Članica gradskog odbora stranke Zajedno u Kragujevcu prof. dr Olivera Nikolić se osvrće na poražavajuće podatke koje nam daju rezultati upisa na Fakultete, za školsku 2023/24. godinu. Priča o upisu i trka za studentima, za sve Fakultete u Srbiji, počinje mnogo pre nego se otvore amfiteatri za novu generaciju, s tim što iz godine u godinu postaje sve mučnija, te i teža za „istrčavanje“. Na većini Fakulteta Univerziteta u Srbiji broj upisanih studenata, za školsku 2023/24. godinu, je daleko manji od broja planiranih mesta, pa prazna ostaju i ona, tzv. „budžetska“. Na Univerzitetu u Kragujevcu, osim za Fakultet medicinskih nauka i neke smerove na Fakultetu inženjerskih nauka i Filumu, za sve ostale studijske programe, a posebno one iz polja prirodnih nauka, jezika i književnosti, poljoprivrede i one na kojima se obrazuju nastavnički profili, interesovanje mladih ljudi, iz godine u godinu, opada. Zvanične brojke i poluprazni amfiteatri to potvrđuju, a mnogo toga i kazuju. Na primer, one nam govore da zapostavljanje i zaobilaženje nekih delatnosti u društvu, prilikom definisanja prioriteta, gaženje po dostojanstvu nekih profesija, pri čemu su neatraktivne plate samo vrh ledenog brega, i te kako orijentišu i usmeravaju mlade ljude u daljem obrazovanju i odabiru profesionalnog poziva, do mere da to može da ugrozi, dugoročno, kvalitet tih, uglavnom, strateški važnih sfera, kao što su prosveta i poljoprivreda. Kazuju i da je politika visokog obrazovanja, koje je politika upisa na Fakultete važan deo, neprilagođena stvarnim potrebama društva, da se definiše radi forme, a ne suštine i da, uporno, ignoriše predloge koji dolaze iz središta zbivanja, učionica i amfiteatara, dakle iz iskustva i vizija stručne javnosti. Problem sadrži demografsku, socijalnu, kulturološku, ekonomsku i još niz drugih komponenti, pa i političku, ali bi bilo krajnje površno, neobjektivno i ostrašćeno vezivati ga za jedan sistem vlasti i upravljanja i jedan, vremenski strogo ograničen, period. No, brojke, opet, kazuju da je koren ovakvog trenda postao primetan pre desetak godina i da je, iz godine u godinu, bivao sve izraženiji i ozbiljniji. Toliko ozbiljan da se, ipak, ne može sagledavati izolovano od pomanjkanja odgovornosti, znanja i stručnosti u obavljanju javnih funkcija, grubog i bezobzirnog rušenja sistema vrednosti i obesmišljavanja nekih, identitetski važnih, kategorija društva, čemu svedočimo, više nego ikada, poslednje decenije, te da je nemoguće lišiti aktuelni sistem i te odgovornosti i tog, makar i indirektnog, uticaja.
