Predstavnici „Evropske zelene partije“ ovog vikenda bili su u neformalnoj poseti Gornjem Milanovcu, kaže Kristina Milošević, sekretar za međunarodne odnose stranke Zajedno, čije saopštenje prenosimo u celosti. „S obzirom da stranka Zajedno, koalicija Moramo, teži ka tome da postane član porodice Evropskih zelenih, vreme koje su proveli kod nas u gradu iskoristili smo da pokažemo lepote kraja. Priča o istorijskom nasleđu od Obrenovića, podizanju Drugog srpskog ustanka, do toga koliko smo bogati intelektualnim nasleđem porodice Nastasijevića, s ponosom sam podelila sa gostima, koji su oduševljeno upijali detalje. Izuzetno je velika čast kada nam u gradu borave ljudi poput Viole Von Cramon, poslanice u evroparlamentu, kao i Tomas Vajts, takođe poslanik u evroparlamentu, ali i kopredsedavajući Evropske zelene partije. Pored njih, bili su gosti iz Poljske, Nemačke, Holandije, Engleske, Španije, Italije, Turske… i bilo je prelepo osećati duh Evrope u našem lepom gradu. Iz političkog ugla gledano, Zelene politike su budućnost. Jer u vremenima kada je sve zagađeno, kada je normalan život ljudi ugrožen, a vladavina prava se i ne nazire, potrebno je ozbiljno uključiti građane u odlučivanje, pronaći rešenja koja će omogućiti zdravo funkcionisanje i poboljšati život građana. I to je put kojim mi, iz stranke Zajedno, jasno idemo. Jer imamo samo ovu zemlju, a nemamo više vremena za gubljenje. Moramo od Srbije stvoriti bolje mesto za život nas i naših naslednika, stoji u saopštenju koje potpisuje Kristina Milošević. Izvor: gminfo.rs
Stranka Zajedno pokrenuće inicijativu u Narodnoj skupštini Republike Srbije za hitno donošenje paketa mera koje će sprečiti dalji sunovrat poljoprivrede u Srbiji i time omogućiti da sledeće godine građani Srbije imaju šta da jedu. S obzirom da naše afirmativne predloge za rešavanje nagomilanih problema u poljoprivredi vlast ignoriše, odlučili smo da pokrenemo inicijativu u Narodnoj skupštini Republike Srbije za hitno donošenje mera kako bi se pomoglo poljoprivrednicima kojima je pomoć u ovom trenutku neophodna. Nakon stalnog kontakta sa poljoprivrednika širom Srbije i obilaska naših proizvođača, uverni smo u skorašnji propast poljorpivrede, ako se nešto hitno ne promeni. Ljudi su ogorčeni jer su pretrpeli nezapamćene gubitke ove godine. Na lošu situaciju uticalo je enormno poskupljenje goriva i đubriva, ekstremni klimatski uslovi i kontrolisane a niske otkupne cene većine poljoprivrednih proizvoda. Situacija u stočarstvu je toliko loša da da se rasprodaju krave zbog niske otkupne cene mleka i visoke cene stočne hrane. Proljoprivrednici, međutim ističu da ih je više od svega nabrojanog pogodila nebriga vlasti. Doc. dr Jelena Kalajdžic, narodna poslanica iz stranke Zajedno i članica odbora za poljoprivredu, inače docentkinja na poljoprivrednom fakultetu, izjavila je da se moraju napraviti hitne mere i hitan zaokret u agrarnoj politici ili će Srbija će ostati bez stoke i bez hrane u narednom periodu. Agrarni budžet u Republici Srbiji je manji od 5% od ukupnog budžeta, dok je u drugim zemljama višestruko veći. Mudre države u Evropskoj uniji su prepoznale veliku potrebu za hranom, te za poljoprivredu izdvajaju oko 35% od ukupnog budžeta. Ovo su naši konkretni zahtevi hitnih mera: subvencija po hektaru od 200 evra, gorivo za poljoprivrednike bez akcize, povećanje regresa za djubrivo po hektaru, popust za kupovinu semena za predstojeću setvu, kao i hitnu pomoć stočarstvu, i momentalna isplata svih dugovanja prema poljoprivrednim proizvodjačima iz prethodnog perioda. Promene u poljoprivredi koje treba da se sprovedu, moraju biti sistemske, a potrebno je uraditi i ozbiljnu strategiju njenog razvoja. Međutim, zbog alarmantne situacije u kojoj su se naši poljoprivredni porizvođači našli, neophodno je hitno doneti paket mera kako bi se situacija u poljoprivredi malo stabilizovala i kako bi poljoprivrednici na jesen imali sredstava za narednu poljoprivrednu godinu. U Republici Srbiji, poljoprivreda je stub privrede, a poljoprivredni proizvođači već godinama čuvaju socijalni mir. Ukoliko država nema sredstava u agrarnom budžetu da se sprovedu ove mere, tražićemo da se odreknu nekih drugih, rasipničkih investicija, kao što je to na primer izgradnja stadiona širom Srbije i drugih megalomanskih projekata.
