Dobili smo bitku na Kalemegdanu! Uklanja se ograda sa ilegalnog restorana

Beogradski odbor stranke Zajedno je 31. oktobra organizovao akciju u okviru koje su aktivisti stranke, predvođeni Đorđem Miketićem uklonili zaštitnu ogradu na nelegalnim radovima na Kalemegdanu, na mestu gde je trebalo da nikne ugostiteljski objekat pored najavljene gondole. „Uklanjanjem zaštitnih ograda sa nelegalnih radova na Kalemegdanu, simbolično smo započeli proces oslobađanja Beograda, koji će se u potpunosti završiti nakon narednih izbora“, izjavio je Miketić, narodni poslanik i predsednik beogradskog odbora stranke Zajedno, nakon akcije na Beogradskoj tvrđavi. Ruglo koje je stajalo nakon propalog plana sa gondolom otišao je u zaborav. Bitku za Beograd planiramo da dobijemo 17. decembra jer nema više zamajavanja sa uništiteljima Beograda. Zajedno radimo da povratimo sjaj gradu kog volimo!

Miketić odjavio nepoznatu osobu sa svoje adrese i dao uputstva

U Beogradu, 7. novembra 2023. godine, narodni poslanik stranke Zajedno, Đorđe Miketić odjavio je sa svoje adrese nepoznatu osobu. Miketiću je stigla pošta u ime nepoznate osobe koja je, prema evidenciji, bila prijavljena kao stanar na njegovoj adresi iako takvu osobu ne poznaje. Iz tog razloga odlučio je da se pozabavi ovom situacijom i da obezbedi svoju adresu od daljih nepravilnosti. Važeća procedura za odjavljivanje „slepih stanara“ je veoma komplikovana ali postoji i kraći put. Standardna procedura je da vlasnik nekretnine prvo treba da poseti Upravu za upravne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova, koja se nalazi na adresi u Ljermontovoj (sa privremenim sedištem u Omladinskih brigada 1). Tamo, uz dokaz o vlasništvu nad nekretninom, podnosi zahtev za informacije o spisku stanara prijavljenih na toj adresi. Međutim, tek nakon što se uplati odgovarajuća naknada i prođe mesec dana čekanja, vlasnik stana ima mogućnost da odjavi „slepe stanare“ sa njegove adrese prebivališta što će biti kasno za predstojeće najavljene izbore 17. decembra. Lakši i brži put je da vlasnik stana u lokalnoj policijskoj upravi podnese zahtev za odjavom svih prijavljenih lica sa svoje adrese, osim onih koji su tu zaista i prijavljeni. Tako će skratiti proceduru za mesece dana i onemogućiti da ti “slepi stanari” učestvuju na izborima na toj adresi. Takođe je neophodno da vlasnik ponese dokaz o vlasništvu nad nekretninom kao i uplati 330 dinara na ime republičke takse i ponese odštampanu ličnu kartu.

Milan Bjelica na Svetskom forumu za demokratiju u Strazburu

Član stranke Zajedno prof. dr Milan Bjelica je jedan od delegata na Svetskom forumu za demokratiju koji se ovih dana održava u Strazburu. Tema ovogodišnjeg događaja je “Demokratija = mir?”. Na otvaranju skupa naglašeno je da je put do demokratije i mira – učešće na izborima. Stranka Zajedno će sa svojim partnerima 17. decembra u Srbiji pobediti nakon čega možemo ponovo izgraditi demokratsko društvo.

