Velika tuga našeg društva je što ni najveće tragedije sa kojima se suočavamo nisu dovoljne da zaustave nasilje i pretnje koje svakodnevno stvara vlast. Mržnja i podele u društvu koje seju predsednik Aleksandar Vučić i premijerka Ana Brnabić verno prate i njihovi lokalni kerberi kao što je Vladimir Mićić, član Glavnog odbora SNS i potpredsednik Gradskog odbora SNS u Šapcu. Ovaj koordinator lokalnih SNS batinaša koji su na građane u mirnom protestu na mostu išli bagerom i pokušali motkama da ih rasteraju se drznuo da nekome govori o nasilju. Vi ste ti nasilnici protiv kojih se građani na masovnim protestima bore, vi ste oni koji predstvljate pretnju za naše porodice, za našu decu i sve građane koji žele siguran i bolji život u našem Šapcu i Srbiji. Nasilje koje je kulminiralo u našem društvu je rezultat deset godina vlasti SNS-a koji je preoteo sve institucije i koji preko svojih medija kao što su Pink i Hepi seje nasilje i razdor u društvu. Takva vlast je građane naterala da se na ulici bore za veću sigurnost i bolji život i građani od toga neće odustati bez obzira koliko im nasilnici kao što je Mićić prete. Većinska Srbija nije za nerede ali jeste za smenu nasilničke vlasti kojoj je vreme da ode.
Još jednom u pokušaju organizovanja svog mitinga u Beogradu SNS vlast vrši pritiske na radnice i radnike kako u javnim tako i u privatnim preduzećima da prisustvuju kontramitingu koji prave i tako prave dodatne podele u društvu. „Ko najviše krši zakon i posle dve godine rada ne daje ugovore na neodređeno vreme, već ugovori o radu na određeno vreme, ugovori o privremenim i povremenim poslovima, ugovori o delu, a na koje se najčešće mladi angažuju, traju i preko decenije. Ko najviše eksploatiše mane zapošaljavanja preko agencija, manipuliše statusima V.D.? Pa upravno današnja vlast!“, izjavio je Nikola Nešić, narodni poslanik iz stranke Zajedno. On je rekao i da zapošljavanje preko stranke na nesigurnim ugovorima dovodi do straha od potencijalnog gubitka posla. „Današnji izuzetno loš status radnika u Srbiji predstavlja jedan od osnovnih alata vlasti za proizvodnju straha ali i njegovo održavanje u društvu“, rekao je Nešić. „Ova tema bi trebala da bude iznad političkih ideologija i razlika. Ovo je odbrana osnovnih radničkih prava ali i ljudskih sloboda!“, dodao je Nešić Molimo sve građane koji se osećaju ugroženo, da nam se jave da zajedno izađemo iz pozicije straha, brutalnog kršenja dostojanstva i da nam ugroženi radnici i radnice pomognu da i druge ljude oslobodimo!
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je u poslednjim izjavama najavio mogućnost raspisivanja izbora čime je pokazao da je i te kako uplašen pritiska koji stvaraju građani i opozicija. „Vučić je sateran u ćošak! Građani su pokazali da zajedno možemo da izvršimo pritisak na vlast i da se izborimo za sigurnije i bolje društvo za sve nas“, rekao je Nebojša Zelenović narodni poslanik i kopredsednik stranke Zajedno. On je dodao da je ovo samo prvi korak i da se tu nećemo zasutaviti. „Predstavnici vlasti, oni kerberi sa slike u tvitu premijerke Ane Brnabić, stvaraju takvu atmosferu u društvu da ljudi nemaju drugo rešenje nego da traže potpunu promenu paradigme sistema koji stvara nasilje i nasilnički vlada“, izjavio je Zelenović. „Vučić najavljuje raspisivanje izbora ne zato što on to želi nego zato što su mu građani u masovnim protestima pokazali da im je dosta njegovog nasilja i laži koje predugo trpe. Međutim, to nije dovoljno, zahtevi su jasni – tražimo smene u REM-u i na RTS-u i ukidanje Pinka i Hepija pošto su mediji koje on kontroliše i preko kojih seje mržnju, nasilje i podele u društvu. Dosta smo iz javnih budžeta plaćali to zlo koje nas truje i koje uništava mogućnost stvaranja demokratskog društva“, poručuje Zelenović. U petak svi treba ponovo da dođu u Beograd pred Narodnu skupštinu. Zajedno se možemo izboriti za veću sigurnost i bolji život. Sve mora da stane kako bismo konačno stali na put nasilnicima iz vlasti.
