Jučerašnji napad na koordinatorku omladinske mreže stranke Zajedno je jasan pokazatelj da režim pokušava da zastraši svaki pokušaj političke artikulacije građana jer se toga najviše plaše. Ovako je narodni poslanik iz stranke Zajedno, Đorđe Miketić, za televiziju Nova komentarisao jučerašnji događaj na štandovima opozicionih stranaka na Banjici u Beogradu. „Navukli su nas da je apolitičnost vrlina. Nije! Apolitičnost nije ništa uzvišeno, naprotiv, to je zamka“, rekao je Miketić. Apolitičnost je, pojasnio je narodni poslanik, kad neko tuče ženu u stanu pored a ti ne uradiš ništa, kada bolesno dete leče sms-ovima a mi mislimo da smo nemoćni da učinimo bilo šta, kada tajkunov sin pregazi dete na semaforu, a mi nastavimo da gledamo njegov kanal i glasamo ko ostaje u rijaliti svinjcu. „Ta apolitičnost je upravo ono što je obezbedilo da danas najgori vladaju“, rekao je Miketić i dodao: „Ako politiku prepustimo gramzivcima i huljama, jer je pristojnim ljudima to bljak, onda nemamo pravo da se žalimo na to kako nam izgledaju institucije, država, gradovi, firme, škole, bolnice i reke“. On smatra da je vreme da demistifikujemo i odbacimo tu zamku apolitičnosti i da se svi uključimo u političku borbu. „Zato, pozivam sve građane da budu politični, da se uključe bilo u lokalnu organizaciju koja brani svoj kraj, bilo u politčku organizaciju koja im je bliska, svejedno koju, ovo je zajednička borba. Svi osnaženi građani moraju da stanu u jedan front i da se zajedno izborimo za slobodu, da odbranimo glasačke kutije, da odbranimo demokratiju kao što branimo svoje reke, ulice i parkove“, izjavio je Miketić. Narodni poslanik je zaključio time da je ovo prelomni trenutak i pitanje opstanka našeg društva. „To ljudi osećaju i zato nam se mnogo ljudi javlja i uključuje u borbu, i to je ono što uteruje strah u kosti ovom kriminalnom režimu“, rekao je on.
Danas je tokom zajedničke akcije stranke Zajedno, Demokratske stranke i stranke Srce na Banjici fizički napadnuta koordinatorka omladine stranke Zajedno, Sanja Vasić. Tokom akcije razgovora sa građanima koja je organizovana na 10 lokacija širom Beograda, registrovano je nekoliko provokacija, a na Banjici je Srpska napredna stranka postavila štandove pored naših i fizički nasrnula na našu aktivistkinju. U jednom trenutku, aktivistkinja iz SNS obučena u belu stranačku majicu, se unosila u lice našoj aktivistkinji i nakon kraćeg verbalnog sukoba, udarila joj šamar potom uhvatila za nadlakticu i nastavila da je udara. Kada su je drugi aktivisti zaustavili, ova aktivistkinja SNS-a je odmah pobegla sa lica mesta. Pozvana je policija i data je zvanična izjava, međutim, sa štanda Srpske napredne stranke su rekli da ovu svoju aktivistkinju koja je nosila njihovo obeležje – ne poznaju. Zajedno, DS i SRCE će insistirati da policija uradi svoj deo posla i pronađe ovu nasilnicu. Svesni smo da je režim u strahu i da nasiljem pokušava produžiti svoju kriminalnu vlast, međutim, mi se nećemo povući u borbi za pravo, za slobodu i za Srbiju bez nasilja i nasilnika. Pozivamo sve da nam se priključe u ovoj zajedničkoj borbi i oslobodimo naše društvo od nasilja i kriminala. Vidimo se večeras u 18 časova ispred Skupštine na protestu „Srbija protiv nasilja“.