Atanacković: Lažni park, u lažnom gradu, za lažne ljude

U toku je priprema za seču i uništenje parka kod hotela Bristol, (parcela 473/1 KO Savski venac) parka koji postoji najmanje sto godina i jedan je od najstarijih beogradskih parkova, zaostavština trgovca i zadužbinara Luke Ćelovića, saopštio je danas gradski odbornik iz stranke Zajedno, pisac i vizuelni umetnik Dejan Atanacković. Kako kaže Atanacković uništenje parka se planira zarad gradnje dvoetažne podzemne garaže, u sklopu širenja Beograda na vodi. „Urbanistički projekat se ovih dana priprema krišom, zajedno sa tehničkom dokumentacijom za građevinsku dozvolu, a po izradi, projekat će formalno biti sedam dana na javnoj prezentaciji otvorenoj za primedbe koje se uobičajeno odbijaju“, saopštio je Atanacković. On dodaje i da se u parku između ostalog, nalazi spomenik Krst kod Male pijace (ili Krst kod Malog pijaca), koji je na tom mestu postavljen 1907. godine i jedan je od prvih javnih spomenika u Beogradu. „Park kod Ekonomskog fakulteta takođe je predviđen za seču zbog izgradnje tunela, tako da taj čitav kraj, u nameri naprednjačkih mrzitelja svega zelenog, ostaje bez ijedne travke i stabla. Naravno, firma Beograd na vodi po običaju nudi ulickani rendering nekog besmislenog prostora sa četiri drveta i betonom okruženog zgradama među kojima šeta izmišljeni srećni narod. To bi, po njihovoj zamisli bio naslednik stogodišnjeg parka, lažni park, u lažnom gradu, za lažne ljude“, rekao je Atanacković. On smatra da je neophodna reakcija aktivista, političkih organizacija, građana, „izbori se bliže i ovo je dobar i važan momenat da se na svakom mestu koje je pod napadom okupatora ustane u odbranu grada“, poručuje Dejan Atanacković.

Miketić: Oslobađanje Beograda počinje sa Kalemegdana

„Uklanjanjem zaštitnih ograda sa nelegalnih radova na Kalemegdanu, simbolično smo započeli proces oslobađanja Beograda, koji će se u potpunosti završiti nakon narednih izbora“, izjavio je Đorđe Miketić, narodni poslanik i predsednik beogradskog odbora stranke Zajedno, nakon akcije na Beogradskoj tvrđavi. Aktivisti stranke, predvođeni Miketićem uklonili su zaštitnu ogradu na nelegalnim radovima na Kalemegdanu, na mestu gde je trebalo da nikne kafić pored najavljene gondole. „Na ovom mestu je počinjen zločin nad Beogradom i nad njegovim simbolom, Kalemegdanskom tvrđavom. Posečena stabla, omiljena disciplina SNS vlasti u Beogradu, narušavanje izgleda Kalemegdana i novi, bespotreban, projekat, za novu pljačku u gradu. Danas je to srušeno, a definitivno će biti prekinuto 17. decembra nakon izbora koji nam slede“, poručio je Miketić. Miketić je pozvao građane da izađu na izbore i svojim izborom smene ovu štetočinsku vlast. „Kao što smo mi danas ovde snagom naših mišića i jedinstva uklonili ovu ogradu, pozivam vas da i vi 17. decembra snagom vaše volje za zelenim i uređenim Beogradom, uzmete olovke u ruke, izadjete na birališta i oslobodite Beograd“, zaključio je Miketić i najavio da će u narednom periodu stranka Zajedno ponovo ukazati na sve zločine koje je ovaj režim načinio nad Beogradom, kako ne bi bili zaboravljeni i podsetili građane šta treba da bude njihov izbor 17. decembra.

Krivo sedi, al’ pravo besedi! – odgovor Vladimira Gvozdenovića dr Dejanu Maksimoviću

