Baković Jadžić: Podržavamo napore kulturnih radnika koje čine ka poboljšanju svog položaja

Stranka Zajedno i Politička platforma Solidarnost podržavaju protest koji su radnice i radnici u kulturi organizovali danas ispred resornog ministarstva, kako bi ukazali na probleme, nedostatak sistemske podrške onome što savremeno kulturno stvaralaštvo stvarno jeste, kao i na izostanak primene postojećih zakonskih rešenja koja predviđaju aktivno učešće predstavnika reprezentativnih udruženja u procesima odlučivanja. „Zahvalni smo Nezavisnoj kulturnoj sceni Srbije na tome što brani dostojanstvo svoje profesije i svih koji rade i stvaraju u sektoru kulture i umetnosti“, poručio je danas Miloš Baković Jadžić, odbornik u Skupštini grada Beograda i portparol Solidarnosti. On je dodao da bi poboljšanje radnih uslova u kulturi, ali i transparentno i odgovorno upravljanje budžetskim sredstvima morali da budu osnovni principi rada svakog ministarstva, a posebno onog koje se bavi kulturom. „Podržavamo napore nezavisne kulturne scene koje čine ka poboljšanju svog položaja, ali i ohrabrujemo njihove koleginice i kolege iz zvaničnih kulturnih institucija da im se pridruže u borbi i da glasnije govore o problemima sa kojima se i sami suočavaju“, rekao je Baković Jadžić.

Lojpur: SNS pokreće totalnu pljačku!

Dok građani Srbije nedeljama protestuju uznemireni tragedijama i nasiljem koje eskalira u našem društvu i poručuju kako sve treba da stane dok ne preispitamo ove probleme i pozovemo na odgovornost, naprednjačka vlast ne staje. Umesto toga, Vlada Srbije je u četvrtak usvojila predlog Zakona o upravljanju privrednim društvima, kojim je otvorila put za konačnu rasprodaju javnih dobara. „U jeku najvećih protesta protiv vlasti, koje su inicirale tragedije koje su se dogodile u masovnim pucnjavama početkom maja, kao i očigledno planiranih i isceniranih nereda na Kosovu dešava se dovršavanje pljačke preostale državne imovine. Ovakvo otvaranje mogućnosti da se državna preduzeća lako prodaju, svedoči o nastavku pljačke koja je drugo lice SNS-a“, rekla je Melanija Lojpur, portparolka Političke platforme Solidarnost. Mediji su juče pisali da je Predlogom Zakona o upravljanju privrednim društvima predviđeno je da će se javna preduzeća transformisati u DOO ili AD. Preduzeća poput Jugoimport SDPR-a, Emisona tehnika i veze, Putevi Srbije, Pošte Srbije, Srbijagas, Službeni glasnik, Zavod za udžbenike, Resavica – preduzeće za podzemnu eksploataciju uglja, Srbijavode, Srbijašuma, Nacionalni park Tara, NP Fruška Gora, NP Đerdap, Skijališta Srbije, Nuklearni objekti Vinča kao i brojna javna preduzeća sa Kosova, obuhvaćena su ovim zakonom. Lojpur upozorava da promenom pravne forme, privatizacija odnosno prodaja javnih resursa, dobara i preduzeća postaje lakša i izvesnija. „Ne sme se zaboraviti da je zakonom propisana obaveza da se u roku od 3 godine ministarstvu dostavi izveštaj o nepokretnoj imovini preduzeća, što je u slučaju prelaska u AD ili DOO veoma indikativno“, dodaje ona. „Poslednjih godina svedoci smo užasnog raslojavanja društvu, a ovo što nas čeka predstavlja završni čin jedne epohe. Epohe beskrupulozne pljačke i nehumane eksploatacije radnika i radnica. Društvo koje se putem medija polarizuje, rečnikom u Skupštini dehumanizuje, a ponašanjem nosioca funkcija nipodaštava, mora završiti u fazi totalne pljačke koju je SNS ozakonila i u njoj učestvuje“, izjavila je portparolka Solidarnosti. Eksponenti ove vlasti došli su pre 30 godina na političku scenu – tada je pljačka ovog društva počela. Sa njihovim padom, dolazi do završne scene – rasprodaje pred fajront. Politička platforma Solidarnost, kao deo stranke Zajedno učiniće sve kako bi ovo zaustavila. Naša je obaveza da javna preduzeća tretiramo kao resurs i opšte dobro, odnosno kao zalog za našu sigurniju budućnost. Iz tih razloga ova preduzeća moraju ostati u javnom vlasništvu.