U ovom trenutku najbolji teniser sveta nema svoju tenisku kuću u Beogradu i to se mora promeniti. „Imamo privilegiju da najbolji teniser svih vremena želi ovde otvoriti tenisku akademiju, i Beograd mu mora ponuditi predlog adekvatnih lokacija jer će koristi imati i naš grad i naša zemlja, ali ponajviše naši mladi teniseri i teniserke. Time bi Beograd stao rame uz rame sa drugim svetskim gradovima čiji teniseri stasavaju u akademijama drugih svetskih igrača“, saopštio je narodni poslanik iz stranke Zajedno Đorđe Miketić. Narodni poslanik kaže da buduća lokacija koju bi grad ponudio za tenisku akademiju ne sme biti u zoni kutlurno-istorijskih znamenitosti već na prostoru kojem najbolje može služiti svojoj svrsi. „Greške koje su napravljene se ne smeju ponoviti, znamo da u Beogradu ima lokacija predviđenih za sport, razonodu i rekreaciju i neka od njih bi bila adekvatna za tenisku akademiju Đoković. S obzirom da ova gradska vlast nema sluha za ovako važan projekat, buduća gradska uprava će naći prostor za tenisku akademiju“, rekao je Miketić. On podseća da su Đokovićevi teniski tereni na Dorćolu prošli čitavu epopeju, privremeni ATP turnir, suđenje sa opštinom Stari grad i spor sa gradom Beogradom i kaže da je vreme da najbolji teniser svih vremena konačno dobije ponudu gde bi se ovakav projekat mogao realizovati. „Moramo početi da sistemski rešavamo stvari u srpskom tenisu i stvoriti sistem koji bi iz godine u godine stvarao nove perspektivne mlade igrače. Francuski nacionalni teniski centar godinama proizvodi talente, a možda najbolji primer je akademija Rafaela Nadala koja ima nekoliko fantastičnih izdanaka. Srbija i Beograd bi sa dobro postavljenim sistemom mogli da se nađu na tom zvezdanom putu“, zaključuje Miketić.
Organizatori protesta „Srbija protiv nasilja” su u Narodnoj skupštini potpisali Dogovor za pobedu. „Ovo je zapravo jedan snažan i veliki poziv građanima Srbije da zajedno na izborima koji će biti održani do kraja godine smenimo režim Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića – da smenimo korumpiranu i kriminalnu vlast“, poručio je Nebojša Zelenović, kopredsednik stranke Zajedno i narodni poslanik nakon potpisivanja ovog dokumenta. „Kao što vidite predsednik Vučić beži već dve nedelje od toga da raspiše izbore. Zašto Vučić ne da izbore? – Zato što zna da će na njima izgubiti. I zato skriva tu svoju odluku iza različitih izgovora“, rekao je Zelenović. Kopredsednik srtranke Zajedno je rekao i da je ovo poziv građanima da svi zajedno na protestu ove subote, na protestu sledeće subote, na protestima po gradovima Srbije nateramo Vučića na raspisivanje izbora. „Nova skupštinska većina nakon tih izbora će napraviti novu vladu koja će konačno dovesti do toga da imamo Srbiju bez nasilja. U borbi protiv nasilja izvojevaćemo pobedu za Srbiju bez nasilja. I to je jedna velika borba u kojoj će učestvovati svi slobodomisleći građani Srbije“ izjavio je Zelenović. Opozivione stranke koje su potpisale ovaj dokument polaze od toga da se vlast neodgovorno ponašala nakon masovnih ubistava u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar” i okolini Mladenovca, kao i da je ignorisala opravdane i konkrente zahteve protesta „Srbija protiv nasilja”, dok se nivo nasilja, agresije i mržnje u medijima sa nacionalnom frekvencijom nije smanjio. Potpisnici ističu i socijalne aspekte života u Srbiji i kažu da je dva miliona ljudi na granici siromaštva, a skoro pola miliona ispod ove granice, a da su istovremeno korupcija i kriminal pod zaštitom vlasti. U dokumentu se kaže i da je Srbija zatrovana država, da veliki broj građana nema vodu za piće, jede nezdravu hranu, da skoro polovina građana nema kanalizaciju. Organizatori protesta „Srbija protiv nasilja“ polaze i od toga da se časni i savesni službenici, policajci, sudije i tužioci koji obavljaju svoj posao odgovorno i profesionalno, kriminalizuju i nalaze na udaru vlasti. Da su sva prirodna i javna dobra, kao i kulturno-istorijsko nasleđe naše države pod pritiskom da budu