Kada vlast oseti da joj se bliži kraj, a vremena su toliko teška da više ne postoji nijedno razumno opravdanje zbog čega je tako, kada sve što vredi nestaje i postaje blato, u kojoj se vlast melja i gica, osećajući ga kao svoje prirodno okruženje i jedino moguće stanište, na lice dana i javnosti dolazi staro-nova moda i forma izražavanja, pomoću koje se stvara lažna stvarnost te iste vlasti. U Šapcu je ta nazovi moda oličena u svakodnevnim pisanijama raznoranih pisanih obraćanjima funkcionera SNS-a opozicionim aktivistima, funkcionerima, kako bivšim, tako i sadašnjim, u kojima se oni napadaju i lažima obasipaju, sa sve onim gore navedenim blatom, koje je sam šabački SNS napravio. No neću se baviti sa tim i paškvilama iz uvek iste kuhinje, nego ću pisati o onome što treba reći i opovrgnuti ono što je neki dan dr Dejan Maksimović napisao, u svom tekstu o šabačkom zdravstu. O Šabačkom zdravstvu Napisati da je petooktobarski puč doneo pomračenje šabačkog zdravstva je zaista više nego neistina, to je jednostavno rečenica koja oličava mentalni sklop onih ljudi koji zaista misle da sećanje građana Srbije i Šapca, ne doseže dalje od onog zlatnog doba koje je samoproglašeno dolaskom SNS-a na vlast pre skoro 12 godina. Vreme zaista leti, pa i godine SNS-a koje su pojeli skakavci, ali ne i sećanje na strašne devedesete, kada se u šabački Zdravstveni centar na lečenje išlo sa punom torbom lekova, sanitetskog materijala, hrane, posteljine i svega onog čega nije bilo u bolnici, a nije bilo ničega, baš ničega, sem dobre volje medicinskog osoblja da u toj nemaštini bolesnima pomogne. Jer sem njihove dobre volje i izuzetne stručnosti lekara i sestara, zaista ničega drugog nije bilo. Uostalom, to je bilo oličenje svega onoga u šta je SPS-ovska i Radikalska vlast dovela Srbiju, da više nema ničega. Ali neću se baviti sa tim, nego činjenicama, a Maksimovićev tekst se odnosi na nekadašnjeg direktora Zdravstvenog centra dr Slobodana Mirkovića od početka 2001. do januara 2007. i Nebojšu Zelenovića, direktora filijale Šabac Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje u periodu od marta 2011. do maja 2012. godine. Neću se baviti odbranom njihovog lika i dela, nego istinom, a to je da za vreme svog mandata od nepunih 14 meseci i ministrovanja Tomice Milosavljevića, kadra G17 i Mlađana Dinkića, a budućeg koalicionog partnera SNS-a, Zelenović nije mogao ništa da našteti šabačkom zdravstvu. Zdravstvo je već tada uveliko vodio G17 i tadašnji pomoćnik direktora bolnice dr Branko Vujković, a sadašnji direktor Regionalnog zavoda za javno zdravlje Šabac. Inače ime direktorke, kojoj je dr Vujković bio pomoćnik, nije vredno ni pomena, sem sećanja zaposlenih na njene neprilične okršaje sa koleginicama u hodnicima bolnice. Nažalost, u njeno i dr Vujkovićevo vreme je odbijena angiosala, koja je gle čuda, završila u matičnoj bolnici Valjevo tadašnjeg ministra Tomice Milosavljevića, čiji je on bio mecena. Što se tiče dr Slobodana Mirkovića, njegov mandat je završen pre skoro 17 godina, s tim da je najveći deo njegovog mandata, ali