Građani su u još jednom masovnom protestu pokazali da više ne žele da trpe nasilje koje vlast servira već deset godina. Mirni protesti su pokazali da građani zajedničkim snagama mogu da se izbore za društvo bez nasilja, za društvo u kome se u školu ide po obrazovanje, u sud po pravdu, u bolnicu na izlečenje, u prodavnicu po jefitne namirnice i na posao po dobru platu – za dostojanstven život. „Želimo društvo gde ćemo na nacionalnim frekvencijama slušati pametne emisije a ne dobijati informacije kako izvršiti ubistvo! Sada smo ujedinjeni u ovoj borbi i želimo da što pre ovim nasilnicima vidimo leđa, a sada je jasno, ili ćemo to uraditi svi zajedno ili ćemo zajedno nestati, rekao je Nebojša Zelenović kopredsednik stranke Zajedno. „Mnogo ljudi nam se javlja po čitavoj Srbiji, našim odborima, ljudi žele da se ova agonija štetočinske vlasti što pre reši i spremni su da učestvuju u toj borbi što su i pokazali na jučerašnjem masovnom mirnom protestu u Beogradu“, dodao je on. Sednica Narodne skupštine je zakazana za četvrtak i petak i tada će se na osnovu zahteva građana koje su pred vlast izneli opozicioni narodni poslanici raspravljati i o smenama u REM-u, kao i ministra Bratislava Gašića i izveštaju Vlade o bezbednosnoj situaciji u zemlji nakon masovnih ubistava. „Rokovi su prošli, sada čekamo vlast da uradi ono što je zahtev ljudi koji žele siguran život za svoje porodice – da ukine generatore mržnje u javnom prostoru, REM, Pink, Hepi i naravno da ministri odgovorni nauče šta je odgovornost i podnesu ostavke. Sledeći veliki protest je zakazan za petak kada će cela Srbija ponovo reći da je protiv nasilja ove vlasti“, zaključio je Zelenović. Zajedno ćemo se izboriti za sigurnije društvo i bolji život za sve naše ljude, solidarnost će pobediti mržnju i podele.
Juče je još jedna žena izgubila život, ubijena na svom radnom mestu od strane partnera iz vatrenog oružja, o kome se toliko priča poslednjih dana. Nakon najveće tragedije koja nas je zadesila prošle nedelje u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu, kao i ubistva u okolini Mladenovca i Smedereva, svakim danom je sve jasnije da je nasilje u našem društvu na svakom koraku. Iako je muškarac imao zabranu prilaska, jasno je da su mere zaštite žena blage i neadekvatne, da institucije ne štite žene, i da je se nešto pod hitno mora menjati dok još neka ne izgubi život. Ženske organizacije odavno upozoravaju na činjenicu da se femicid najčešće dešava u konktestu nasilja u porodici kao i da mu je prethodi psihičko i fizičko nasilje, kao i proganjanje. Žene ubijaju poznati muškarci, njihovi partneri, muževi, poznanici, članovi porodice. Dok predstavnici vlasti u ovom trenutku u društvu biraju da jačaju represivni aparat i huškaju građane na građane, nasilje i tenzije su prisutne na svakom ćošku, a ono se najčešće usmerava ka najslabijima. To podhitno mora da stane. Nasilje je strukturni problem i ono se mora sprečavati i reagovati pre njegove eskalacije. Jasno govorimo da odgovornost treba da snosi vlast koju nikako ne možemo da dozovemo pameti.
Kao prošlogodišnji predsednički kandidati i jedni od učesnika na protestu „Srbija protiv nasilja“, osećamo obavezu da se obratimo javnosti zajedničkim stavom o trenutnom stanju u našem društvu, kao i da iskažemo mišljenje o njegovim uzrocima. Traumatizacija društva, kao direktna posledica dva uzastopna masakra, sedamnaest ubijenih i dvadeset ranjenih ljudi, pre svega dece, ima svoje tragične uzroke nagomilavane u Srbiji tokom ratnih i postratnih decenija, a posebno ponovnim dolaskom na vlast onih političara koji su tragediju našeg društva i započeli. Iako se o uzrocima ovih dana mnogo govorilo, važno je da ih ipak na jednom mestu saberemo i sagledamo. Rasturanje bivše države uz nacionalističke pokliče moralo je sa sobom nositi emociju mržnje i užasne netrpeljivosti prema svakom drugačijem biću. Tada je započeto tiho uvlačenje agresije u javni prostor, kulturu i obrazovanje. Odbacivanje poziva na mir i solidarnost bila je dominantna odrednica medijskog i opšteg društvenog narativa. Mržnja je usmeravana ka spolja, ali i ka unutra, prema unutrašnjim neprijateljima tribalnog okupljanja oko jednog vođe. Ne smemo zanemariti i intenzivno negovanje osećanja nepravde prema nama, opšte neshvaćenosti