Gradski odbornik, portparol Političke platforme Solidarnost i član stranke Zajedno, Miloš Baković Jadžić, nakon vesti o ostavci gradonačelnika Beograda kaže da opozicija sa željom čeka dan izbora na kojem će potvrditi većinsku podršku građana. „Kada smo ušli u odborničke klupe najavili smo da ćemo gradonačelniku upitnog legitimiteta disati za vratom. Na to na nas je obavezivalo skoro 100 hiljada glasova koje je koalicija Moramo dobila na beogradskim izborima prošlog proleća. Sada sa željom čekamo 17. decembar da zajedno sa građanima potvrdimo da SNS ne zaslužuje vlast u Beogradu“, rekao je Baković Jadžić. On objašnjava da su se odbornici koalicije Moramo borili i sa govornice i sa ulice, da su kritikovali mnoge katastrofalne odluke koje je gradska uprava donosila, pomagali razne gradske i lokalne incijative, predlagali sijaset mera koje bi vodile boljem gradu za sve ljude. „Režim nas nije uvažavao, nije slušao želje većinskog Beograda i sad će morati da položi račune“, dodao je Baković Jadžić. Gradski odbornik primećuje i da je Šapić brzo prošao put od navodnog opozicionara koji se „nikada neće dogovorati sa SNS“ do Vučićeve poslednje nade u glavnom gradu. „Za tek nešto više od godinu dana mandata, dr Šapić nije uradio gotovo ništa dobro. Došao je do gradonačelničke fotelje kao neko ko krši zakon i takvog ćemo ga iz nje ispratiti. On je svakako jedan od simbola bahatosti SNS režima i sa njim povezanih privatnih interesa. Logika bezobzirnog profita, a ne interesa običnih ljudi, vlada već decenijama našim gradom. Šapić je deo tog kontinuiteta, samo kockica u tom mozaiku raslojavanja stanovništva, investitorskog urbanizma, džentrifikacije grada, uništavanja javnih servisa, privatizacije svega i svačega. Ali kockica oštra i opasna kao Vesićeva kaldrma“, rekao je Baković Jadžić. On veruje da je sada na opoziciji da se izbori za bolji život u našem gradu. „Ideje za grad socijalne pravde koji neće nikoga isključivati odavno su tu. Sada je na nama da pozovemo sve ljude koji žive u Beogradu da se uključe, da pomognu u rušenju kriminalnog režima, da prošire poziv za prave promene svima do kojih mogu dopreti. Moramo doći do svakog stana i kuće, kao i do onih bez krova nad glavom. Moramo pozvati ljude da zaustavimo lažne glasače koje režim uveze samo da glasaju na izborima, moramo sačuvati kutije, a potom i izbornu volju. Nove politike su spremne, sada je vreme da zaslužimo da ih sprovedemo, zajedno, u dogovoru sa većinskim Beogradom koji želi grad slobode, jednakosti i solidarnosti“, zaključuje Baković Jadžić.
Na zajedničkoj konferenciji za medije beogradski odbori stranke Zajedno, Demokratske stranke i Srbija Centar saopštili su da su formirali radne timove za zajedničku kontrolu izbornog procesa u Beogradu i najavile formiranje jakih i spremnih timova koji će raditi ne samo na dan glasanja već odmah. „Na osnovu potpisanog sporazuma naše tri stranke, beogradski odbori su dogovorili kotrolu zajedničku izbornog procesa. Pokazujemo da je ujedinjenje opozicije moguće jer samo zajedničkim delovanjem možemo sprečiti prekrajanje izbornih rezultata i odbraniti svaki glas“, rekao je Saša Mihajlović odbornik Demokratske stranke. „Mi znamo kako da se odbranimo, spremili smo i neke nove tehnološke alate za ovaj proces, ali jako je bitno da se uključimo svi, da postanemo aktivni građani, volonteri, kontrolori da bismo se pripremili i zajedno sprečili svaku perfidnu mogućnost krađe i manipulacije. Pozivam sve aktiviste koji već čuvaju svoju ulicu, kraj, kvart da tako sačuvaju i kutiju da sačuvaju demokratiju. Da se konačno glas građana i struke čuje u našim institucijama. Ako se u kontrolu beogradskih izbora uključimo svi – čistimo ih” izjavio je dr Đorđe Miketić, narodni poslanik i predsednik beogradskog odbora stranke Zajedno. Prof. Slobodan Cvejić koordinator beogradskog odbora stranke Srbija centar je naglasio da su prethodni izbori pokazali da i par stotina glasova mogu biti važni i presudni. „Naše tri stranke imaju i iskustva i resursa da sprovedu kontrolu izbora u Beogradu i sačuvaju izbornu volju. Pozivamo ne samo naše glasače i pristalice, već i simpatizere i sve građane da se prijave na našim štandovima i zajedno odbranimo izbornu volju građana“, izjavio je Cvejić. Predstavnici ovih stranaka su zaključili da je dobro što će kandidat Srpske napredne stranke biti Aleksandar Šapić, jer će mu beograđani na ovim izborima politički presuditi za sva krivična dela, za sav infrastrukturni haos i rušenje Beograda koje je postigao za samo godinu dana upravljanja gradom.