isto tako i njegovih naslednika, ministar bio večiti Tomica Milosavljević, izuzev jednog kratkog perioda 2007-e godine, kada smo na nekoliko meseci uspeli da ga sklonimo sa mesta ministra i smanjimo uticaj G17 i budućeg SNS koalicionog partnera Mlađe Dinkića na zdravstvo Srbije. Sa povratkom G17 krajem te 2007. godine u Vladu Srbije, zdravstvo je ponovo postalo njihov rezervoar uticaja, gde na žalost svih nas, niko drugi nije imao upliva. Ako je to bitno, u to vreme slobodnog zdravstva 2007. godine od okova G17, ja sam bio Predsednik upravnog odbora Zdravstvenog centra i učinili smo sve što je moglo na dobrobit Šapca i zdravstva. Nabavljali smo medicinsku opremu, obnavljali objekte i uradili sve što smo mogli da bi buduću Opštu bolnicu Šabac i Domove zdravlja organizaciono stavili na noge. Podsetiću doktora Maksimovića, rasformiranje Zdravstvenog centra Šabac i osnivanje Domova zdravlja Šabac, Vladimirci i Koceljeva je bila zakonska obaveza po osnovu Zakonu o zdravstvenoj zaštiti iz 2005. godine, a ne volja dr. Slobodana Mirkovića. Što se tiče dijagnostičkog centra, volja za njegovim formiranjem je uvek postojala, kako u Zdravstvenom centru, tako i u gradu Šapcu, ali do njega nije došlo voljom Hemofarma i stranih ulagača koji su ga kupili. Toliko o tome šta je nekada bilo, nego da vidimo šta se dešava u proteklih 12 godina vlasti SNS u šabačkom zdravstvu. Nakon 40 godina od izgradnje Hirurškog bloka i poslednjeg velikog ulaganja u šabačko zdravstvo, septembra 2021. godine je najavljena izgradnja bolnice od 6.000 kvadrata, koja bi se nalazila između sadašnjih objekata neurologije i hirurgije i spojila ih u bolnicu pod jednim krovom, čime bi zaista bili rešeni gorući problemi šabačkog zdravstva. Izgradnja je najavljena, podržana od strane gradskih vlasti, ugovor o izradi projektne dokumentacije je sklopljen i ništa, to je kraj. Nakon godinu dana nečinjenja, kreće nova priča, farsa i obmana o izgradnji novog Zdravstvenog centra na kraju grada, na lokaciji stočne pijace, ispod čijih bi prozora svakodnevno prolazili vozovi, valjda da protresu uspavane pacijente i podsete ih na sva SNS postignuća. Zaista, pisati o novom kompleksu bolnice i doma zdravlja, na kraju grada gde se stoka prodavala, do koje stari i bolesni ne mogu peške da dođu, a koja košta stotine miliona evra, zaista je vanpredmetno. Uostalom, slični objekti brzopotezno izgrađenih Kovid bolnica u Batajnici i Novom Sadu na Mišeluku, uveliko zvrje prazni, bez ikakve upotrebne vrednosti u zdravstvu. Dr Maksimoviću, na veliku žalost svih nas, nakon vaših 12 godina upravljanja šabačkim zdravstvom i velikih priča, nije ostalo ništa vredno pomena, sem redovnih nabavki medicinske opreme, koja se namenski deli svim zdravstvenim ustanovama u Srbiji od strane Ministarstva zdravlja. Bar da ste taj projekat aneksa na mestu sadašnjeg parkinga kod zgrade Hirurškog bloka uradili i time obradovali građane Šapca, nego ni to. A sada, raspalite i po meni, gađajte me vašim blatom, u kom se ja neću gicati. Vladimir Gvozdenović, Član Izvršnog odbora Zajedno Šabac

