Zbog nebrige, nestručnosti i korupcije medicinska pomoć u Šapcu nije svima podjednako dostupna. Nesposobni kadrovi koji kradu zaboravili su na građane, a pravo imaju da se leče samo oni koji imaju člansku kartu ili broj telefona doktorke Dane Grujičić, navodi Srđan Mitrašinović, kandidat za odbornika izborne liste “Šabac protiv nasilja”. Mitrašinović već godinama unazad ukazuje na problem seoskih ambulanti u gradu Šapcu. “Šabački dom zdravlja je godinama bio perjanica srpskog zdrastva, sa najboljim postignućima naročito u brizi za najmlađe i najstarije sugrađane. Politika grada Šapca do 2020. godine je bila da niko ne bude zaboravljen. Danas se zdrastveni sistem raspada, svu korupciju i kriminal platićemo mi, građani, bilo kada odemo u prodavnicu, bilo kada se lečimo kod privatnika”. On dodaje da zatvorene seoske ambulante predstavljaju svakodnevicu sa kojom se suočavaju građani Šapca. Mnogi od tih objekata primarne zaštite po selima oronuli su i ruinirani do te mere da nisu ni dostojni zdravstvene delatnosti, “Protiv takvog odnosa prema građanima moramo se boriti, zbog toga je veoma važno da 17. decembra svi izađu na birališta, glasaju za “Srbiju protiv nasilja” na parlamentarnim i “Šabac protiv nasilja” na lokalnim izborima, kako bi obezbedili normalan i pristojan život u Šapcu i Srbiji.”, zaključio je na kraju Mitrašinović.
Domaća poljoprivreda je suočena sa sve većim problemima, a seljaci jedva sastavljaju kraj s krajem. Stranka Zajedno smatra da poljoprivreda mora postati grana privrede od strateškog značaja za Srbiju. Budžet za poljoprivredu za narednu godinu mora biti proporcionalan BDP-u koji se ostvari od poljoprivrede u tekućoj ili prošloj godini. Ukoliko poljoprivreda učestvuje sa 7% u BDP-u, budžet za sledeću godinu za poljoprivredu bi trebao da bude isto toliko procenata u republičkom budžetu. Sada je budžet za poljoprivredu oko 5% ukupnog budžeta dok EU izdvaja čak 36% ukupnog budžeta za poljoprivredu – ukoliko želimo rezultate i dovoljno hrane treba da tome težimo. „Takav budžet bi mogao da obezbedi opstanak našim poljoprivrednicima i očuvanje sela. Ulaganja u razvoj poljoprivrede bi se svakako isplatila i državi kroz povećanje prometa poljoprivrednim proizvodnima, zapošljavanjem dodatne radne snage i plaćanjem poreza“, pojašnjava Srđan Mitrašinović, predsednik Izvršnog odbora stranke Zajedno. On podseća da porška domaćoj proizvodnji hrane donosi korist celom društvu. „Podrška domaćoj poljoprivredi ne bi značila samo seljacima već svim ljudima koji svakodnevno kupuju namirnice u prodavnicama. Ulaganje u domaću proizvodnju, uz kontrolu uvoza i izvoza može dovesti do veće kontrolne nad cenama hrane koja mora svima biti dostupna, što sada nije“, rekao je Mitrašinović. Stranka Zajedno predlaže i da se podigne iznos subvencija koje dobijaju poljoprivrednici: 200 evra po hektaru za biljnu proizvodnju; 250 evra za voćarstvo i povrtarstvo, za đubrivo i semenski material 200 evra, gorivo za poljoprivredne radove bez akcize i pdv-a (oko 100 dinara po litri), svako selo mora imati dostupnog agronoma i veterinara, a premija za mleko treba da iznosi 15 dinara po litru. „Verujem da su ovo nužne izmene kako bi i domaći proizvođači i potrošači bili u boljoj poziciji“, zaključuje Mitrašinović.