oteta i iskorišćena za profit ljudi bliskih režimu. Da su u Srbiji ugrožene građanske slobode, ljudska prava i demokratija. Kao i da se urušavaju svi javni servisi, posebno obrazovni i zdravstveni sistem i sistem socijalne zaštite. Dogovor za pobedu će otvoriti široki politički prostor kako za ukrupnjavanje ideološki srodnih grupacija, tako i saradnju različitih ideoloških celina, odnosno celokupne opozicije na rušenju kriminalnog režima, stoji u dokumentu. Potpisnici se obavezuju na međusobno uvažavanje i podršku, dogovaranje i koordinaciju. „Dogovor“ podrazumeva i zajednički rad na kontroli izbornog procesa i kampanji za izlazak na izbore. Predizborne platforme i liste treba blisko da sarađuju na razvlašćivanju kriminalnog režima bez obzira koje će ih pojedinačne organizacije činiti, stoji u „Dogovoru“. Potpisnice se obavezuju i na usaglašavanje programskih osnova za postizborne koalicije na osnovama konsenzusa oko ključnih pitanja. Kao i na vraćanje demokratskih standarda u društvu devastiranom desetogodišnjom vlašću SNS-a. „Nakon izborne pobede formiraćemo odgovornu republičku, pokrajinsku i lokalnu vlast poštujući najviše demokratske standarde i prakse“, navodi se u dokumentu. U Dokumentu se isključuje bilo kakva mogućnost koalicija, davanja prećutne ili manjinske podrške i saradnja sa vladajućim stankama. Dok će potpisnici u borbi protiv režima sarađivati sa organizacijama civilnog društva i udruženjima građana. Potpisnici dogovora za pobedu su poslanički klubovi: Pravac Evropa – Stranka slobode i pravde, Pokret slobodnih građana, sindikat „Sloga“, Pokret za preokret; Demokratska stranka – DS; Narodni pokret Srbije – Ekološki ustanak – Novo lice Srbije; Moramo – Zajedno; Zeleno – levi front, Ne davimo Beograd.
Beograd guši u saobraćajnom kolapsu – i tako će biti i ove jeseni i zime. Stranka Zajedno kao deo rešenja predlaže prenamenu Starog železničkog mosta kako bi se on koristio za drumski, biciklistički i pešački saobraćaj. Kako bismo rešili probleme u saobraćaju u Beogradu potrebno je koristiti svu postojeću infrastrukturu i ne izmišljati toplu vodu. Beograd mora biti zanimljiv i dobar i za turiste ali mora biti i mesto u kojem se može živeti a ne biti zarobljen u saobraćaju. Rešetkastu konstrukciju Starog železničkog mosta bi trebalo uz pomoć Arhimedovog zakona prebaciti na levu obalu Save. Zatim je potrebno stubove mosta „nadograditi“ za 2,5m do 3m tako da bi oni obezbedili nesmetanu plovidnu Savom i većih brodova i plovnih sastava. Na kraju, na tako povišenim stubovima Starog železničkog mosta bi se izgradio gredni most čelične kutijaste konstrukcije za saobraćaj motornih vozila, pešake i bicikliste. Tako bi se koliko-toliko rasteretili od saobraćaja motornih vozila ostali mostovi preko reke Save, a pre svih most Gazela. Postojeći predlozi, među kojima je u javnosti najzapaženiji bio onaj koji je medijima predstavio predsednik Aleksandar Vučić, predstavljaju lepe slike ali i nisu realni za realizaciju i buduću ulogu Starog železničkog mosta. Ovaj beogradski most nije u funkciji već pet godina pa bi po idejnom rešenju koga je predstavio predsednik Srbije taj most bio pretvoren u „pešački most sa restoranima“ kako je to prikazano na ilsutracijama koje su bile prisutne u medijima. Međutim, ta slika ne prikazuje realno stanje ovog mosta. Vučić je javnosti predstavio duplo širi most kakav ne postoji. Unutrašnja širina Starog železničkog mosta oko 4,5m, dok je unutrašnja širina mosta na fotografiji koja prikazuje idejno rešenje koga je predstavio predsednik Srbije najmanje dva puta veća, dakle preko 9m – što ovaj plan Predsednika čini nemogućim za ostvarivanje. Pored toga, neophodno je zahtevati plovni sastav klase VIc odnosno da Hvpn (vertikalno rastojanje između visokog plovidbenog nivoa i donje ivice mostovske konstrukcije u zoni plovidbenog otvora mosta) bude od 9,5m, odnosno 10m, što predlog stranke Zajedno omogućava. Trenutno, Stari železnički most ima Hvpn od 6,96m, a ostali mostovi nizvodno od njega imaju Hvpn oko 10m.