Povodom napada u više pro režimskih medija i targetiranja kao „lažnog poljoprivrednika“, Dragan Kleut, poverenik stranke Zajedno za Zrenjanin kaže: „Poljoprivredom se bavim od rođenja a moja porodica generacijski više od 100 godina, i time se ponosim!“. „Potpuno je tačno da sam politički aktivan i da sam poverenik stranke Zajedno što nikad nisam ni krio od poljoprivrednika i javnosti. Ujedno sam i predsednik upravnog odbora Saveza udruženja poljoprivrednika Banata od njegovog osnivanja, tačnije od 2008 godine“, pojašnjava Kleut. Stranka Zajedno se zalaže za povećanje subvencija po hektaru u iznosu od 300 evra, regulisanju tržišta poljoprivrednih proizvoda, pravljenje relevantne berze i sprečavanje pljačke seljaka. „I to je ono za šta se zalažem i zbog čega učestvujem u politici“, rekao je Kleut. On dodaje da predsednik države i članovi SNS-a nikad nisu imali nameru da pomognu poljoprivrednike nego da ih unište i nikad ne bi doneli mere kojima se hvale da se poljoprivrednici nisu organizovali na teritoriji cele Srbije i blokirali puteve. Tek su tada pristali da prihvate neka rešenja koja su tražila udruženja poljoprivrednika. „I za to smo se borili. Imali smo batinaše u crnim majcama organizovane u Pančevu koji su bili spremni da tuku poljoprivrednike da bi prošao putujući cirkuski karavan SNS-a u vidu autobusa za miting koji se održao u centru ovog grada“, rekao je Kleut. On pojašnjava i da u Upravnom odboru Saveza udruženja poljoprivrednika Banata ima članova i simpatizera svih političkih stranaka i da to nije nikakav problem za demokratske političke opcije koje deluju u interesu poljoprivrede Srbije. U Savezu učestvuju i članovi vladajuće stranke koji se zajedno sa drugima bore za zajednički interes poljoprivrede. „Taj stepen demokratije i političke svesti u interesu građana i Republike će verovatno biti nedostižan ikada za SNS, pošto oni ne smeju ni mene da napadnu a da ne pomenu Aleksandra Vučića“, rekao je Kleut. „Eksluzivno pravo da se bave poljoprivredom nemaju samo članovi SNS-a niti samo oni imaju pravo da zastupaju građane Srbije. Problem sa političkim aktivizmom i borbom za bolji položaj poljoprivrednika imaju samo oni koji bi hteli da sprovode jednoumlje i diktaturu ne birajući stedstva da opstanu na vlasti“, zaključio je Kleut.