Osnovna ljudska prava, među kojima je i pravo na život u skladu sa sopstvenim principima i seksualnim opredeljenjima, ne mogu i ne smeju biti rezervisani samo za pripadnike Srpske napredne stranke i nosioce najviših državnih funkcija. To je uzurpacija prava i vlasti. Zabranom manifestacije Europrajd, na koju predsednik nema ustavno pravo, Aleksandar Vučić zadao je još jedan udar na slobode garantovane Ustavom RS. Vučić je skinuo još jednu masku sa nakaznog lica svog režima i dvoličnosti svoje vlasti. Zabrana Prajda nema nikakve veze sa kosovskim tablicama, ali će svakako imati veze sa pravima građana da se okupljaju i protestuju tražeći sprečavanje nezajažljivog rudarenja po Srbiji, ili boreći se protiv robovskog rada, otimanja domova i siromaštva. Zabrana borbe za jedno fundamentalno ljudsko pravo jeste zabrana borbe za svako drugo pravo. Građani Srbije moraju se pripremiti da odbrane svoje pravo na borbu. Šetnjom 17. septembra sa našim sugrađanima i pripadnicima LGBT zajednice pokazaćemo svoju solidarnost sa svakom ugroženom društvenom grupom i svoje nepristajanje na udaljavanje našeg društva od vrednosti savremene civilizacije. Postavljamo i pitanje da li nas Aleksandar Vučić vraća u radikalsko doba mračnih devedesetih? Nakon kratkog izleta sa odelom evropejca, ukrašenog evropskim ordenjem, sada je jasno pokazao i nama i svetu da te vrednosti nikada nije razumeo.
Pozivam premijerku da se hitno izjasni – da li je za poštovanje prava ljudi, svih građana naše republike, onako kako Ustav garantuje, pa i onih koji su drugačije seksualne orjentacije, kojoj i ona pripada ili je nemi vojnik kartela koja je svojom ćutnjom obezbedila jedino sebi i svojoj partenrki status porodice i udobni život u Jovankinoj vili. Nikada do sada, premijerku nismo niti jednom rečju napadali zbog svoje seksualne orjentacije, niti nju niti njenu želju da sa partnerkom uđe u registuje istopolnu zajednicu i osnuje porodicu. Kritikovali smo je jedino jer je saučesnik u epskoj pljački građana i destruktivnoj naprednjačkoj vlasti. Međutim, njeno ćutanje prema nerešenom statusu LGBT manjine, potom i Zakonu o istopolnim zajednicama koji je u fijoci već godinama, kao i javnim istupanjem u raznim popularnim magazinima, da premijerka sa svojomo partenrkom ima “dete”, dovodi u neravnopravan položaj sve druge građane Srbije koji bi želeli da uživaju ista prava kao i ona i njena partnerka. Naravno govorim o pravima nasledstva, pravima na bolničke posete i sve što zakon donosi, dok pravo da se nelegalno živi u vili na Dedinju ostavljamo drugoj instituciji da rešava. Takođe, pozivam sve slobodne građane Srbije da podrže zahteve LGBT zajednice i prošetaju 17. septembra ulicama Beograda sa građanima koja traže svoja Ustavna prava!