Nikola Nešić je učestvovao na programu Young Political Leaders u Briselu zajedno sa poslanicima iz drugih zemalja Zapadnog Balkana

Narodni poslanik i odbornik u Skupštini grada Kragujevca iz stranke Zajedno Nikola Nešić boravio je u Briselu kao učesnik programa Young Political Leaders (YPL) na kome su učestvovali poslanici iz svih zemalja Zapadnog Balkana u organizaciji Evropskog Parlamenta i ODIHR-a. Tim povodom Nešić je dao intervju za Danas koji prenosimo. Evropskoj uniji je u fokusu mir i vraćanje dijaloga Beograd – Priština, te će izvršiti dodatni pritisak da se situacija kod nas unormali. U EU, preovladava mišljenje da je i Kurti takođe jedan od glavnih krivaca za eskalaciju sukoba na Kosovu. Ali u Evropskoj uniji ne kriju da im je Aleksandar Vučić u ovom trenutku rešenje za stabilnost regiona jer, po njima, na opozicionoj strani Srbije ima toliko aktera da je nemoguće fokusirati se i prepoznati ko je relevantan a ko ne, kaže za Danas Nikola Nešić, narodni poslanik stranke Zajedno koji je trenutno u Briselu. „Važno je istaći da je Srbija bila nezaobilazna tema na svakoj sesiji i koliko je veliki fokus Evropska Unija stavila na nas kao ključnu zemlju za stabilnost u regionu. Sledeća godina biće izazovna za ceo svet i Evropu što će implicirati nove migracije stanovništva. Možda Srbija neće biti direktno pogođena novim izazovima ali svakako neće moći u potpunosti da izbegne te posledice“, kaže Nešić, koji je tokom svog boravka u Briselu razgovarao sa sa Vladimirom Bilčikom i Matjažom Nemecom čiji je zadatak saradnja Evropskog parlamenta i Parlamenta Republike Srbije. I dok danas u Briselu predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Aljbin Kurti imaju niz bilateralnih sastanaka sa visokim predstavnicima Evropske komisije, Nemačke, Francuske i Italije, a na marginama dvodnevnog samita Evropskog saveta, od Nešića (ne)zvanično saznajemo kako se u evropskim političkim i diplomatskim krugovima ocenjuje i trenutno sagledava situacija u Srbiji. „Moram da istaknem da su u EU svesni apsolutno svih problema sa kojima se građani Republike Srbije ali i naša opozicija suočava. U trenucima ratova Rusija-Ukrajina, Izrael-Palenstina, Azerbejdžan-Jermenija na Balkanu nije potreban novi sukob i zato se između demokratizacije društva bira stabilnost što implicira javne kritike kroz izveštaje ali ne i konkretne mere protiv Srbije“, tvrdi on. Aleksandra Moreti, poslanica Evropskog parlamenta, je po Nešiću, u ovim razgovorima bila daleko kritičnija ka Srbiji i žalila je „zašto ne iskoristimo priliku da se više približimo EU”. „Složili smo da vladajuća struktura ne prikazuje koliko Evropska unija pomaže Srbiji finansijski i kontrolisanjem medija se marginalizuje značaj EU u Srbiji. Zamolio sam da EU napravi prezentaciju jasnog puta Srbije ka Evropskoj uniji kako bi svaki građanin na jednostavan način znao dokle smo stigli u procesu integracija“, kaže on. Moreti je rekla da je Kurti, takođe, jedan od glavih krivaca za eskalaciju sukoba na Kosovu. Ali… „Vučić je u ovom trenutku lako rešenje za stabilnost regiona jer na opozicionoj strani Srbije ima toliko aktera da je nemoguće fokusirati se i prepoznati ko je relevantan a ko ne. Evropskoj Unijii je mir u fokusu i vraćanje dijaloga Beograd – Priština te će izvršiti dodatni pritisak da se situacija kod nas unormali“, raportira Nešić iz Brisela za Danas. Takođe u EU u Briselu su, kao on naglašava „svi su imali veliki osvrt na promenu medijskih zakona u Srbiji”. „Hana Kojaković iz Media Diversity Instituta je pokazala par primera iz Srbije kako su Kurir i Radio Televizija Vojvodine prenele lažne vesti ali da su upravo reakcijom evropskih institucija, takvi tekstovi su kasnije obrisani i uklonjeni“, posebno ističe Nešić. On ističe, kao jako važnu činjenicu da su svi mladi lideri regiona na skupu u Briselu pokazali veliku želju za saradnjom. „Nisu nam potrebni autokratski režimi kao garancije stabilnosti već novi ljudi koji su spremni da razgovaraju. Ponovio sam da je priznavanje Kosova i Metohije kao nezavisne države nemoguće i da je potrebno da se svi razumemo naše narode ali da možemo da se zajednički borimo na toliko tema koje muči ceo region“, smatra on. I Fabio Masimo Kastaldo takođe poslanik Evropskog parlamenta želi da uloži dodatne napore kako bi saradnja mladih parlamentaraca Zapadnog Balkana imala rezultat koji garantuje mir jer je upravo Evropska unija, pre svega, nastala na utemeljenju mira. „Da li sada postoji mogućnost rata unutar bilo koje dve zemlje unutar EU? A, da smo to pitanje postavili 40-ak godina ranije sigurno ne bismo dobili isti odgovor kao i danas“, podsetio je Kastaldo. Po njegovim rečima, posle četiri dana provedena u srcu Evropske unije Nešić kao glavni cilj EU ističe ponovo „smirivanje tenzija iznad svega”. „Postoji mogućnost smanjenja ekonomske pomoći EU Srbiji, kao što je to već urađeno Mađarskoj, zbog toga što mi „ne radimo posao kako treba” i „ne ispunjavamo ono što od nas traže”, ali u ovom trenutku je i to manje važno, ma koliko da je uticaj na demokratizaciju društva – jedan od ključnih interesa Evropske unije. Ovog momenta oni biraju, kao što je i Angela Merkel birala, njen model – stabilnost“. Njima to najvažnije zbog trenutne i buduće situacije, opominje on iz Brisela. Tu i takvu stabilnost u našoj Vladi, kao i svim ostalim u ovom regionu, bez tenzija i provokacija u narednom periodu, konkretno traže iz EU.