I dalje bez reakcije ministra Selakovića povodom smrti radnika

Deset dana nakon što su članovi stranke Zajedno i Političke platforme Solidarnost posetili Ministarstvo za rad i razgovarali sa državnim sekretarom Miomirom Đorđevićem, nismo videli značajnije pomake i reakcije na talas smrtnih slučajeva koji se dovode u vezu sa radom. Smrti radnika i radnica, ali i invaliditeti zadobijeni u nehumanim radnim uslovima, padanje u nesvest u prevrućim fabričkim halama, rad bez adekvatne zaštitne opreme, uskraćivanje prava na pauzu i odmor. Sve je to slika današnjeg položaja u kojem se nalaze radnici i radnice, a na koju Ministarstvo za rad žmuri. Shodno tome, danas smo uputili dopis Ministarstvu za rad i ministru Nikoli Selakoviću, u vidu zahteva za rasvetljavanjem smrtnih slučajeva radnika i radnica koji su se dogodili u prethodnom periodu i koji su s pravom potresli javnost. Na javnom servisu smo mogli da čujemo ministra Selakovića koji najavljuje strože kazne za poslodavce ukoliko se utvrde da uslovi rada nisu bezbedni. Ovo kratko obraćanje nije dovoljno niti dovoljno uverljivo. Zato zahtevamo i jasno obraćanje ministra javnosti uz objašnjenje koje sve konkretne mere će nadležno ministarstvo i Inspektorat za rad učiniti da se dosadašnji smrtni slučajevi rasvetle. Zahtevamo i objašnjenje kakvu komunikaciju Ministarstvo i Inspektorat imaju sa nadležnim tužilaštvom, pre svega imajući u vidu da znamo da je značajan broj podnesaka kojima se iniciraju prekršajni i krivični postupci u startu odbačen. I sam Zakon o radu dozvoljava nehuman tretman radnika i radnica. Ovde pre svega mislimo na mogućnost da ljudi rade i po 60 sati nedeljno, više sedmica u nizu. Dalje, omogućavanje rada van radnog odnosa, mahom putem takozvanih ugovora o privremenim i povremenim poslovima, ostavlja radnike i radnice bez elementarnih prava koja bi trebalo da budu garantovana, poput prava na plaćeni godišnji odmor, bolovanje i sindikalno organizovanje. Zato pitamo ministra Selakovića – koje mere Ministarstvo za rad planira da sprovede kako bi se ovakav, po radnike štetan Zakon o radu, promenio i kako bi se poboljšali katastrofalni radni uslovi u Republici Srbiji i da li nadležno ministarstvo planira da u proces izrade novog Zakona uključi i civilni sektor i druge osvedočene stručnjake iz oblasti radnog prava koji već gotovo deceniju upozoravaju na katastrofalne posledice Zakona o radu koji je usvojen 2014. godine. Ako pogledamo podatke Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje videćemo da su tokom 2022. godine registrovane 64 smrtne povrede na radu. Godinu dana ranije registrovano je 45 smrtnih povreda na radu. U prethodnih deset godina zvanične statistike pokazuju da u proseku život izgubi 45 osoba. To je ogroman broj ljudskih života. Realnost je da je sistem bezbednosti i zaštite zdravlja na radu u Republici Srbiji na izuzetno niskom nivou, o čemu svakodnevno svedoče i sami radnici i radnice, kao i sindikati. Iako zakonska regulativa postoji, sama primena je ograničena, dok je inspektorat značajno potkapacitiran. U Srbiji ima tek nešto više od 200 inspektora za rad, iako je još 2020. godine postavljen zadatak da ih bude 360. To znači da na jednog inspektora, ako gledamo zvanične statistike zaposlenosti, trenutno imamo više od 10.000 radnika i radnica. Previše. Treba imati na umu da je tek oko polovine inspektora specijalizovana za pitanja bezbednosti i zaštite zdravlja na radu.

