Narodni poslanik iz stranke Zajedno, Đorđe Miketić odgovorio je na reagovanje Ministarstva kulture na intervju „Finalna rasporodaja Srbije“ koji je prethodno dao Novom magazinu. Miketić dodatno razjašnjava neke nedoumice koje imaju službenici Ministarstva po pitanji Nemačkog paviljona na Starom sajmištu na Novom Beogradu. Da počnemo redom. 1. “Nemački paviljon na Starom sajmištu biće prvi rekonstruisan” – izjavio 2015-te godine, prilikom posete Efraima Zurova direktora Simon Vizental centra, tadašnji v.d. gradonačelnika Goran Vesić, a sada ministar građevine i saobraćaja. Nastavlja u tekstu: “Rešeni su imovinsko pravni odnosi na nemačkom paviljonu, koji je bio sabirni centar gde su dovođeni Jevreji, kasnije Srbi i drugi antikomunisti (verovatno miseći na antifašiste – prim. prev) za vreme postojanja logora. On (nemački paviljon) je sada potpuno vlasništvo Skupštine grada i biće prvi objekat na Starom sajmištu koji će moći da bude potpuno rekonstruisan.” 2. Kada je prošle godine obznanjeno da se planira rušenje Nemačkog paviljona, višemesečnim upozorenjima i dopisima svim relevantnim institucijama iz oblasti zaštite kulturno—istorijskog nasleđa, a tu spada i Ministarstvo kulture, predočili smo da je Nemački paviljon de-facto deo nacističkog logora Staro sajmište. Međutim, i beogradski i republički Zavod za zaštitu spomenika, kao i Ministarstvo kulture – ćutali su na naše dopise, dokaze i apele mesecima. Tek nakon što je Nemački paviljon varvarski srušen, i to bez zakonite dozvole za rušenje, Ministarstvo kulture odgovara na dopis koji smo im uputili mesec dana pre rušenja, u kome su potvrdili da se prostor Nemačkog paviljona nalazi u zoni zaštite u okviru Starog sajmišta! Ministarstvo, tačnije v.d. pomoćnica ministarke, Danijela Vanušić, u odgovoru nama konstatuje: „S obzirom da se predmetni prostor (Nemački paviljon) nalazi u zaštićenoj zoni nepokretnog kulturnog dobra Staro sajmište Logor Gestapoa, potrebno je da Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda dostavi informaciju i o tome da li je investitor tražio uslove mera tehničke zaštite za izvođenje infrastrukturnih radova i da li je Zavod izdao takve uslove“ – naložilo je ministarstvo kulture beogradskom Zavodu. Samo ova činjenica, morala je dovesti do hitne obustave svih radova na lokaciji, i disciplinskih ali i krivičnih postupaka protiv odgvornih lica. Ostavku Olivere Vučković, zbog razaranja kulturnog nasleđa Beograda već smo nebrojeno puta tražili, ali za ovo nečinjenje će dobiti i krivičnu prijavu, jer odgovornost za rušenje pavoljona ćemo tražiti na sudu. Ovim je ministarstvo priznalo da se Nemački paviljon nalazi u zoni nepokretnog kulturnog dobra, a beogradski Zavod za zaštitu spomenika je, kao i mnogo puta do sada, i pored svih naših upozorenja, dopustio da se ovo istorijsko zdanje sruši. Međutim, ovo nije kraj priče. 3. Postoje veoma jaki dokazi da se ispod Nemačkog paviljona, u samom podu, nalazi masovna grobnica u koju su 70tih godina premešteni ostaci logoraša. Postoje svedočanstva radnika preduzeća Rade Končar koji su na placu pronalazili ljudske ostatke, postoji deo poda paviljona koji nije popločan pločicama već je od izlivenog betonu što se poklapa sa zabeleškama i izjavama radnika da su pronađene ostake ubacivali u jednu jamu, u pod paviljona kojii je potom zaliven betnskom pločom. Takođe postoji i istraživanje engleske forenzičke arheološkinje Caroline Sturdy Colls iz 2012-te, koja je geo-skener metodom potvrdila indicije masovne grobnice. Sve ovo smo predočili i ministarstvu i Zavodu, i zahtevali da se obustave radovi na 90 dana dok stručna komisija ne ispita postojanje masovne grobnice logoraša. Međutim, tek kada smo o ovome izvestili nekolicinu međunarodnih institucija koji se bave Holokaustom, dolazi do pomaka. Tek onda je Ministarstvo konstatovalo da: “grad Beograd sprovodi infrastrukturne radove koje jednim svojim delom prelaze preko nacističkog logora za Jevreje i koncentracionog logora na Starom Sajmištu”. I nalaže da Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda izvrši uvid u stanje prostora i radova i postupi u skladu s Zakonom o kulturnim dobrima. Još jednom ministarstvo šalje dopis u kome potvrđuju da Nemački paviljon nije smeo biti srušen, a kojim ministarstvo pokušava da skine odgovornost