U ovom trenutku najbolji teniser sveta nema svoju tenisku kuću u Beogradu i to se mora promeniti. „Imamo privilegiju da najbolji teniser svih vremena želi ovde otvoriti tenisku akademiju, i Beograd mu mora ponuditi predlog adekvatnih lokacija jer će koristi imati i naš grad i naša zemlja, ali ponajviše naši mladi teniseri i teniserke. Time bi Beograd stao rame uz rame sa drugim svetskim gradovima čiji teniseri stasavaju u akademijama drugih svetskih igrača“, saopštio je narodni poslanik iz stranke Zajedno Đorđe Miketić. Narodni poslanik kaže da buduća lokacija koju bi grad ponudio za tenisku akademiju ne sme biti u zoni kutlurno-istorijskih znamenitosti već na prostoru kojem najbolje može služiti svojoj svrsi. „Greške koje su napravljene se ne smeju ponoviti, znamo da u Beogradu ima lokacija predviđenih za sport, razonodu i rekreaciju i neka od njih bi bila adekvatna za tenisku akademiju Đoković. S obzirom da ova gradska vlast nema sluha za ovako važan projekat, buduća gradska uprava će naći prostor za tenisku akademiju“, rekao je Miketić. On podseća da su Đokovićevi teniski tereni na Dorćolu prošli čitavu epopeju, privremeni ATP turnir, suđenje sa opštinom Stari grad i spor sa gradom Beogradom i kaže da je vreme da najbolji teniser svih vremena konačno dobije ponudu gde bi se ovakav projekat mogao realizovati. „Moramo početi da sistemski rešavamo stvari u srpskom tenisu i stvoriti sistem koji bi iz godine u godine stvarao nove perspektivne mlade igrače. Francuski nacionalni teniski centar godinama proizvodi talente, a možda najbolji primer je akademija Rafaela Nadala koja ima nekoliko fantastičnih izdanaka. Srbija i Beograd bi sa dobro postavljenim sistemom mogli da se nađu na tom zvezdanom putu“, zaključuje Miketić.
Beograd guši u saobraćajnom kolapsu – i tako će biti i ove jeseni i zime. Stranka Zajedno kao deo rešenja predlaže prenamenu Starog železničkog mosta kako bi se on koristio za drumski, biciklistički i pešački saobraćaj. Kako bismo rešili probleme u saobraćaju u Beogradu potrebno je koristiti svu postojeću infrastrukturu i ne izmišljati toplu vodu. Beograd mora biti zanimljiv i dobar i za turiste ali mora biti i mesto u kojem se može živeti a ne biti zarobljen u saobraćaju. Rešetkastu konstrukciju Starog železničkog mosta bi trebalo uz pomoć Arhimedovog zakona prebaciti na levu obalu Save. Zatim je potrebno stubove mosta „nadograditi“ za 2,5m do 3m tako da bi oni obezbedili nesmetanu plovidnu Savom i većih brodova i plovnih sastava. Na kraju, na tako povišenim stubovima Starog železničkog mosta bi se izgradio gredni most čelične kutijaste konstrukcije za saobraćaj motornih vozila, pešake i bicikliste. Tako bi se koliko-toliko rasteretili od saobraćaja motornih vozila ostali mostovi preko reke Save, a pre svih most Gazela. Postojeći predlozi, među kojima je u javnosti najzapaženiji bio onaj koji je medijima predstavio predsednik Aleksandar Vučić, predstavljaju lepe slike ali i nisu realni za realizaciju i buduću ulogu Starog železničkog mosta. Ovaj beogradski most nije u funkciji već pet godina pa bi po idejnom rešenju koga je predstavio predsednik Srbije taj most bio pretvoren u „pešački most sa restoranima“ kako je to prikazano na ilsutracijama koje su bile prisutne u medijima. Međutim, ta slika ne prikazuje realno stanje ovog mosta. Vučić je javnosti predstavio duplo širi most kakav ne postoji. Unutrašnja širina Starog železničkog mosta oko 4,5m, dok je unutrašnja širina mosta na fotografiji koja prikazuje idejno rešenje koga je predstavio predsednik Srbije najmanje dva puta veća, dakle preko 9m – što ovaj plan Predsednika čini nemogućim za ostvarivanje. Pored toga, neophodno je zahtevati plovni sastav klase VIc odnosno da Hvpn (vertikalno rastojanje između visokog plovidbenog nivoa i donje ivice mostovske konstrukcije u zoni plovidbenog otvora mosta) bude od 9,5m, odnosno 10m, što predlog stranke Zajedno omogućava. Trenutno, Stari železnički most ima Hvpn od 6,96m, a ostali mostovi nizvodno od njega imaju Hvpn oko 10m.