Nestorović: Na ovom jezivom primeru pokazalo se koliko je ceo sistem zatajio

Stranka Zajedno pokrenula je inicijativu za sazivanje hitne sednice Odbora za prava deteta nakon što je javnost u Srbiji bila šokirana slučajem osmogodišnje devojčice koja je nakon prijava komšija pronađena zatočena u stanu svog oca u beogradskom naselju Mirijevo. Tom prilikom su se opozicionu poslanici obratili u holu Narodne skupštine. Prvi put u XIII skupštinskom sazivu, opozicija je, na inicijativu stranke Zajedno, uspela da skupi potpise i preda zahtev za sazivanje hitne sednice Odbora za prava deteta. U holu Narodne skupštine obratila se i narodna poslanica stranke Zajedno, Danijela Nestorović koja je istakla da je Odobor za prava deteta do sada zasedao samo dvaput od kojih je jedno zasedanje bilo onda kada je konstituisan. “Na ovom jezivom primeru se pokazalo koliko je sistem zatajio, koliko su institucije zatajile, koliko su centri za socijalni rad zatajili. Ovo je primer koliko ovaj sistem ne funkcioniše jer su u pomenutom slučaju zatajile i lokalne samouprave i policija i zdravstvene ustanove”, rekla je Nestorović. Kako je Nestorović objasnila, na osnovu podataka do kojih je došla kao advokat, Prvi osnovni sud u Beogradu je još 2016. godine doneo presudu na osnovu koje je delimično starateljstvo povereno ocu maloletne devojčice, ali je ujedno i Centar za socijalni rad opštine Palilula doneo rešenje o privremenom smeštaju deteta u Zvečansku. “To nikada nije sprovedeno. Nadležni Centar za socijalni rad opštine Zvezdara je 2020. godine obavio razgovor sa ocem nakon prijava komšija kada su iz Centra za socijalni rad utvrdili da je otac podoban za vršenje roditeljskog prava i da ne postoji namera za zapostavljanjem deteta bez da su izašli na lice mesta”, rekla je Nestorović i dodala: “Skandalozna je izjava direktorke Gradskog centra za socijalni rad koja je povodom slučaja osmogodišnje devojčice izjavila da su u ovom slučaju zatajili građani. Mi zahtevamo da se oni koji su vršili krivično delo nesavesan rad u službi imenuju”.

Gde je ministar rada?