Sajam nam ruši naprednjački okupator, moramo ga odbraniti

Da li ćemo zaista tako mirno da posmatramo kako nam ruše sedamdeset godina istorije? Kako nam razaraju i pretvaraju u građevinski otpad hodnike kojima i danas odjekuju glasovi Kiša, Krleže, Crnjanskog, Daviča, Andrića, Pekića…? Ovo su pitanja na koja Dejan Atanacković, gradski odbornik iz stranke Zajedno pokušava da ponudi odgovor u autorskom tekstu za list Danas. Da li ćemo dozvoliti da još jedno NAŠE mesto razmene znanja i sećanja padne pod čizmu okupatorske pohlepe i planskog brisanja pamćenja? Da li ćemo tako staloženo, tek pomalo melanholično, i kao poslušne ovce koje krvnik vodi na klanje, da konstatujemo kako će još jedno autentično i neponovljivo mesto identiteta i kulturnog pamćenja Beograda, biti sravnjeno sa zemljom da bi organizovana kriminalna banda širila otetu teritoriju i podizala soltere za pranje kriminalnih para? Beogradski Sajam nije „samo“ mesto susreta Beograda sa svetom, niti je „samo“ jedno jedinstveno arhitektonsko zdanje, jedan od malobrojnih svetskih sajmova koji se prostiru duž reke, niti je „samo“ spomenik kulture od izuzetnog značaja. Beogradski sajam je poslednji front odbrane našeg grada. Poslednje mesto građanske odbrane javnog interesa, nasuprot privatnoj, kriminalnoj pohlepi ukradene države. Ako padne sajam, ništa više neće zaustaviti potpunu devastaciju Beograda. Kada su Beograd tokom XX veka rušile agresorske bombe, ostajala je pustoš ruševina: pustoš mesta koja su se, katkad, makar mogla obnoviti, ili su u svojoj neobnovljivosti makar čuvala potencijal neke buduće autentičnosti, one prkosne autentičnosti koja je građanima Beograda kroz istoriju davala razlog da svoj grad ponosito porede sa mitskim feniksom koji se uvek iznova diže iz pepela. Sada, kada Beograd ruši naprednjački okupator, na mestu devastiranog grada nema prostora za uzdizanje herojskih ptica. Na mestu srušenog grada niče pustoš zgusnutog besmisla. Niče lažni, stešnjeni, nefunkcionalni grad prognanih ljudi. Niče zacementirana glupost, nepomeriva prizemnost, strašni i odvratni plodovi organizovanog kriminala. Nemamo pravo da prepustimo Beograd rušitelju. Nemamo pravo da ikada prihvatimo njihove veštačke gradove, veštačke sajmove, veštačku istoriju, veštačke spomenike, veštačka mesta sećanja. Nemamo pravo da predamo naš Beograd u ruke okupatora koji grad pretvara u arapske i kineske eksteritorije, a građane u dužničko roblje. Beograd, uveren sam, ima snagu da odbrani svoj sajam. Zaustavili smo Vesićevu opasnu i besmislenu gondolu. Sprečili smo, za sada, suludo rušenje Starog savskog mosta. Odvratili smo i Đokoviće od nepromišljene namere da zidaju višespratne zgrade u podnožju Kalemegdana. Suprotstavili smo se, podigli glas, pisali, oglašavali se, obaveštavali svetsku javnost, organizovali javne manifestacije i javne rasprave. I uspeli smo u tome. Borba još traje na svakom od tih frontova, ali pokazali smo da možemo, i da građani, kada to hoće, imaju snagu. Ne samo snagu mase, već snagu argumenata i preciznih javnih poruka koje nas uzajamno informišu i ohrabruju, a vlastodršca upozoravaju da i te kako ima da strepi od suočavanja sa snagom dobro obaveštenih i pobunjenih građana. Nema nijednog aspekta u nameri rušenja sajma koji nije civilizacijski nedopustiv, nijednog opravdanja, pa ni namere režima da opravdanje