„Novi stadion u Leskovcu je divlja gradnja“, poručio je narodni poslanik iz stranke Zajedno Nenad Cakić na konferenciji za medije koju je u Narodnoj Skupštini organizovao poslanički klub stranke Zajedno. Cakić je ovom prilikom javnosti predstavio i dokumente koji pokazuju da stadion kojim se vlast ponosi nema adekvatne upotrebne dozvole iako se uveliko koristi za sportske događaje. „Niko nije svečano presekao vrpcu na otvaranju novog stadiona u Leskovcu iako se na njemu odigravaju fudbalske utakmice i iako je stadion posetio i sam predsednik Vučić. Predstavnici vlasti to ne propuštaju da urade ali ovde to nije slučajno – građevinska dozvola koja je dodeljena za izgradnju stadiona glasi na 10 hiljada kvadrata, međutim izgrađeno je više od 30 hiljada kvadrata!“, rekao je Cakić. Kako je pojasnio poslanik iz stranke Zajedno to znači da stadion nije izgrađen sa građevinskom dozvolom kao i da nije imao zakonom propisan priključak na električnu energiju. Zahtev koji je upućen je bio odbijen upravo zbog neregularnih građevinskih dozvola. Protipožarni sektor je dao saglasnost na projekat ali se ne vidi da je dao saglasnost i na izvedene radove. „Sve ove nepravilnosti su dovele do toga da ovaj stadion nema upotrebnu dozvolu. I to se ne dešava prvu put u Leskovcu gde imamo i trg bez upotrebne dozvole. Šerif – gradonačelnik Leskovca je šampion u korupciji i zato je verovatno i izabran Leskovac kao grad gde se mogu graditi velelepni objekti pošto se tu može najviše prati novac“, izjavio je Cakić. Kada su uvideli greške predstavnici vlasti su pokušali 5. septembra da dobiju izmenu rešenja građevinske dozvole ali je do toga došlo nakon što su se na tom stadionu igrale i evropske utakmice gde su se okupljale hiljade gledalaca, objašnjava Cakić. „To je i dan danas zvanično gradilište i oni dovode u opasnost sve ljude koji dolaze na sportske događaje i svu decu i omladinu koji tamo treniraju. To je nelegalni objekat i neko svesno dovodi u opasnost sve građane koji tamo idu“, rekao je Cakić. „Ovako izgleda izgradnja javnih objekata u Srbiji“, rekao je narodni poslanik i kopredsednik stranke Zajedno Nebojša Zelenović koji je dodao i da će poslanička grupa Zajedno-Moramo nastaviti da ukazuje na ovakve probleme. „Izgradnja bez građevinske dozvole je krivično delo. Upotreba objekata bez upotrebne dozvole je takođe krivično delo. Ovo je samo još jedan vid nasilja u kojem živimo sve ove godine i ono što sada svi zajedno moramo da uradimo je da se izborimo za Srbiju bez nasilja – stranka Zajedno će dati sve svoje kapacitete i resurse da to i ostvarimo“, zaključio je Zelenović.