Stanje u poljoprivredi je alarmantno za šta je vlast direktno odgovorna smatra Srđan Mitrašinović predsednik Izvršnog odbora stranke Zajedno. „Ovo je možda i prva godina od kada se vodi evidencija o dohodcima u poljoprivredi da ne postoji ni jedan segment iste koji se može označiti kao profitabilan. Upravo je to razlog zašto mladi ljudi napuštaju vekovna ognjišta, a u selima ostaju stari ljudi sa mehanizacijom koja je tek nešto malo mlađa od njih samih. Ove ljude koji proizvode hranu u svetu nazivaju hraniteljima, kod nas te ljude Vlada pušta da nestanu“, rekao je Mitrašinović. Oko 30.000 ubijenih svinja rezultat je lošeg rada ministarstva veruje Mitrašinović koji podseća da je afrička kuga napravila problem na istoku države 2021. godine, zaraženih tovljenika bilo je prošle godine, a ove godine problem je eskalirao do mere da je za više od 1200 porodica koje se prehranjuju od uzgoja svinja ugrožena dalja proizvodnja, a time i dovedena u pitanje egzistencija. „Gde su dezo barijere, ko kontroliše transportere, pse lutalice i sve druge prenosioce, šta su konkretno preduzete preventivne mere da do ovoga ne dođe? Ko je napravio propust i ko će da odgovara? Odgovornost je ovde važno utvditi, proizvođači su ostali bez proizvodnje i time izvora iz kojeg prehranjuju porodicu, a svi mi dovedeni u opasnost da ne bude dovoljno svinjskog mesa, čija cena već sada beleži skok u mesarama“, rekao je Mitrašinović. Ovaj trenutno najvidljiviji problem, samo je kap u moru problema sa kojima se poljoprivrednici suočavaju. „U tekućoj godini nastavljen je dugogodišnji niz rasta inputa – semena, mineralnođubrivo, hemija, gorivo, koncentrovana hrana, vezivo, maziva – sve ono što čini strukturu troškova poljoprivredne proizvodnje skuplje je u odnosu na proteklu sezonu“, kaže Mitrašinović. I tu nije kraj muka poljoprivrednika pošto je uporedo sa tim rastom, na drugoj strani došlo do pada cene gotovih poljoprivrednih proizvoda. „Tako je prenica uzeta po ceni koja je ispod ekonomske opravdanosti i ne mogu poljoprivrednici da još uvek naplate predati rod. Višnja je u mnogim voćnacima ostala nebrana, cena je bila toliko niska da se berba nije isplatila. Malina je bila na granici rentabilnosti, dok će kupina po ceni od 70din/kg ostati u kupinjacima, neće puno bolje po ovoj ceni biti ni sa šljivom. Najavljene cene kukuruza i suncokreta daju opravdan razlog za strepnju da se ni tu neće pokriti troškovi proizvodnje. Mlekari su prosipali mleko, blokirali puteve zbog niske otkupne cene mleka, to su oni ljudi koje su Vlada i predsednik prevarili da će povećati subvencije sa 9000 na 18000 dinara po hektaru i sve je ostalo na obećanju“, navodi Mitrašinović. Poljoprivrednik je zanimanje koje zbog ne brige države nestaje, a sa njim i zdrava hrana! To je problem svih nas, zato zahtevamo hinte mere pomoći i jasan dugoročni plan oporavka srpskog sela! Kako bi se ovi problemi rešili stranka Zajedno predlaže urgentnu isplatu subvencija, ukidanje akciza na gorivo za poljoprivrednike, budžetsku liniju za obnovu stočnog fonda i subvencije za mineralno đubrivo i hemiju.