i neprekidne ugroženosti od strane „zlih sila“. Postepeno smo ubacivani u kolektivnu emociju žrtve koja ne može proizvesti ništa drugo osim ogromne frustracije i besa. Ovakva tendencija intenzivno je nastavljena nakon 2012. godine, dolaskom Aleksandra Vučića na vlast. Postali smo besan i dezorijentisan narod koji jedini izlaz vidi u jakoj i čeličnoj ruci, opet, jednog vođe. Svi autokratski režimi imaju identičnu matricu, a ona se upravo oslanja na ovakvo sistematsko sluđivanje građana, unošenje strepnje i nemira u svakog pojedinca, straha za budućnost. Strah okuplja ljude ispod jednog barjaka uz lažni osećaj da upravo oni upravljaju državom. Narodnu volju reprezentuje vođa; biti neprijatelj vođe je neprijateljstvo prema sopstvenom narodu. Svako ko je ikada iskazao neslaganje sa takvom politikom, na svojim je leđima osetio posledice osvetničke ekspedicije apologeta vrhovnog vođe. Moralna dekonstrukcija društva ide u korak sa jačanjem autokratije. Promovisanje antisocijalnog ponašanja, agresivnog rečnika, ispraznih sadržaja u javnom prostoru, estetski i etički problematičnih pojedinaca, glorifikacija zločinaca i sticanja bogatstva jesu mere koje vode nesumnjivom slabljenju zajednice. Medijska mašinerija i propaganda tu imaju posebno važno mesto. Profiteri su politička i njima bliska tajkunska elita. Svi ostali su gubitnici. Najveći greh autokratskog trenda jesu naša deca. Počevši od devedesetih godina, sa kratkom pauzom posle Petog oktobra, obrazovanje i vaspitavanje dece i omladine upregnuto je u mašineriju moralnog i svakog drugog propadanja. Vrednosti znanja, empatije i solidarnosti zamenjene su negovanjem idolopoklonstva, pokoravanja i profiterstva. Tenzije u porodicama i školama, uporedo sa degradacijom dostojanstva nastavnika i njihove društvene uloge, ali i medijskom promocijom društveno razarajućih vrednosti, formirali su generacije dezorijentisanih građana sa očajem i besom utisnutim u sam temelj svog bića. Krvavi pečat masakra u jednoj školi, gde je počinitelj dečak, kao i na okupljalištu omladine, gde je mladić bio naoružan do zuba, dovoljna su demonstracija stanja u našem društvu. Osnovni krivac za sve tragedije jeste čovek koji je učestvovao u kreiranju mrzilačke politike devedesetih i koji danas samostalno, autokratski upravlja državom. Čovek koji donosi sve odluke mora biti odgovoran za sve posledice. Autokrata se ne može kriti iza institucija koje je pokorio i poništio. Aleksandar Vučić će biti grobar našeg društva i naše države. Pitanje je da li ćemo mu to dozvoliti. Ohrabrujemo sve ljude da se podignu, da ujedine svoj glas u borbi za sopstvenu budućnost. Pobuna i sloboda jesu naša Ustavom garantovana prava, ali i moralna obaveza prema našoj deci. Budimo svesni moći koju imamo kada smo zajedno u borbi. Biljana Stojković i Zdravko Ponoš
Stranka Zajedno izražava duboko saučešće porodicama i prijateljima stradalih u užasnom zločinu u okolini Mladenovca. Zahtevamo da vlast prestane da koristi tragedije koje se dešavaju u zemlji u političke svrhe, a građane pozivamo na mirno protestno okupljanje u ponedeljak. Najviši predstavinici vlasti ponovo stvaraju paniku, krše zakon vodeći istragu na konferencijama za štampu, a od ljudske patnje prave politikantski igrokaz koji zaslužuje prezir. Više od deset godina oduzimanja dostojanstva građanima i građankama Srbije sada dolazi na naplatu. Talas nasilja kojem svedočimo je posledica zloupotrebe vlasti koja maltretira društvo, bahato upotrebljava kriminalce za postizanje svojih ciljeva i upotrebljava medije koje kontroliše kao oružje masovnog uništenja neistomišljenika. Zbog svega ovoga u Srbiji se niko ne oseća sigurno, a krivac za to je vlast. Stranka Zajedno poziva sve ljude u našoj zemlji da ostanu ujedinjeni i solidarni. Pozivamo građane da se okupimo na platou ispred Narodne skupštine u Beogradu, u ponedeljak od 18h, na mirnom protestnom skupu na kome ćemo iskazati zajedničku snagu i volju za normalnim životom.
Stranka Zajedno izražava najdublje saučešće porodicama i prijateljima poginule dece i radnika Dragana Vlahovića i saosećanje sa istraumiranom decom, roditeljima i osobljem osnovne škole „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu. Iskazujemo veliku brigu zbog uzroka koji su doveli do ove tragedije.