Odluka o nadokandi troškova dece u privatnim vrtićima, koja će se naći na sednici skupštine grada Beograda uvodi nešto što do sada nikada nije bilo. Narodni poslanik iz stranke Zajedno, Đorđe Miketić smatra da je Šapićeva priča o besplatnim vrtićima čista laž pošto je ponovo našao način da zavuče ruku u džep svih roditelja. „Deca koja iz bilo kog razloga odsustvuju ili se razbole, moraće da plate polovinu dnevne nadokade za svaki propušteni dan. To će u proseku biti oko 600 dinara dnevno. Znači, svaki roditelj će morati da plati 600 dinara za svaki dan kada mu dete nije u vrtiću, ukoliko ostane kući, ako se razboli ili i bilo kog drugog razloga“, rekao je Miketić. On podseća da po zvaničnoj statistici, svako dete prosečno odsustvuje 5,5 dana iz vrtića mesečno, što znači da će roditelji, u proseku, mesečno plaćati oko 3500 dinara taj vrtić. „Čak ni zvanično opravdanje doktora ne pomaže, jedino u slučaju ratnog stanja – odsustvo dece se neće naplaćivati!“, kaže Miketić. „Ovu skandaloznu odluku nije hteo potpisati sekretar za obrazovanje i dečju zaštitu, Nenad Radić, zbog čega je smenjen sa tog mesta pre deset dana i na njegovo je postavljena Aleskandra Čamagić, u V.D. statusu, koja je ovo potpisala“, otkriva Miketić. Narodni poslanik smatra da ovo znači da je čista laž da će vrtići u Beogradu biti besplatni za mališane, već je Šapić našao način da ponovo zavuče ruku u džep svih roditelja i iznova kažnjava one roditelje koji nisu uspeli da svoje dete upišu u državnu ustanovu. Stranka Zajedno ima jasan plan kako da se zaustavi ova puzajuća privatizacija vrtića i da bez velikog opterećenja budžeta poveća kapacitete, higijenu i bezbednost predškolskih ustanova, kao i da poveća plate tehničkom osoblju koje radi ispod minimalca. Potrebna je samo politička volja da se radi u interesu dece i roditelja, a ne profita.
Kristina Milošević, predsednica opštinskog odbora Zajedno Gornji Milanovac i jedna od organizatorki protesta “Srbija protiv nasilja” u tom gradu u svom autorskom tekstu poziva na sutrašnji protest koji će biti organizovan nakon incidenta koji se desio na protestu prethodnog petka. Podsećamo da je jedan vozač svojim autom uleteo na skup u delu grada koji je bio zatvoren za saobraćaj i povredio jedno dete. Protesti traju i sve su brojniji u Gornjem Milanovcu. Mirni protesti na zatvorenom centru, sa šetnjom po trotoaru. Prošlog petka je u taj zatvoreni centar vozač ušao kroz trotoarski prolaz (a nije mogao direktno, morao je precizno da upravlja da bi to uspeo) vozio po trotoaru gde je bilo ljudi koji su se panično sklanjali, stigao do stuba, zaobišao ga, izašao na put koji je zatvoren za saobraćaj, udario dete na biciklu i prebacio ga preko auta. Nastavio je nakon toga da vozi još 500 metara, sve dok ga policija nije zaustavila. Protesti su počeli kao memorijalni, da zajedno svi podelimo tugu za preminulom decom, da zagrlimo jedni druge, zapalimo sveće i podignemo glas protiv nasilja. Nasilje se nastavilo svakodnevno. Stradaju opet deca, majke, očevi. Nije zakazao sistem, sistem ne postoji. Mi institucije nemamo, jer nam ništa ne funkcioniše kako treba. Građani Gornjeg Milanovca, kao i cele Srbije su besni, jer svaki dan imamo neko nasilje, koje se više otrglo kontroli. Toliko je ova vlast sve zadojila podelama, mržnjom, na svakom ćošku je nasilje, u medijima prostakluk i podele i upiranja prstom i to ne prestaje. Kakva god nesreća da se desi, vlast, koja bi trebalo da drži kontrolu nad situacijama, kako bi država pružila sigurnost svojim građanima, samo dodaje ulje na vatru. Predsednik opštine Gornji Milanovac na ovakav incident i na reakciju ljudi koji su na protestu, kaže da smo gomila bolesnih umova, koja se raduje nesreći. Nemaju nikakvog obzira prema građanima. Dokle više da stradaju ljudi, dokle više da nismo sigurni i da ne znamo kada ćemo biti? Nakon ovolikog nasilja koje se događa svakodnevno, niko nije bezbedan. Pozivam sve zdravorazumske ljude koji vape za slobodom i istinom, ljude iz okolnih gradova, iz cele Srbije, da dođu na protest protiv nasilja u Gornjem Milanovcu u petak 1. septembra u 19h, da skupa napravimo, Šumadijski protest, da dignemo glas, da ne damo više. Doći će nam govornici, Aleksandar Gubaš, novinar i Milan Jevtić, nastavnik istorije. Ne postoje vaša i naša deca, postoje samo deca. Hoćemo budućnost, a budućnost su deca. Imali smo užas, čovek je ludo vozio kroz pešačku zonu i udario dete. Hoćemo istinu, da znamo: ako je zdrav zašto je krvnički udario dete, ako nije zdrav zašto vozi. Hoćemo jedan jedini put da nam država kaže istinu. Ovaj poziv nije samo moj revolt, ovo je apel svake majke, svakog ljudskog bića koga je režim naterao da šapuće. Ljudi, dođite u Gornji Milanovac u petak 1. septembar u 19h. Gde ti je strah tu ti je zadatak. Ja nisam hrabra žena, ja se bojim ovog režima , ali meni je ljudski zadatak da vas sve pozovem na protest.