Članovi stranke Zajedno i predstavnici Političke platforme Solidarnost su danas otišli do Ministarstva rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja kako bi potražili ministra Nikolu Selakovića koji se mesecima ne oglašava iako radnici i radnice u Srbiji žive sve lošije, a mnogi i gube živote na radnim mestima. „Gde je ministar rada?“, zapitao se Miloš Baković Jadžić, odbornik u Skupštini grada Beograda i portparol Političke platforme Solidarnost. „Njemu očigledno ne smeta to što je u Srbiji konstanta da stradaju ljudi na poslu“, dodao je Baković Jadžić. On je primetio da je u ovakvoj Vučićevoj Srbiji sve privremeno i povremeno. „Privremeni i povremeni su ugovori o radu putem kojih preževljava prevelik broj ljudi u Srbiji koji su bez sigurnosti, bez zdravstvenog osiguranja i prava na sindikalno organizovanje. Privremeni i povremeni su i ugovori o lizingu radnika kao i životi tih ljudi kojima se agencije za zapošljavanje dobacuju. Znamo svi da su privremeni i mnogi vd rukovodioci javnih preduzeća pa su takvi i mnogi ministri jer je uostalom i svaka vlada u Srbiji godinama u nazad privremena“, rekao je Baković Jadžić. On veruje da su za Selakovića ljudi ipak čuli, međutim smatra i da bi se retko ko setio da je on ministar rada pošto „tog čoveka mesecima nema dok ljudi u Srbiji ginu na radnim mestima, a on ćuti“. Predstavnici Solidarnosti su podsetili i na statistike koje kažu da u Srbiji prosečno jednom nedeljno neko izgubi život na radnom mestu kao i da su to samo oni slučajevi za koje znamo. Jedna od većih tragedija se desila pre tačno godinu dana kada je život izgubilo čak osam aleksinačkih rudara. „Darko, Nenad, Radovan, Petar, Branku, Branislav, Bratislav, Bojan. To su imena osam rudara koji su pre godinu dana izgubili život u jami rudnika Soko iako su nedeljama pre toga upozoravali da uslovi nisu bezbedni međutim oni su ipak poslati u te jame“, podsetila je Melanija Lojpur, portparolka Solidarnosti. Ona se osvrnula i na slučajeve radnika i radnica koji su prethodnih dana i nedelja ostali bez života na radnom mestu. „Života, vozač GSP-a, kao i Dalibor koga je ubio viljuškar. Danka iz Leonija koja je preminula najverovatnije zbog povreda koje su nastale na radu, zatim mlada žena iz Aster tekstila kojoj je pozlilo na radu i koja je preminula nakon toga. Nedavno je i jedan dostavljač hrane u Beogradu poginuo na poslu“, rekal je Lojpur. Istakla je i da se vlast hvali time da smo jeftina radna snaga. „Međutim mi smo postali i robovi, a na sve to institucije ćute. Zato smo došli ovde da podsetimo ministra Selakovića da radnici u Srbiji gube živote i da niko za to ne odgovara“, izjavila je Lojpur. Portparolka Solidarnosti je podsetila i da je u periodu od 2011. do 2022, godine pokrenuto 239 krivičnih prijava protiv poslodavaca od kojih je polovina odmah odbačena, a samo mali deo je završen sa izricanjem zatvorske kazne. „To pokazuje da su oni koji su u sprezi sa vlastima amnestirani od svake odgovornosti čime se urušava dostojanstvo radnika i građana“, zaključila je Lojpur. Predstavnici Solidarnosti su pokušali da dođu do ministra i da mu predaju medijske izveštaje o pogibijama radnika o kojima se on ne oglašava. Ispostavilo se da ministra i dalje nema pa je u hodniku ministarstva sa njima razgovarao držvani sekretar koji se nije složio sa ocenama da ministarstvo rada i ministar ne rade svoj posao. Pozivamo sve i na pomen poginulim rudarima i drugim radnicama i radnicima koji će biti organizovan u subotu, 1. aprila od 19h na Trgu republike u Beogradu.

Stranka Zajedno će tražiti hitnu sednicu skupštinskog Odbora za zdravlje i porodicu zbog slučaja u naselju Mirijevo