Nakon loše cene pšenice, jagode, višnje, maline, kupine i drugih poljoprivrednih proizvoda, ovih dana došao je na red i skuncokret, čija je otkupna cena po kilogramu 37,5 dinara. Narodna poslanica iz stranke Zajedno, Jelena Kalajdžić, smatra da je problem ponovo napravilo Ministarstvo poljoprivrede i da bi nakon pada cene u otkupu morala da padne i maloprodajna cena suncokretovog ulja. „Iako su prethodne godine predstavnici vlasti euforično najavljivali rekordne površine pod suncokretom, ove godine je upravo te proizvodđače sačekalo razočarenje pošto će po hektaru biti i po nekoliko stotina evra na gubitku“, rekla je Kalajdžić. Narodna poslanica podseća da se u obzir moraju uzeti troškovi proizvodnje koji uključuju obradu zemljišta, odnosno gorivo, đubrivo, semenski materijal, sredstva za zaštitu bilja, žetvu, zakup zemljišta. Cena proizvodnje po hektaru je oko 1000 evra. Zbog loših vremenskih uslova, ove godine se niko ne može pohvaliti visokim prinosom, koji ne prelazi 2-2,5 tone po hektaru, te je u najboljem slučaju prihod po hektaru 800 eura. „Kao i do sad, očekuje se pravdanje resornog Ministarstva, da je to slobodno tržište i da ne može da se na to utiče. Međutim, glavni problem za ovakvo stanje je upravo država koja je prošle godine, ipak dobro uticala na to slobodno tržište te je zabranila izvoz suncokretovog ulja od marta do avgusta meseca što je dovelo do velikih zaliha, odnosno do snižene cene suncokreta ove godine. Nekada se čini da bi poljoprivreda mnogo bolje funkcionisala, kada ovakvo Ministarstvo poljoprivrede ne bi ni postojalo“, izjavila je Kalajdžić. Stranka Zajedno očekuje da će u narednom periodu bar doći do pojeftinjenja sincokretovog ulja. Ako imamo u vidu da je za 1 litar suncokretovig ulja, potrebno 2 do 2,2 kg suncokreta, cena 1 litre ulja od 169 dinara je potpuno neopravdana. Sta treba uraditi? Za početak uspostaviti sistem koji će funkcionisati, ne mogu se uvoditi zabrane izvoza određenog proizvoda bez prethodne detaljne analize. Sigurno postoje podaci o tome koliki je utrošak suncokretovog ulja građana u Republici Srbiji unazad nekoliko godina. Da se detaljno izanaliziralo ne bismo imali problem sa ovogodišnjim rodom suncokreta. „Problem je što niko ne odgovara za svoje greške i loše prognoze, već se samo „udara“ po džepu poljoprivrdnika a zatim i svih drugih građana“, zaključuje Kalajdžić.