Još od predizbornih plakata SNS koji i danas dočekuju putnike na srpskim autoputevima, Vučić preti ratom. Trudi se iz petnih žila da u moždane vijuge tabloidne Srbije ureže sliku rata kao trajno stanje. Lešinarski se nadvija nad kosovskim Srbima, taocima Beograda, šalje svoje hijene da prete žrtvovanjem tuđih života. Maše papirima na kojima samo on vidi šta piše, igra predstavu besmisla za lokalnu publiku, a vreme predstave ističe i na sceni ostaje samo dekor. Rat je već tu, nema veze što ga ne vidite. Pa zar ne piše svugde da je borba za mir i stabilnost u toku? Pokunjeni povratnik iz Brisela prihvatio je, ma šta on tvrdio, sve zahteve Prištine povodom saobraćajnih dozvola i ličnih karata, na čemu mu, uostalom, niko ne može posebno zameriti, budući da je reč o stvarima godinama unazad dogovorenim između Prištine i Beograda, ili stvarima koje iz tih dogovora proističu. I samim Briselskim sporazumom, proizvodom naprednjačke diplomatije, kojim je navodno otpočet i onaj sumnjivi proces formiranja Zajednice srpskih opština, nesporno je potvrđeno da su sve sudske i policijske nadležnosti na celoj teritoriji Kosova isključivo stvar Prištine i organa vlasti države Kosovo, te samim tim i izdavanje ličnih dokumenata. Bori se Vučić i protiv Kurtija i protiv sebe. Preti Kurtijevom namerom da ukine srpski narod. Preti albanskim listama za likvidaciju. Ne zna da li se srpska parapolicijska banda potpisuje kao severna brigada ili brigada sever. Optužuje prethodnu vlast, pa posle zaboravi da to argumentuje. Evo da vidite šta je potpisao Borko Stefanović, kaže, pa zaluta u neki ćorsokak, i onda kudi i proklinje Kurtija što ne priznaje statusno neutralne tablice. Monološki se kuraži, mršti, najednom zabulji ni u šta, hvali se sastankom s predstavnicima kosovskih Srba, tačnije ispostavom SNS zvanom Srpska lista, mezimčetom Haradinajeve vlade, kriminalnom i egzekutorskom organizacijom koja ovih dana preti svedocima ubistva Olivera Ivanovića. Ništa kosovski Srbi od naprednjačkog Beograda nisu dobili sem rafala u leđa svoga legitimnog političkog lidera. Ništa drugo neće ni dobiti, sem Vučićevih laži, Vučićevih privatnih interesa i podmukle pretnje da će Vučić da ih brani od Vučićevog rata. Ukoliko je iko sem mene imao živaca da do kraja sasluša obraćanje Petković Petra, direktora kancelarije za KiM, u najboljem maniru severnokorejskog totalitarnog poltronstva, te stekne uvid u mučno ništavilo koje je raskošno iz njega zjapilo, mogao je da primeti da se ništa u pogledu smisla saopštenog ne bi promenilo kada bi redosled reči bio izokrenut, ili naprosto sve reči nasumično preraspoređene. Još važnije, slušalac je mogao da primeti, prateći Vučićevo izlaganje dva dana kasnije, da to što govori pajac suštinski se nimalo ne razlikuje od toga što govori trbuhozborac. Živeti nešto više od pola veka u Srbiji znači da čovek doživi da u datom okruženju, tako uverenom u svoj slobodarski duh, s vremenom stekne uvid u najmanje tri kulta ličnosti, pa ipak obožavanje vođe na ovim prostorima nikada nije bilo toliko odvratno kao što je danas. Iz jednog prostog razloga: nikad ranije subjekt obožavanja nije tako temeljno obezbedio javnosti sve dokaze o sopstvenoj banalnosti, lažljivosti, sklonosti ka nasilju i povezanosti sa organizovanim kriminalom kao što je to, jos od ranih 90-ih do današnjih dana, činio Aleksandar Vučić. Nikada pre građani ove zemlje nisu imali toliko argumenata da neposredno svedoče o svim elementima jednog prljavog političkog puta, vlastodržačkog licemerja, sadizma, narcisoidnosti, pa i ozbiljnih poremećaja ličnosti, o čemu je isuviše retko, premda decidirano, psihijatrijska struka iznosila svoja mišljenja. Kosovska laž i laž koja se odaziva na ime Aleksandar Vučić jedna su te ista patološka činjenica, jedno bez drugog (za sada) ne mogu, ali nesumnjivo je u toj jedinstvenoj smesi laži, kao u brlogu, godinama ostavljano dovoljno mesta da se u nju uvalja svako kome je Kosovo već dvadeset godina ili predmet korisne poltičke trgovine ili tema za oprezno gackanje u što širem blatnjavom luku. O tome govori zaglupljujuća tišina većinskog srpskog društva i srpske političke scene svaki put kada se spomene Kosovo, čak i u danima kada uzurpator funkcije predsednika Republike preti lažnim najavama oružanih sukoba, najavljuje teror i pogrome, i stvara sve dublje, nepovratne povode za prekid svakog daljeg evropskog puta Srbije. Uzgred, Srbiji će biti uvedene sankcije 1. novembra. Kakve sankcije? Nemojte o tome sada dok imamo neposrednu ratnu opasnost. Autor: Dejan Atanacković Izvor: NIN, 28. avgust, 2022.