Javnost je uznemirena slučajem osmogodišnje devojčice koja je nakon prijava komšija pronađena zatočena u stanu svog oca u naselju Mirijevo. Stranka Zajedno će tražiti hitnu sednicu skupštinskog Odbora za zdravlje i porodicu. „U slučaju jezivog zlostavljanja i zanemarivanja osmogodišnje devojčice u naselju Mirijevo moglo se samo po ko zna koji put konstatovati da u našoj državi sistem socijalne zaštite naprosto ne štiti najugroženije grupe te da su one često prepuštene svojoj (ne)sreći“, izjavila je dr Milica Marušić Jablanović, odbornica u Skupštini grada Beograda ispred koalicije Moramo – Zajedno. Ona je kostatovala da je činjenica da su još zaposleni u porodilištu konstatovali da roditelji nisu u stanju da čuvaju svoje dete. „Osam godina kasnije, zatičemo najstrašnije izmučeno dete čiji je mentalni razvoj, po svoj prilici, bespovratno ugrožen, a odgovornost se prebacuje sa Centra za socijalni rad i suda na – komšije!“. „Nije ovde reč o tome da su komšije krive. Komšije su prijavljivali ali Centar za socijalni rad nije adekvatno odreagovao“, dodaje Danijela Nestorović, poslanica u Narodnoj skupštini iz stranke Zajedno. Marušić Jablanović podseća i da su centri za socijalni rad potkapacitirani, da su pritisci ogromni a broj slučajeva koji ka njima gravitiraju jako veliki. „To može da dovede do sagorevanja zaposlenih i do negativne selekcije, gde će se za rad u ovim ustanovama javljati sve više onih koje ljudska nesreća i sopstvena nemoć prosto neće doticati! A posledice takve selekcije su nesagledive“, rekla je Marušić Jablanović. Danijela Nestorović je izjavila i da će stranka Zajedno zahtevati hitnu sednicu Odbora za zdravlje i porodicu u Narodnoj skupštini. Država je glavna i odgovorna, smatra Marušić Jablanović, koja dodaje da je upravo država pokazala sramno nisku brigu za mentalno zdravlje stanovništva, koje je osnov naše  dobrobiti. „U postupku hapšenja i suđenja ocu zlostavljaču ostaje glavno pitanje na koji način će to pomoći detetu koje je godinama bilo njegov rob? I dodatno, da li će u šupljem sistemu postojati praćenje daljeg postupanja ovog zlostavljača, nakon izlaska iz zatvora“, rekla je Marušić Jablanović. Nestorović smatra i da Ministarstvo treba da izvrši kontrolu rada centara za socijalni rad i pooštri kriterijume za rad socijalnih radnika. Naravno u rad centra bi u ovakvim slučajevima trebalo da se uključi i tim neuropsihijatara koji u posebnim slučajevima daju svoja mišljenja o podobnosti za vršenje roditeljskog prava

Stranka Zajedno upozorava na pretnju otpuštanja u vrtićima i pruža podršku zaposlenima u predškolskim ustanovama

Ministarstvo prosvete je kroz formiranu radnu grupu pokrenulo pregovore povodom reorganizacije predškolstva. Političkoj platformi Solidarnost i stranci Zajedno su se obratile zabrinute radnice iz vrtića i roditelji predškolske dece koji u najavljenoj reorganizaciji vide opasnost od otpuštanja, odnosno autsorsovanja poslova spremačica, nutricionista, servirki, kuvarica i drugog osoblja. Smatramo da su sindikati, koji su u više navrata i protestovali, kao i radnice i roditelji, opravdano zabrinuti zbog toga šta najavljena reorganizacija donosi. U situaciji kada je svim zaposlenima u predškolskom obrazovanju neophodno povećanje zarada, vlast pronalazi perfidne načine kako da visoko kvalifikovanim radnicama koje rade sa decom te zarade umanji, i pritom prebacuje odgovornost na sindikate. „Osim manjka prostora i resursa, vrtići kubure i sa kadrovima – nedovoljno je zaposlenih, preniske su im plate, radni uslovi upitni. Osmog marta sam vaspitačice podržao i na sindikalnom protestu sa kojeg je poručeno da im i solidarna pomoć ili kako je one zovu socijalna pomoć kasni, ali se moglo čuti i o ono o čemu se šapuće po Srbiji: da će organizaciona reforma vrtića dovesti do toga da su ukidaju kuhinje i da će stalno zaposlene čistačiće zameniti agencije, a kuvarice ketering“, rekao je Miloš Baković Jadžić, odbornik u Skupštini grada Beograda iz koalicije Moramo / Zajedno. Zaposlene u vrtićima koje su nam se obratile nemaju jasne odgovore kako će ovo otuđivanje izgledati, a ni roditeljima nije jasno da li to znači da njihova deca u vrtićima više neće imati zdrave, kuvane obroke koje je neko stručan isplanirao i pripremio ili će ubuduće morati da deci pripremaju obroke za vrtić kod kuće. „Po vrtićima i roditeljskim grupama se uveliko širi bojazan u vezi sa svim tim i ja pozivam nadležne da objasne namere i otklone sumnje ako su neopravdane“, dodaje Baković Jadžić. Ovu reorganizaciju prati i obećanje vlasti u Beogradu da će svima omogućiti besplatne vrtiće. „Uz sve afere i gafove, ukoliko Dr Šapić misli da će pod plaštom najave besplatnih vrtića progurati ovakve sumanute ideje u Beogradu – grdno se vara. To mu nećemo dozvoliti i neka se ne zanosi time da će kao što je vaučere za sportsku opremu nameštao monopolističkim firmama, tako sad ishranom i higijenom naše dece da se bave neke nove ortačke firme čiji bi privremeni i povremeni angažman ugrozio i zdravlje dece i radne uslove vaspitačica koje su i onako pod pritiskom a sada im još ne bi imao ko ni pomagati u svakodnevnim poslovima“, izjavio je Baković Jadžić. Podržavamo zahteve sindikata predškolskog obrazovanja i insistiraćemo da se predložene izmene povuku. U interesu je ne samo zaposlenih u sistemu predškolskog obrazovanja, nego i svih roditelja i dece, da radnice i radnici u vrtićima budu zaposleni u svojim predškolskim ustanovama a ne preko agencija i to je nešto na čemu ćemo insistirati.

