dok čekamo da se karte otkucaju, pružamo značajnu ekonomsku olakšicu građanima i stimulišemo frekventnost autobusa. Ovo je takođe olakšica i za vozače koji su izuzetno malo plaćeni da bi obavljali i funkciju konduktera“, stoji u saopštenju. Stranka Zajedno zahteva ukidanje ove besmislene odluke kojom se problemi samo produbljuju, a ništa suštinski ne rešava. Pokrenućemo i onlajn peticiju koju mogu potpisati građani i građanke Novog Sada. Iz Zajedno za Novi Sad podsećaju da su pre samo nekoliko meseci, zajedno sa građanima, vratili ukinute polaske javnog prevoza što je pokazatelj da se pritisak i upornost isplate.