Profesorka Biljana Stojković, kopredsednica ZAJEDNO!, učestvovala je na kongresu “Korčula school Think-Tank” kao jedinstvenoj platforrmi za diskusiju progresivnih levih politika u Evropi koji organizuju evropksa CEE mreža za rodnu ranvopravnost na Korčuli. Osnovne teme konferencije su žensko osnaživanje i žensko političko vodstvu u vidu nove progresivne politike, kao i politički ekonomski, socijalni i kulturni aspekti rodne ravnopravnosti. Biljana Stojković je u svom izlaganju iznela sledeće: Sistemsko povećanje ženskog učešća u politici, preko ustanovljenih kvota u našem političkom sistemu mogao bi biti dobar korak za preko potrebno veće prisustvo žena na mestima gde se odluke donose, međutim, vidimo da to u Srbiji nikako nije dovoljno. Jer, nije pitanje broja žena već kvaliteta koje te politike treba da predstavljaju. Trebaju nam hrabre žene i hrabri pojedinci koji razumeju ali i žele biti glas diskriminisanih, koji će se uvek suprotstaviti izrabljivanju, nasilju i mobingu, koji će insistirati na jednakim pravima ali i jednakim šansama za uspešan i dostojanstven život, koji će insistirati da se izjednače plate muškaraca i žena, jednostavno moramo imati uticajne glasove koji su senzibilisani i razumeju šta je sistemska diskriminacija žena ali i svih drugih «manjinskih» grupa. Međutim, u Srbiji i dalje prednjače liderske partije, čiji su predsednici po pravilu «mačo» muškarci koji jednostavno ne umeju da prepoznaju potrebe žena i manjinskih grupa. Tu naravno mislim na vladajuću partiju, ali i na opoziciju, i njih svakako moram kritikovati jer istinsku promenu ne može obezbediti nekakva megdanska pobeda proistekla iz sukoba muškaraca-lidera u monolitnom patrijarhatu, već promenu može doneti jedino nov način delovanja unutar samih opozicionih struktura, samokritičan pristup koji promenu uvodi prvo kod sebe pa tek onda je promoviše kroz institucije. Da bismo došli u situaciju da živimo istinsku promenu, moramo imati osnažene građane i građanke, samostalne političke subjekte koji aktivno učestvuju u donošenju odluka, svakodnevno, kako na nivou lokalne tako i na nivou državne i regionalne politike. Mi u Srbiji još uvek imamo građane objekte, koji su tendenciozno pasivizirani, od kojih se očekuje da samo biraju nekakve predstavnike jednom u četiri godine, da ih se u medjuvremenu ništa ne pita, već da im se samo šalje naredba sa vrha – bilo države bilo stranke. Zato smo mi kroz koaliciju MORAMO i stranku ZAJEDNO! okupili veliki broj aktivnih gradjana i hrabrih lokalnih organizacija koje su se udružile i izgradile zajedničku mrežu. Ovo je posebna vrsta političke organizacje koja je nastala odzdo ka gore, koja ima veće organizacija i 3kopredsesnika, tj 2 kopredsednika i 1 kopredsednicu, jer snažno verujemo da i promena dolazi odozdo ka gore, od nas samih pa tek onda u političkom sistemu. Uz prof. Biljanu Stojković u programu su učestvovali Zoran Zaev bivši premijer Severne Makedonije, Sabina Lasovac potpredsednica SDP Hrvatske, Tanja Fajon – ministarska spoljnih poslova Slovenije, Lana Prlić podpredsednica SDP iz BIH, Nika Silić – gradonačelnica Korčule, Goran Radosavljević iz Socijaldemokratske stranke, Tamara Tripić – koordinatorka CEE mreže i suorganizatorka događaja.