ponudi, ničeg sem ogoljenog i evidentnog kriminalnog plana. I ne smemo da nasedamo na „milosrdne“ ustupke vlasti koja umiruje javnost time što tobože odustaje od rušenja Hale 1. Beogradski sajam je arhitektonska celina, a ne nekakva nasumično nabacana gomila zgrada koja se može rasparčavati po nečijem ignorantnom nahođenju. „Sačuvaće“ kriminalni režim i korumpirani Zavod za zaštitu spomenika tu najveću na svetu kupolu od prenapregnutog betona na isti način kao sto je sačuvana zgrada Železničke stanice, devastirana deponijom đubreta i svedena na ulickanu fasadu ka trgu koji, u svojoj dokazano glupoj celini, već godinama predstavlja retko jezivu ruševinu smisla. I kakva je to samo neobična podudarnost da je i za Halu 1, baš kao i za zgradu Železničke stanice, najavljeno da će biti pretvorena u muzej nečega, jer valjda se ovoj mediokritetskoj vlasti čini da reč muzej zaista jako dobro zvuči, da pogodno odmenjuje svaku uništenu realnost, te da muzeji, valjda, samo niču gde god se neko mesto isprazni od smisla i svrhe. U toku je Sajam knjiga, jedna od najvoljenijih, najposećenijih kulturnih manifestacija Beograda. Već sada je evidentno da, ako to dozvolimo, u trenutku kada otpočne rušenje, i Sajam knjiga kakav poznajemo i kakav jedino može da bude to što je, odlazi u istoriju, u tragičnu istoriju svih naših poraza. U najboljem, slučaju ili možda pre u najgorem, gledaćemo postepeno izumiranje jedne sedam decenija stare tradicije, koja će se razvlačiti i gurati po nekim privremenim i neprimerenim hodnicima i holovima, u iščekivanju izgradnje onog besmisla na otetoj surčinskoj ledini do kada će svaki građanin Srbije nositi na grbači nepodnošljiv teret milionskih dugova natovarenih pohlepom onih koji će do tada, moguće, već živeti negde daleko od Srbije ili možda u nekoj paralelnoj Srbiji, eksteritoriji zatvorenoj za pučanstvo. Zato je od ogromnog značaja u ovom trenutku, baš dok traje Sajam knjiga i dok se Srbija i Beograd spremaju za predstojeće izbore, oglasiti se glasom otpora. Svako ko živi od knjige, svako ko živi za knjigu, ima dužnost da se oglasi, da pozove na odbranu našeg sajma. Nemamo, ja makar nemam, drugog oružja sem reči. Ali kada se reči stotina i hiljada glasova udruže, iz njih se ponekad probudi ono najjače i najefikasnije oružje protiv ove kriminalne vlasti, a to je građanska solidarnost. Profesionalna solidarnost, ljudska solidarnost, solidarnost onih koji znaju da kada se ruši grad građanin ima pravo na svaki vid i svako sredstvo legitimne samoodbrane. Zato pozivam sve učesnike Sajma knjiga, pre svega najveće i najrelevantnije izdavače, ali i pisce, knjižare, bibliotekare, grafičke dizajnere, strip crtače, književne kritičare, medije posvećene kulturi i književnosti – oglasite se i pozovite građane da zajedno odbranimo to što je, u krajnjoj liniji, upravo vaš životni interes. Obavestite javnost, svi koji to već sada nepobitno znate, da Sajma knjiga sledeće godine neće biti. Upozorite javnost da je najavljeni gost Sajma 2024, Španija, već otkazala svoje učešće: prvi put u više od dvadeset godina otkako postoji praksa da jedna zemlja bude počasni gost, već sada znamo da počasnog gosta neće biti, jer neće biti nikog da ga ugosti. Upozorite javnost da kao izdavačke kuće, nećete imati nikakvog interesa da budete učesnici pijačne prodaje koju će neko da pokuša da Beograđanima