sa sebe. Ministarstvo, potom prihvata argumente stranke ZAJEDNO o mogućnosti postojanja masovne grobnice i nalaže Zavodu da: ”prekine radove ako postoji opasnost od oštećenja arheološkog nalazišta i da obustava radova dok se ne utvrdi da li su pronađeni artefakti – od kulturno-istorijskog značaja. A ako to ne uradi gradski zavod – uradiće Republički“ Odmah potom, gradski Zavod je zadužio Kseniju Milenković – arheološkinju, zaposlenu u Zavodu za zaštitu spomenika Beograda – za vršenje stalnog arheološkog nadzora! Međutim, bager je nastavio da niveliše teren, a dotična arheološkinja iz Zavoda se nije pojavila na lokaciji ni jednom u tih dvadesetak dana nakon rešenja o postavljenju. O ovome svedoče fotografije, jer su aktivisti Zajedno svakodnevno izlazili na teren, ali i dva novinarska TV priloga koja su snimana na lokaciji. „Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda načelno je saglasan sa inicijativom da se prostor Starog sajmišta, posebno Nemački paviljon i prostor oko njega forenzički i arheološki istraži imajući u vidu navedene indicije o postojanju masovnih grobnica”, konstatuje se u odgovoru gradskog Zavoda od 22. juna. Zavod je potom uputio dopis u kome je bezočno slagao i pokušao da prebaci odgovornost na Direkciju za izgradnju Beograda, koja je nosilac posla: “Nisu planirani zemljani radovi koji bi ugrozili arheološke slojeve. Takođe, Zavod nalaže investitoru, Direkciji za građevinsko zemljište i izgradnju da se izvrše geofizička istraživanja kako bi se uočili “arheološki i fornenzički ostaci”. Znači oni razmenjuju dopise o obaveznom nadzoru, o obustavi radova, o ispitivanju terena, o nemačkom paviljonu kao pripadajućem delu logora Sajmište – samo se ništa od ovoga u realnosti ne dešava. Ne postoji nadzor Ksenije Milenković iz Zavoda, ne postoji neinvazivno sondiranje terena, već samo sdva bagera koji u punom gasu zatiru tragove. Sve po starom radikalskom receptu: nema tela – nema dela. Ako ministarka, ili anonimni pisac ovog demantija, pogleda kroz prozor svoje kancelarije, videće pozitivan primer arheloškog nadzora. Građevniski radovi u parku pored Narodne skupštine su svakodnevno pod budnim okom arhološkog tima, i zahvaljujući njima, pronađeni su značajni artefakti, koji će, nadam se, biti prebačeni i zavedeni u Muzej grada Beograda. Sa druge strane, lokaciji nezakonito srušenog Nemačkog paviljona – nema nadzora, već hitno čišćenje terena za saobraćajnicu, za novi most umesto starog i za širenje Beograda na vodi, preko
Stranka Zajedno u potpunosti podržava Apel javnosti protiv rušenja nemačkog paviljona logora na Starom sajmištu, koji je pokrenuo Centar za istraživanje i edukaciju o Holokaustu (CIEH) iz Beograda, a kojim se zahteva “zaustavljanje devastacije” kao i “stavljanje svih mesta od istorijskog značaja pod zaštitu grada i države”. Nepojmljivo je da se Zavod za zaštitu spomenika, najvažnija gradska institucija posvećena zaštiti beogradskog kulturnog nasleđa, već godinama javlja kao deo mehanizma za sprovođenje legalizovanog nasilja nad Beogradom, da svojim činjenjem i nečinjenjem podržava rušenje naše baštine, da izmišlja, zabašuruje, falsifikuje informacije kojima se omogućava devastacija grada. Napominjemo, kao što i u apelu stoji da je dobar deo Starog sajmišta u potpunosti van zaštite, a da se i nad zaštićenim zgradama sprovode neprihvatljive rekonstrukcije, lišene smisla i dostojanstva jednog stratišta i mesta Holokausta. Pozivamo i ambasadu Izraela, kao i ambasade svih zemalja sa jakom antifašističkom tradicijom, da podrže ovaj apel, da podrže građane Beograda, da podrže zaštitu sećanja na tekovine antifašizma, i da javno osude ova anticivilizacijska postupanja vlasti u Beogradu. Pozivamo i sve političke organizacije i organizacije civilnog društva da stanu uz apel CIEH. Podsećamo i na to da je nemački paviljon pre samo nekoliko godina bio najavljen kao centralni prostor Memorijalnog centra Staro sajmište, da bi se potom našao na rušilačkoj trasi gradskih vlasti. Vesti/News Foto: CIEH