Ovih dana suočeni smo sa nesnosnim gužvama na šalterima, jer je počelo ažuriranje podataka i obnova statusa poljoprivrednih gazdinstava u elektronskom registru, što je naredni korak za korišćenje sistema eAgrar. Poljoprivrednici su besni i nervozni, gužve su nesnosne, a da obnove status poljoprivrednih gazdinstava u elektronskom registru, kažu, u ovakvim uslovima moraju odvojiti čak i do tri radna dana, što je za jednog poljoprivrednika u vreme radova mnogo. Srđan Mitrašinović iz stranke Zajedno (Šabac) skrenuo je pažnju na ove probleme, kao i na to da Ministarstvo ima mnogo važnije stvari za koje mora da se pobrine. Ko je glavni krivac za trenutnu situaciju sa eAgrarom? Bez dileme krivicu snosi donosioc ovakve odluke. Pompezne najave, nerealni rokovi, potpuno nerealna procena realnog stanja na terenu i mogućnosti da se ovakav proces realizuje ekspresno. To je izazvalo velike gužve i stvorilo probleme. Najavljeno je da se uvodi eAgrar, pozvani ljudi da preuzmu svoje ID brojeve i izvrše instalaciju, a ukoliko im je potrebna pomoć da se obrate stručnim službama ili pozovu broj kol centra. Dogodilo se da je gotovo svima potrebna pomoć, stvorile su se gužve, server je često bagovao, ljudima u stručnim službama postala je radna čak i nedelja. Poljoprivrednici nisu u ataru, ne bave se setvom, ljudi u službama rade bez odmora, tehnika pravi probleme, sve to zajedno proizvodi lošu atmosferu i nove probleme. To je realna slika situacije. Prosek godina nosioca poljoprivrednog gazdinstva u Srbiji je više od 62 godine, mnogi od tih ljudi ne koriste pametne telefone, ne koriste mejlove, prosto ljudi nisu imali potrebu za tim i nemaju potrebna znanja, a da bi ih stekli potrebno je vreme. Da li smatrate da će se sa korišćenjem eAgrara pomoći i olakšati poljoprivrednicima? Sam koncept e-Agrara je dobar i to nije upitno. Da poljoprivrednici imaju sve potrebno na jednom mestu, izbegnu šaltere, smanje papirologiju, objedinjavanje svih ustanova dobra je ideja. Problem je što je u svemu ovome što se proces sprovodi loše, ne uvažava se realno stanje na terenu. Nemamo potreban nivo tehničko-tehnološke pismenosti, nemamo potrebnu tehniku na gazdinstvima, kako bez toga možete dalje, prvo se to moralo rešiti. Šta će se dogoditi kada ljudima otvore mejlove, naloge i oni sutra budu morali sami da rade na svom nalogu? Veliki broj nosioca gazdinstva ne koriste smart uređaje, imate sela koja imaju probleme sa internetom, toliko je toga što predstavlja realne probleme da se ova ideja realizuje. To će proizvesti nove probleme, ljudi koji se ne snađu i u rokovima odrade potrebne radnje u aplikaciji verovatno neće ostvariti pravo na subvencije. Dakle, aplikacija je odlična ideja, ali pristup njenoj implementaciji mora da uzme u obzir realno stanje naših sela i prilagodi se tome, samo tada će biti od koristi, ovako bojim se samo će dodatno zakomplikovati život brojnim poljoprivrednicima. Šta je rešenje, ako ono uopšte postoji? Rešenje je u postepenom sistemu uvođenja ovog sistema. Odlično je to što je resorno ministarstvo priznalo da se 60% podataka bespotrebno predavalo po nekoliko puta, da nije bilo potrebno da se to sve predaje na četiri šaltera, shvatili su to posle deset godina i priznali. Da se ovo ne pretvori u sličan proces neophodno je ljude upoznati sa svim segmentima aplikacije i obučiti ih kako da je koriste. Stručno lice u svako selo, baš onako kako je nekada bilo. To bi sigurno pomoglo, mnogi poljoprivrednici osposobili bi se brzo da sami rade u aplikaciji, delu bi oni ispunili, rasteretilo bi to i rad stručnih službi. Šta je ono sa čim Ministarstvo trenutno treba da se pozabavi? Ministarstvo treba da radi svoj posao i stvori ambijent u kome naše selo može da bude konkurentno, da ljudi mogu od svog rada da žive. Neophodno je da se konačno sistemski reši pitanje problema sa kojim se suočavaju proizvođači mleka. Naši poljoprivrednici plaćaju najskuplje gorivo u Evropi, a imaju najniže subvencije. Pariteti poljoprivrednih proizvoda i inputa za poljoprivrednu proizvodnju godinama unazad razlog su pražnjenja naših sela. To su samo neke od tema kojima ministarstvo treba da se bavi. Tužna i poražavajuća činjenica je da u Srbiji dva ministarstva i čak 35 različitih institucija vode brigu o selu, a da svako četvrto selo nestaje tačnije 1200 sela se gasi. U proteklih deset godina broj gazdinstva smanjio se za 10%, prosečna starost nosioca gazdinstva porasla je za dve godine, a tek svaki petnaesti nosilac je mlađi od četrdeset godina. Sve to je slika rada nadležnih i u isto vreme prostor na kome po hitno treba da počnu da rade. Izvor: Šabac Uživo