„Novi stadion u Leskovcu je divlja gradnja“, poručio je narodni poslanik iz stranke Zajedno Nenad Cakić na konferenciji za medije koju je u Narodnoj Skupštini organizovao poslanički klub stranke Zajedno. Cakić je ovom prilikom javnosti predstavio i dokumente koji pokazuju da stadion kojim se vlast ponosi nema adekvatne upotrebne dozvole iako se uveliko koristi za sportske događaje. „Niko nije svečano presekao vrpcu na otvaranju novog stadiona u Leskovcu iako se na njemu odigravaju fudbalske utakmice i iako je stadion posetio i sam predsednik Vučić. Predstavnici vlasti to ne propuštaju da urade ali ovde to nije slučajno – građevinska dozvola koja je dodeljena za izgradnju stadiona glasi na 10 hiljada kvadrata, međutim izgrađeno je više od 30 hiljada kvadrata!“, rekao je Cakić. Kako je pojasnio poslanik iz stranke Zajedno to znači da stadion nije izgrađen sa građevinskom dozvolom kao i da nije imao zakonom propisan priključak na električnu energiju. Zahtev koji je upućen je bio odbijen upravo zbog neregularnih građevinskih dozvola. Protipožarni sektor je dao saglasnost na projekat ali se ne vidi da je dao saglasnost i na izvedene radove. „Sve ove nepravilnosti su dovele do toga da ovaj stadion nema upotrebnu dozvolu. I to se ne dešava prvu put u Leskovcu gde imamo i trg bez upotrebne dozvole. Šerif – gradonačelnik Leskovca je šampion u korupciji i zato je verovatno i izabran Leskovac kao grad gde se mogu graditi velelepni objekti pošto se tu može najviše prati novac“, izjavio je Cakić. Kada su uvideli greške predstavnici vlasti su pokušali 5. septembra da dobiju izmenu rešenja građevinske dozvole ali je do toga došlo nakon što su se na tom stadionu igrale i evropske utakmice gde su se okupljale hiljade gledalaca, objašnjava Cakić. „To je i dan danas zvanično gradilište i oni dovode u opasnost sve ljude koji dolaze na sportske događaje i svu decu i omladinu koji tamo treniraju. To je nelegalni objekat i neko svesno dovodi u opasnost sve građane koji tamo idu“, rekao je Cakić. „Ovako izgleda izgradnja javnih objekata u Srbiji“, rekao je narodni poslanik i kopredsednik stranke Zajedno Nebojša Zelenović koji je dodao i da će poslanička grupa Zajedno-Moramo nastaviti da ukazuje na ovakve probleme. „Izgradnja bez građevinske dozvole je krivično delo. Upotreba objekata bez upotrebne dozvole je takođe krivično delo. Ovo je samo još jedan vid nasilja u kojem živimo sve ove godine i ono što sada svi zajedno moramo da uradimo je da se izborimo za Srbiju bez nasilja – stranka Zajedno će dati sve svoje kapacitete i resurse da to i ostvarimo“, zaključio je Zelenović.
Tek kada rasformiramo propagandnu mašineriju mržnje i nasilja, stičemo preduslove da zajedno sa građanima gradimo pravednu, bezbednu, demokratsku i ekološki čistu Srbiju. Srbiju slobodnih medija i slobodnih ljudi. Srbiju samostalnog tužilaštva i nezavisnog sudstva. Srbiju u kojoj se vlast deli, smenjuje, kontroliše i ograničava. Zemlju koja pripada građanima, a ne jednom čoveku i njegovim “kumovima”. Ove nedelje opozicija je predala Vučiću zahtev za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Trudićemo se da čitavu evropsku opoziciju okupimo na jednoj listi. Embrion šireg opozicionog okupljanja u budućnosti je savez koji čine Zajedno, DS i Srce jer pokazuje na delu ono o čemu svi govore: ukrupnjavanje, zajedničko delovanje i saradljivost. Dovoljno za početak. Mnogo prijatelja me je pitalo: odakle sada ideja da izbori budu raspisani što pre? Zato što građani više ne mogu da čekaju, zato što je vreme da hitno zaustavimo ovu inflaciju nasilja, inflaciju cena, inflaciju otimačine i razaranja institucija. U Srbiji se nikada