Lažni sukob Vesić-Šapić, potom i jeftina predstava oko «skidanja» Vesićevih ljudi, lažni manevar disciplinovanja gradonačelnika od strane premijerke Brnabić i slične šarade služe samo kao nov medijski trik čime se bi se, očekuju oni, građani i novinari trebalo baviti. Iza tog nameštenog «sukoba» i špijunskih igri tipa: Vučić – Stefanović, Vesić – Šapić, Vulin – Mihajlović, jednostavna je istina: svi ti likovi i prolazni činovi, služe jedino ovom kartelu da što veću pljačku odrade u što duže vreme provedeno na vlasti. Zato, predlažemo gradnočelniku Brograda, metropole koja svoje fekalije ispušta pravo u reke, da ako želi kvalitetan tim koji će voditi Beograd, počne da poštuje zakon Srbije, da za direktore javnih preduzeća raspiše javne konkurse, da rušenje nelegelne gradnje započne od svoje kuće na Bežaniji ili tajkunskih vila na Savi, da ako želi čistu vodu – zabrani gradnju na beogradskom vodoizvorištu Makišu, da ako ne želi korupciju – otpusti sekretara za investicije grada, onog što je uzeo novac za zamenu vodovodnih cevi u Kraljice Marije i Dušanovoj, a ipak ostavio stare koje pucaju, potom da hitno zabarni rušenje zdanja koja su pod zaštitom države – jer nam naša kultira nestaje pred očima, a biseri arhitekure postaju samo parcele za gradnju solitera. I to samo za početak! Ukoliko je Šapić ipak poželeo da ga građani drugačije doživljavaju od prethodnika v.d. Vesića, moraće da promeni suštinu, čitvavu metodologiju upravljanja gradom, a ne samo da produkuje lažne sukobe dok, kao i njegov prethodnik, služi kao šarena varalica i mutivoda daljoj pljački i destrukciji grada. . Nekada je on ovom gradu donosio zlato, a sada je pristao da tone u blato i služi kao paravan za varvarsku pljačku i destrukciju grada.
Kopredsednik stranke Zajedno, narodni poslanik i predsednik Odbora za zaštitu životne sredine Aleksandar Jovanović Ćuta tražio je od predstavnika kineske kompanije Ziđin hitan sastanak zbog miniranja na planini Starici, u suprotnom će biti organizovan novi protest ispred ambasade Republike Kine. Sastanak bi se održao u utorak, 23. avgusta, a pozvan je i komandir policijske stanice u Majdanpeku. Ukoliko država Srbija ne zaštiti svoje građane Ekološki ustanak, predstavnici stranke Zajedno i koalicije Moramo zajedno sa aktivistima će organizovati novi protest ispred kineske ambasade. Ziđin je prekopirao „recept“ predstavnika naprednjačke vlasti i pre nekoliko dana je unajmio privatne plaćenike da „dele pravdu“ i rasteruju građane koji čuvaju svoja prirodna dobra. Sve strane kompanije moraju poslovati po našim zakonima i niko ne sme da napada i rasteruje građane. Srbija mora da postane država u kojoj se poštuje zakon, Ustav i sva ljudska prava. Planina Starica ne pripada niti Kini, niti njihovim kompanijama, već svim građanima Srbije i zajedno sa njima ćemo je i odbraniti!