O rešenju za problem Starog savskog mosta u Beogradu piše saobraćajni inženjer i međunarodni eksperta za saobraćaj koji vodi tim za saobraćaj stranke Zajedno Dragomir Lukić. Po ko zna koji put, najavljeno je uklanjanje Starog savskog mosta, međutim, da bi se luk Drumsko-tramvajskog mosta, poznatijeg kao Stari savski most dužine 106,2m, visine oko 15m i težine preko 1.000 tona prebacio vodenim putem na lokaciju gde bi spojio Zemun i Veliko ratno ostrvo, kako to predlaže predsednik Srbije, morao bi da se sruši Brankov most. Druga varijanta je, da se luk mosta prenese na levu obalu Save, tamo rastavi na male delove, što neće biti ni malo lako, jer je cela konstrukcija luka mosta spojena zakovicama. Zatim bi se delovi luka mosta kamionima prevezli na novu lokaciju gde bi se luk mosta ponovo sastavio, a onda uz pomoć Arhimedovog zakona preneo na nove stubove. Jedina mana druge varijante je, da bi realizacija bila izuzetno skupa, narodski bi se reklo; »koštala bi kao Svetog Petra kajgana«. Optimalno rešenje je, kako to predlaže stranka Zajedno, da se Stari savski most ne pomera, već da se levo i desno, odmah uz Stari savski most izgrade dva čelična gredna mosta kutijaste konstrukcije širine do 8m. Ta dva nova mosta bi imala najveći raspon od oko 140m tako da bi njihovi noseći stubovi bili udaljeni oko 15m od stubova Starog savskog mosta koji nose čelični luk dužine 106,2m. Novi mostovi bi za saobraćaj motornih vozila i tramvaja bili jednosmerni, pa bi u tom slučaju Stari savski most posle rekonstrukcije bio pešačko–biciklistički. Tako bi se bez prekidanja saobraćaja na Starom savskom mostu, obezbedila za preko 2 puta veća propustna moć saobraćaja motornih vozila između Novog Beograda i Beograda na vodi. Sa druge strane, cena izgradnje dva nova mosta i rekonstrukcije Starog savskog mosta bi bila oko 45 miliona evra, što je preko 2 puta manje od oko 100 miliona evra koliko bi koštalo uklanjanje Starog savskog mosta i izgradnja novog mosta na istom mestu. Pored toga ne treba ispustiti iz vida, da bi pri izgradnji novog mosta na mestu Starog savskog mosta bilo prekida saobraćaja u trajanju od minimum četiri (4) godine, pa bi za to vreme na ostalim mostovima preko reke Save bilo još većih saobraćajnih gužvi nego što ih imamo danas. I na kraju, ukupna spoljna širina sastava mostova bi bila oko 28m, što je manje od 33,4m koliko bi bila širina novog mosta koji bi se izgradio na mestu Starog savskog mosta.