nije teže živelo. Od samovozećih automobila koji su nam nuđeni prošle nedelje, stvar se svela na pojeftinjenje parizera. I to samo onog ortačkog. Parizer je paradigma Vučićeve politike. Sastavljen od svakakvih restlova, nezdrav, teško se vari i loše utiče na decu, ali se redovno služi u vrtićima i bolnicama. Ako želimo da budemo zdravi, vreme je ga izbacimo iz naših frižidera. Zahtevi protesta “Srbija protiv nasilja” se nakon izbora odmah moraju ispuniti, a to traže i mnogi građani koji glasaju za vlast. Oslobađamo REM. Ukida se nacionalna frekvencija Pinku i Hepiju. Bira se profesionalno rukovodstvo RTS-a, Gašić neće biti ministar. Vulin do tada ionako neće ostati na čelu BIA, već ide u Rusiju, za ambasadora. To je za njega udobno okruženje gde se špijunira opozicija. Zabranjuje se LGBT i nevladin sektor. Likvidiraju se svi kritizeri Putina. Ma snaći će se odlično, kao i njegova Mira Marković. Tek tada, kada rasformiramo propagandnu mašineriju mržnje i nasilja, stičemo preduslove da zajedno sa građanima gradimo pravednu, bezbednu, demokratsku i ekološki čistu Srbiju. Srbiju slobodnih medija i slobodnih ljudi. Srbiju samostalnog tužilaštva i nezavisnog sudstva. Srbiju u kojoj se vlast deli, smenjuje, kontroliše i ograničava. Zemlju koja pripada građanima, a ne jednom čoveku i njegovim “kumovima”. Za takvu Srbiju se moramo izboriti. To je Srbija kakvu želim da ostavim svojoj deci. U Evropskoj uniji kao deo razvijenog i demokratskog sveta gde se u školu ide po obrazovanje, u bolnicu po ozdravljenje, a u sud po pravdu, dok na pijaci možemo kupiti zdravu i jeftinu hranu. Čeka nas globalna nestašica hrane, meso će moći da priušte samo bogati, voda će biti najvažniji resurs budućnosti, a mi umesto da se prilagođavamo podivljaloj klimi koja se menja, da zovemo struku u pomoć i planiramo održivi razvoj gradova i prirodnih dobara, da upumpamo ogromne subvencije u poljoprivredu, i u zelenu energiju, da obezbedimo energetsku ali i geopolitičku nezavisnost – mi se bavimo parizerom. Jer nužno je sakriti da bahati fudbaleri ruše istorijske građevine zbog profita – dok se ljudi lancima vezuju za tezgu od koje žive. Odmah nakon parlamentarnih izbora, dolaze beogradski. Sukob između Vučića i Šapića postaje vidljiv golim okom i taj sukob će biti glavni razlog za pad vlasti SNS-a u Beogradu. Sa nestrpljenjem iščekujem trenutak kada će sve Šapićeve afere, o kojima sada ćute policija i tužilaštvo, biti izručene na njega preko Vučićevih “blatoida”. Kao kada Cezar okrene palac nadole. To će biti veselo. Šapić, na snimku koji je čula cela Srbija, preti samohranoj majci da je njen i život njene dece ugrožen. Čovek koji gradi kuću bez dozvole u gradu gde mu je najvažniji posao da zaustavi nelegalnu gradnju, čovek koji je od državnih organa sakrio svoje račune u stranim bankama i vilu u Trstu, čovek čiji saradnici u snimljenim razgovorima nameštaju tendere. I na kraju, čovek koji je spreman da fizički ugrozi bezbednost nečije dece – u mojoj Srbiji – taj čovek ne može da bude gradonačelnik. Pre neki dan me zaustavila starija gospođa u Maksiju na Cvetnom trgu i pita me: zašto se svađaš sa Ćutom? Objasnio sam joj da se ja ne svađam. Razlog je jednostavan. Vaspitan sam tako da se sa prijateljima, pa makar i bivšim, ne prepucavam u medijima, što očito nije slučaj sa njim. Pita me šta je sa tom Fejsbuk stranicom? Odgovaram da će se pravi razlog njegovog izlaska iz stranke uskoro videti, a da je stranica ugašena i da će se vratiti prvobitnoj nameni. Biće glasilo građanskog i ekološkog aktivizma, a ne samo jednog aktiviste. Eto, deco, samo nemojte da se svađate, sa tom smo se rečenicom rastali uz stisak ruke.