Započelo je protivzakonito rušenje nemačkog paviljona, jedne od sačuvanih zgrada logora “Staro Sajmište”. Rušenje se obavlja bez identifikacije izvođača i table sa informacijom o gradilištu, a na licu mesta od radnika “Rade Končar”, narodni poslanik, dr Đorđe Miketić dobio je informaciju da se navodno radi o firmi MIS-gradnja po nalogu Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda. Ovo varvarsko i protivzakonito rušenje memorijalnog centra Staro sajmište, mora se momentalno obustaviti, a zgrada nemačkog paviljona, kao i ostatak logora na Sajmištu moraju hitno biti stavljeni pod zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika grada Beograda, istakao je narodni poslanik dr Đorđe Miketić. Jevrejska zajednica u Srbiji je ovo zvanično i tražila od Zavoda, ali do sada beogradski Zavod za zaštitu spomenika nije dao odgovor. Centar za istraživanje Holokausta i edukaciju je takođe pozvao na obustavu rušenja Nemačkog paviljona i zaštitu celokupnog istorijskog prostora logora na Sajmištu, kao i Savskog mosta. Takođe, u toku je rušenje centralne kule Sajmišta za izgradnju kopije sa “panoramskim liftom” bez ikakve javne rasprave o tome. Stoga, pozivamo na momentalni prekid ovog anticivilizacijskog čina rušenja, a Oliveru Vučković, vd direktorku Zavoda za zaštitu spomenika grada Beograda, da smesta podnese ostavku zbog katastrofalnog učinka svoga rada na mestu rukovodioca najznačajnijom institucijom kulturne zaštite u prestonici. Odbornik skupštine grada, Dejan Atanacković ističe da tokom godina upravljanja Zavodom od strane Olivere Vučković, Beogradu je pričinjena neprocenjiva šteta u vidu rušenja ili trajnog oštećenja brojnih zdanja sa statusom spomenika kulture, kao i zdanja u periodu privemenog isteka zaštite. Beogradska tvrđava je pod stalnim napadom investitora bliskih vladajućem režimu. Trudom građana, civilnog sektora i uticajem panevropske organizacije Evropa Nostra, privremeno je zaustavljena gradnja “gondole” zbog koje je Beogradska tvrđava smeštena među sedam najugroženijih spomenika kulture na evropskom kontinentu. Posečena su stoletna stabla, izvršena u potpunosti nestručna i nezakonita rekonstrukcija Velikog stepeništa, pogled sa tvrđave opstruiran je gradnjom stambeno-poslovnog kompleksa K-distrikt na trajno uništenim arheološkim slojevima, a podignute zgrade dostižu visinu kojom je trajno narušena abijentalna celina najznačajnijeg beogradskog spomenika kulture. Kalemegdan i Beogradska tvrđava trenutno su pod pretnjom gradnje objekata u podnožju u blizini kule Nebojša, a u sklopu sportskog centra porodice Đoković, kao i linijskim parkom koji podrazumeva gradnju i u brojne neprihvatljive intervencije na zaštićenom području. U centru Beograda, na Kosančićevom vencu, Starom gradu, Vračaru, srušena su zdanja pod zaštitom ili zdanja koja su se našla u situaciji privremenog isteka zaštite te je time direktno omogućena “legalnost” njihovog rušenja – mehanizam koji je u sprezi sa driektorkom Zavoda iskorišćen za brojna rušenja u Beogradu. Zgrada glavne Železničke stanice, ruinirana je požarom i nemarom, zbog čega je protiv Olivere Vučković pokrenuta i krivična prijava. Takođe, iz javne imovine grada zdanja pod zaštitom prodavana su u bescenje, kao što je slučaj sa Geneks kulom, najavljeno je rušenje Starog savskog mosta, uprkos inicijativi da se ovaj most zaštiti kao kulturno dobro, odnosno uz odbijanje Zavoda da odgovori na ovaj zahtev. Zbog ovih i mnogih drugih razloga, a pre svega zbog svoga ušešća u zaštiti interesa našeg kulturno-istorijskog nasleđa, zarad podrške koruptivnim poslovima gradnje u sprezi vlasti i interesnih grupa okupljenih oko vlasti, Olivera Vučković saučesnik je organiozovanog nasilja nad Beogradom i odgovorna za veliku štetu u potpunoj suprotnosti sa funkcijom i institucijom koju predstavlja. Ovim putem Miketić i Atanacković pozivaju i sve zaposlene u Zavodu za zaštitu spomenika grada Beograda, stručnjake iz oblasti zaštite, da ustanu protiv ovakvog vođenja svoje ustanove i da podrže ovaj zahtev za ostavku, te da u slučaju da se Olivera Vučković o zahtev ogluši smesta stupe u štrajk. “Sačuvajte obraz, ne dozvolite sebi da učestvujete u organizovanom kriminalnom nasilju nad Beogradom. Ova vlast će pasti, a sa njom i celokupna mašinerija otetih javnih institucija stavljenih u fukciju koruptivnih poslova”. Pored zaposlenih u Zavodu, pozivaju i kolege iz odborničkih grupa u Skupštini grada Beograda, radi zajedničkog utvrđivanja narednih koraka u odbrani naše najvažnije institucije zaštite kultuno istorijskih spomenika, i odbrani Beograda.