Analizirajući velike projekte gradnje u Srbiji i sumnjivih građevinskih dozvola, koje po Zakonu o planiranju i izgradnji, član 133, ne izdaje lokalna samouprava već republičko ministarstvo za građevinu, postoji jedno ime koje povezuje bezmalo sve velike i po pravilu visoko koruptivne projekte. U pitanju su ne samo grđevisnke dozvole koje izdaje Republika (od Beograda na vodi do zidanja luksuznih naselja i hotela u nacionalnim parkovima) već se potpisuju i rešenja o ozakonjenjima objekata i projekata na republičkom nivou. Autorski tekst Đorđa Miketića, člana stranke „Zajedno“ i narodnog poslanika U maniru dobrih krimi-romana, ova sekretarka je “ispod radara” javnosti, ali i tužilaštva duže od deceniju, jer ime Aleksandre Damjanović nije poznato široj, a malo je poznato čak i užoj zainteresovanoj javnosti. Mehanizam sekretarkinog “poslovanja”, za početak, možemo pokazati na poslednjem primeru visoke korupcije: nelegalne izgradnje privatne garaže u kompleksu Kliničkog centra Srbije, (o kojoj se već pisalo). Ministarstvo zdravlja raspisalo je javni poziv za koncesionara za izgradnju ove problematične garaže 29. jula 2021, iako su građevinske mašine već 20 dana radile na iskopu jame za objekat. Pobednik na javnom pozivu za garažu će se “saznati” tek 30. septembra, iako je tog dana objekat garaže već imao završenu prizemnu etažu i ploču za sledeći sprat. 12. oktobra Ministarstvo zdravlja je izabralo “najbolju” ponudu za garažu koja u tom trenutku već ima izgrađene dve etaže nad zemljom, i gradnja je u punom zamahu. 7. decembra na teren izlazi građevinska inspekcija i zatiče izgrađeni objekat bez građevinske dozvole, a tek 17. decembra Klinički centar Srbije traži građevinsku dozvolu koju Ministarstvo za građevinu, saobraćaj i infrastrukturu odbija 29. decembra. Ujedno, građevinska inspekcija zabranjuje dalju gradnju i daje rok investotoru da u roku od 30 dana pribavi potrebnu dozvolu. Uprkos zabrani izvođenja radova, garaža je 3. februara gotova i spremna za rad iako bez građevinske dozvole. Krajem februara ilegalna garaža počinje sa radom, a tek 4. marta ministarstvo GSI, tačnije državna sekretarka Aleksandra Damjanović izdaje građevinsku dozvolu za izgradnju garaže koja je već izgrađena. Ovo je klasičan primer korupcije: namešteni tenderi, unapred ugovoreno javno-privatno partnerstvo, izvođač i podizvođač, izdaju se rešenja za gradnju pošto je objekat već izgrađen, zanemaruju se nalozi inspekcije… Posla za tužilaštvo ima na pretek, jer treba ispitati nekoliko upletenih ministarstava, Klinički centar, utvrditi ko stoji iza privatnog investitora sa Sejšela i zašto se ministarstvo građevine predomislilo, pa prvo odbilo, a posle i predomislilo, te je sekretarka “konačno” odobrila dozvolu za gradnju na izgrađen objekat. Očekivano, srpsko tužilaštvo ćuti, ne štite javni interes niti reaguju na korupciju, čime legaliziju ovu lukrativnu “šemu”. Pacijenti iz čitave Srbije su primorani da privatniku plaćaju skupoceni parking u krugu bolnice – dok u isto vreme, divlju garažu Kliničkog centra Srbije krasi ogromna zastava sa porukom: ŽIVELA SRBIJA! Autorski tekst Đorđa Miketića, člana stranke Zajedno i narodnog poslanika za portal Nova.rs
Nakon današnjih incidenata na Starici, kopresednik stranke “Zajedno” Aleksandar Jovanović Ćuta obratio se ministru unutrašnjih poslova, Aleksandru Vulinu. On ga je upitao da li je na strani kineske kompanije koja dinamitom i cijanidom tera građane. „Povodom današnjeg upada momaka pod punom ratnom opremom (sa oznakama F na unifirmama), angažovanih od kineske kompanije Zi Đin, koji su oko 10 h brutalno srušili kamp, rasterali aktiviste koji već mesecima drže stražu na Starici sprečavajući dalje miniranje, postavljam pitanje ministru policije Aleksandru Vulinu: Na čijoj si strani ratni dezerteru i velikosrbine, bivši ateisto, komunisto, a sadašnji verniče? Na strani kineske kompanije ili svog naroda koga dinaminom i cijanidom proteruju sa sopstevene zemlje?!“, rekao je Aleksandar Jovanović Ćuta. Izvor: Nova.rs