Odluka o nadokandi troškova dece u privatnim vrtićima, koja će se naći na sednici skupštine grada Beograda uvodi nešto što do sada nikada nije bilo. Narodni poslanik iz stranke Zajedno, Đorđe Miketić smatra da je Šapićeva priča o besplatnim vrtićima čista laž pošto je ponovo našao način da zavuče ruku u džep svih roditelja. „Deca koja iz bilo kog razloga odsustvuju ili se razbole, moraće da plate polovinu dnevne nadokade za svaki propušteni dan. To će u proseku biti oko 600 dinara dnevno. Znači, svaki roditelj će morati da plati 600 dinara za svaki dan kada mu dete nije u vrtiću, ukoliko ostane kući, ako se razboli ili i bilo kog drugog razloga“, rekao je Miketić. On podseća da po zvaničnoj statistici, svako dete prosečno odsustvuje 5,5 dana iz vrtića mesečno, što znači da će roditelji, u proseku, mesečno plaćati oko 3500 dinara taj vrtić. „Čak ni zvanično opravdanje doktora ne pomaže, jedino u slučaju ratnog stanja – odsustvo dece se neće naplaćivati!“, kaže Miketić. „Ovu skandaloznu odluku nije hteo potpisati sekretar za obrazovanje i dečju zaštitu, Nenad Radić, zbog čega je smenjen sa tog mesta pre deset dana i na njegovo je postavljena Aleskandra Čamagić, u V.D. statusu, koja je ovo potpisala“, otkriva Miketić. Narodni poslanik smatra da ovo znači da je čista laž da će vrtići u Beogradu biti besplatni za mališane, već je Šapić našao način da ponovo zavuče ruku u džep svih roditelja i iznova kažnjava one roditelje koji nisu uspeli da svoje dete upišu u državnu ustanovu. Stranka Zajedno ima jasan plan kako da se zaustavi ova puzajuća privatizacija vrtića i da bez velikog opterećenja budžeta poveća kapacitete, higijenu i bezbednost predškolskih ustanova, kao i da poveća plate tehničkom osoblju koje radi ispod minimalca. Potrebna je samo politička volja da se radi u interesu dece i roditelja, a ne profita.
U periodu vladavine SNS-a, tačnije od 2014. do 2022. godine prema zvaničnim podacima, broj svinja u Srbiji je opao za 17,6%. Narodna poslanica iz stranke Zajedno Jelena Kalajdžić smatra da je kritično stanje u svinjarstvu rezultat politike zaštite tajkuna umesto poljoprivrednih proizvođača. Količine svinjskog mesa koje preostaje u Srbiji nisu dovoljne da podmire domaću potrošnju, već smo postali zavisnici od uvoza. „Zbog loše agrarne politike, donošenja loših odluka i pravilnika, zbog zaštite tajkuna umesto poljoprivrednih proizvođača, Srbija iako ima veliki potencijal, veliki je uvoznik svinjskog mesa“, rekla je Kalajdžić. Ona dodaje da će se koliko je stanje u svinjarstvu kritično znati tek nakon popisa poljoprivrede koji će biti u ovoj godini, kada će se i utvrditi kako su loša politika i afrička kuga uticale na ovu granu. „Smatra se da srednje razvijena zemlja mora da ima svinja koliko i stanovnika. Danska na jednog stanovnika ima šest svinja, a Srbija na tri stanovnika ima tek jednu svinju“, rekla je Kalajdžić. Narodna poslanica podseća da u Strategiji razvoja poljoprivrede koja važi od 2014 do 2024. godine piše da najveći broj poljoprivrednih gazdinstava koje se bave svinjarstvom ima od tri do devet grla svinja (39,8% gazdinstava), i da je njihovo učešće u ukupnom broju svinja 19,4%. Takođe, u istoj Strategiji navodi se da mali proizvođači predstavljaju prepreku razvoju i intenziviranju svinjarstva. „Strategija je iskorišćena kao osnov da se sve više novca slije prema velikim proizvođačima koji su koncetrisani na izvoz, dok oni koji imaju do 10 grla u tovu, kojih je u našoj državi najviše ne dobijaju subvencije. Ovo je opravdano Zakonom o podsticajima gde piše da pravo na podsticaje za tov svinja ostvaruju oni koji imaju najmanje 10 grla u tovu, međutim s obzirom na izuzetno lošu situaciju potrebno je i ovim ljudima obezbediti pomoć pošto i tu postoji, za naše uslove, znatna količina svinja koje završe na tržištu“, izjavila je Kalajdžić. Stranka Zajedno predlaže mere koje bi poboljšale situaciju u domaćem svinjarstvu. Potrebno je osnaživati sva poljoprivredna gazdinstva koja se bave svinjarstvom, kroz razne podsticaje (direktne), ali isto tako i ulaganje u farme i opreme. Država mora da uspostavi veću kontrolu nad oligopolom koji drže nakupci i klaničari i cenama koje neverovatno osciliraju – od 250 dinara za kilogram u otkupu do 160 dinara za samo dve nedelje. Mali proizvođači su veoma bitni, te omogućiti da pravo na podsticaju po grlu imaju svi (a ne oni koji imaju više od 10 grla u tovu). Moramo obezbediti veterinare u svakom selu, a PDV je potrebno ukinuti na stočnu hranu.