Forenzički dokaz: Aleksandar Šapić pretio vlasnici restorana i njenoj maloletnoj deci

Danas je ispred Narodne skupštine Republike Srbije održana konferencija za medije na kojoj su govorili narodni poslanik Đorđe Miketić iz stranke Zajedno i vlasnica restorana „Košnica“, Ljiljana Đokić. Konferencija je za cilj imala prezentaciju forenzičkog dokaza koji ukazuje da je Aleksandra Šapića pretio Ljiljani Đokić i njenoj maloletnoj deci. Narodni poslanik Đorđe Miketić je na konferenciji izneo snimak na kojem se čuje Aleksandar Šapić kako preti Ljiljani Đokić i njenoj deci putem telefonskog razgovora. Miketić je istakao da je ovaj snimak puštan i u parlamentu, te da je još u junu postavio pitanje nadležnim organima ali se ništa nakon toga nije desilo. Isto pitanje je u parlamentu postavio i juče kada je ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić odgovorio da je MUP uputio ovaj predmet Drugom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu na postupanje. Prema rečima Miketića, forenzički nalaz ovlašćenog sudskog veštaka potvrđuje moguću pozitivnu forenzičku identifikaciju glasa na snimku kao glas Aleksandra Šapića. Miketić je pozvao tužioce iz Drugog osnovnog javnog tužilaštva da ne oklevaju i pozovu Šapića na saslušanje, navodeći da je vreme da se stane na put nasilniku koji preti maloletnoj deci. Takođe je naglasio da Beograd, koji se pre pet meseci suočio sa stravičnim masakrom u osnovnoj školi kada je stradalo devetoro dece, ne zaslužuje da ima takvog čoveka kao gradonačelnika. Ljiljana Đokić je izrazila zadovoljstvo što je utvrđeno da je glas na snimku pripadao Aleksandru Šapiću i izrazila nadu da će državne institucije adekvatno reagovati na ovu situaciju. Ona je istakla da je problem započeo oko nelegalnog rušenja restorana „Košnica“ u čijem je vlasništvu, a da je Šapić, uprkos istom statusu restorana „Košnica“ i njegove kuće na Bežanijskoj kosi, upućivao pretnje. Na pitanje novinara o tome da li su je priveli ili pozvali na razgovor, Ljiljana Đokić je odgovorila da za nju kao ženu to nema razlike, s obzirom na način na koji su se odvijali ti događaji. Na pitanje zašto misli da institucije nisu ranije reagovala, Đokić je odgovorila da ni ona to ne razume, kao i da su postojale spekulacije da glas na snimku ne pripada Šapiću, ali da se sada dokazalo suprotno. Takođe, upitana da li je imala pretnje nakon podnošenja prijave, Đokić je navela da je bila izložena indirektnim pretnjama i da je njeno poslovno i privatno okruženje trpelo posledice i da smatra da je to dovoljno.

Miketić u Narodnoj skupštini postavio pitanja predstavnicima vlasti

Narodni poslanik iz stranke Zajedno Đorđe Miketić na početku današnjeg skupštinskog zasedanja je postavljao poslanička pitanja predstavnicima vlasti. Miketić je pitao ministra Gašića šta se dešava sa krivičnom prijavom protiv gradonačelnika Beograda koji je pretio vlasnici jednog restorana i njenoj deci. Ministra rada Nikolu Selakovića je podsetio na pogibiju još jednog radnika i pitao kada će pojačati inspekcije rada što je najavljivao. Miketić je govorio i o problemu zagađenosti vazduha u Mladenovcu kao i o budućnosti beogradskog sajma koji ova vlast želi da sruši.

Go To Top
Skip to content