Članovi stranke Zajedno doprinose borbi ugroženih radnica i radnika

Nakon što je nedavno do javnosti došla informacija da je radnica kompanije Leoni iz Kraljeva Danka Ranković preminula nakon što je nekoliko dana ranije, kako svedoče njene kolege, kolabirala na poslu Ekološkom ustanku su se javili radnici iz ove fabrike sa svedočenjima o izuzetno teškim uslovima rada u postrojenjima ove kompanije. Da li je smrt Danke Ranković direktna posledica premora na poslu ostaje nadležnim organima da utvrde, međutim sva svedočenja koja smo mogli da vidimo govore da su radni uslovi u fabrici Leoni izuzetno loši. Prema saznanjima autonomne organizacije Ekološkog ustanka, zaposleni rade prekovremeno, a mere zaštite na radu nisu adekvatne i blagovremeno obezbeđene i dostupne svim radnicima. Postoji osnovana sumnja da poslodavac dodatno zloupotrebljava zakonske mogućnosti pa je u svojim prostorijama organizovao ambulantu koja pregleda radnike koji se požale na premor ili koji kolabriraju na fabričkoj traci i zatim ih vraća na rad iako postoje sumnje da njihovo zdravstveno stanje to zapravo ne dozvoljava. Oni koji žive od svog rada u Srbiji su uplašeni da ne izugbe i ono malo novca koji zarađuju kod bahatih poslodavaca pa se tako i ne usuđuju da prijave probleme sa kojima se svakodnevno suočavaju. Zakon o radu koji favorizuje poslodavce, a od radnika pravi robove, i institucije koje skreću pogled od problema sa kojima se suočavaju ljudi koji žive od svog rada u Srbiji stvorili su ovu situaciju i zato će sve organizacije u sklopu stranke Zajedno doprineti borbi radnika za poboljšanje radnih uslova u njihovom preduzeću. Članovi stranke Zajedno će pomoći radnicima tako što će iskoristiti svoje građansko pravo i nadležnim institucijama prijavljivati probleme o kojima nas radnici obaveštavaju a koje sami svojim imenom i prezimenom ne smeju da prijave usled straha od gubitka posla. Pozivamo i druge radnike i radnice da nas obaveste o problemima sa kojima se suočavaju na radnom mestu kako bismo im pomogli u vršenju pritiska na institucije koje su dužne da reaguju.