Uz privatizaciju EPS-a planira se privatizacija i Sunca i vetra

Naše najveće javno preduzeće Elektroprivreda Srbije je spremno da postane plen kumovske pljačke. EPS je preko noći postao akcionarsko društvo čime se otvorio put za upliv privatnog kapitala, kroz ortačku dokapitalizaciju ili strateško partnerstvo. Plan privatizacije su napravili “norveški konstultanti” koji su dobili posao bez ikakvog tendera i to odmah nakon destrukcije ovog preduzeća od strane Milorada Grčića i stranačkog rukovodstva. Tokom njegovog rukovođenja je EPS razoren, Srbija je uvozila preskupu struja, a načinjena šteta prema preduzeću i građanima se meri milijardama evra. Potom, EPS je od javnog preduzeća postao akcionarsko društvo preko noći – da bi se delovi preduzeća mogli prodavati direktnom trgovinom, a svi poslovni potezi, odluke i trošenje novca će biti sakriveni od javnosti. Vučić je najavio prodaju udela rekavši: “Nemamo problem ako neko hoće da uđe sa 10 odsto vlasništva“. Međutim, 10% od uništenog preduzeća nije isto kao 10% od uspešnog preduzeća, i eto razloga zašto je Grčić doveden da pravi struju od blata. Vrednost EPS-a je nakon izbora ovih kadrova umanjena 5-6 puta. A sada, izborom novih kadrova, EPS se sprema za privatizaciju. Veliki posao i vredan ugovor se prirpema za misterioznu firmu UGT Renewables LLC koja bavi izgradnjom postrojenja u oblasti obnovljivih izvora energije koja se pojavila kao glavni igrač bez ikakvog tendera ili u bilo kakvoj kompeticiji sa drugim igračima iz zemlje i inostranstva. Postavljamo jasno pitanje Ministarstvu za energetiku, koliko je do sada izdato rešenja za izgradnju novih vetroparkova i solarnih elektrana? I koje od tih firmi su povezane sa Vučićevim kumom, Nikolom Petrovićem, koji je već poznat vlasnik MHE (mini hidroeletkrana) u Srbiji. Zanimljivo je da je upravo Nikola Petrović bio direktor Eletkromreža Srbije, tj. nalazio se na onom mestu sa koga se donose odluke o priključenju novih proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora. A mnogi mali proizvođači su dugo na čekanju ovog rešenja, i to u godinama velikog deficita struje, još uvek ne dobijaju tražene priključke na mrežu. Kada na ovo dodamo i informaciju da je na Vladi usvojen nov predlog Zakona o obnovljivim izvorima energije koji će da pomogne velikim, privatnim i kumovskim proizvođačima struje iz obnovljivih izvora, dok će individualna domaćinstva (prozjumeri) kao i udruživanje građana u energetske zadruge biti namerno sputani i postavljeni u neravnopravan položaj – dolazimo do očiglednog recepta: Planirarana privatizacija EPS će se će se vršiti pod fasadom zelenih, obnovljivih izvora energije. Veliki proizvođači, koji već imaju kumovske dogovore i ugovore sa državom će dobiti posao, dok će mali individualni proizvođači biti sputani. A građani će potom tim tajkunskim proizvođačima plaćati kW struje po visokoj, povlašćenoj ceni. Isti glumci i isti scenario kao u slučaju minihidroelektrana, samo su sada prešli na nove izvore, sunce i vetar. Stoga, planirana privatizacija EPS-a nije samo privatizacija javnog preduzeća, već će se tako privatizovati i pravo na Sunce i vetar. A moramo podsetiti vlast da Sunce, vetar i voda pripadaju svima nama, a ne kumovima, i da ćemo se za to pravo i boriti.

Voda i hrana su naša budućost, a nikako litijum

Kao što smo upozoravali, priča o litijumu se ponovo zahuktava od strane predstavnika naprednjačke vlasti. Izjava da je litijum “nafta 21. veka”, da je to razvojna šansa Srbije, da nam spremaju nekakve robotizovane rudnike govori da Aleksandar Vučić i Zorana Mihajlović ne žele izneveriti njihove strane „partnere“, iako su građani, ali i naša najviša naučna insitucija – SANU, jasno naveli da bi iskovanje litijuma značilo sigurnu devastaciju za zemlju, prirodu i zdravlje ljudi. Gospođo ministarka, resurs budućnosti nije litijum – nego zdrava hrana i pijaća voda! Svedoci smo da je ovogodišnja suša dovela do restrikcija vode u čitavoj Evropi a rat u Ukrajini je naterao razvijene zemlje da se pripremaju za nestašicu hrane. Srećom, mi još uvek imamo pitku vodu izuztnog kvaliteta i to u velikim količinama, dok je kvalitet zemljišta Srbije nadaleko poznat. Budućnost 2050-te godine i porast potražnje za litijumom, nije ništa spram krize nastanjenosti planete i potrebe za hranom i vodom koja će nas zadesiti. Baš te 2050. godine Zemlja će brojati deset milijardi ljudi, a više od milijardu i po ljudi bi moglo da se suoči s glađu. A ovako izgledaju stvari danas: srpski izvoz hrane je ispod 4 milijarde dolara, dok Holandija, koja je veličine Vojvodine, a zemlju je otela od mora, ubira više od 90 milijardi dolara prihoda godišnje. Što se tiče vode, ovo je naše rešenje, koje zagovaramo još od početka ove godine: U podzemnim spremištima Zapadne Srbije, ispod Jadra i Mačve, ima dovoljno pijaće vode najvišeg kvaliteta, da se napoji cela Vojvodina, u kojoj 70% domaćinstava nema pijaću vodu, a Novi Sad je ima za još dve godine. I te najkvalitetnije vode ima svakog dana, cele godine, 4,1 tona u sekundi. Zrenjaninu, npr. treba 300 litara u sekundi. Dakle, za 14 gradova kao što je Zrenjanin, u kome građani zbog nesposobnosti i nemara na kupovinu flaširane vode troše hiljadu i po evra godišnje. Ako bismo na pravi način koristili vodne resurse, samo one ispod Mačve, u pitanju su milijarde evra čistog prihoda od pijaće vode. Sa maloprodajnom cenom flaširane vode od 20 evro centi godišnji bruto prihod od prodaje vode kretao bi se na nivou od 12-13 milijardi evra godišnje! Ta ista Mačva, danas, od proizvodnje hrane ubira novca koliko bi, po projekciji, zarađivala čitava Srbija od nakave rudne rente. Ukoliko bi se hitno uložilo u poljoprivredu, snažnim subvencijama, jeftinim đubrivom i gorivom, savremenim tehnologijama, povećanjem procenta navodnjavanja i zaštite od grada i stručnoj pomoći, a netaknute predele Srbije zaštiti i proglasiti ih regionima zdrave hrane –Srbija za 5 godina može postati evropska sila u proizvodnji hrane. Tačno je da se naša politika suštinski razlikuje od vaše jer mi umesto vaših kancerogenih jalovišta vidimo regione zdrave hrane, umesto zatrovanih bunara vidimo izvore pijaće vode, umesto proterivanja ljudi sa njihove dedovine – mi vidimo bogate porodice i pune škole đaka u selima. Između vaše i naše budućnosti – ogromna je razlika. Tačnije, razlika je sam život. A za to se mi borimo. Za zdrav i dostojanstven život svih nas na ovim prostorima – i za to imamo jasan plan. Autorski tekst kopredsednika Zajedno i poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije Nebojše Zelenovića za portal Nova.rs

Go To Top
Skip to content