Vojvođanski odbor stranke Zajedno najoštrije osuđuje pokušaj najnovije megalomanske pljačke građanki i građana kroz navodni porast cene radova na izgradnji Narodnog pozorišta Subotice i akva parka na Paliću, za šta će biti izdvojeno preko pola milijarde dinara. Građanke i građani nisu dužni da trpe nasilje nad svojim novčanicima, dok istovremeno više od 700.000 ljudi u Srbiji živi na ivici egzistencije. “Naprednjačke vlasti u Subotici nisu se udostojile da smisle ni pokušaj izgovora za ovu očiglednu krađu javnog novca. A sama priča o završetku zgrade pozorišta Subotičanima već odavno liči na vic sa, nažalost, mnogo više elemenata tragedije nego komedije.” – izjavio je poverenik vojvođanskog odbora Zajedno! i kandidat za poslanika u Skupštini AP Vojvodine, doc. dr Radivoje Jovović. Vojvođanski odbor Zajedno! obećava građankama i građanima da će nakon 17. decembra i smene vladajućeg režima, odgovorni za ovu i mnoge druge pljačke odgovarati pred nadležnim organima, a da će ovakve pojave biti naša ružna prošlost.
Dvojica nepoznatih muškaraca skinula su bravu sa ulaznih vrata zgrade na Pozorišnom trgu, u kojoj se nalaze prostorije novosadskog odbora stranke Zajedno, potvrdio je predsednik tog odbora Radivoje Jovanović. Jovanović je rekao da se to dogodilo u ponedeljak u popodnevnim časovima, odnosno „u sred belog dana, nadomak Srpskog narodnog pozorišta i Gradske kuće“, da brava nema nikakvu vrednost, zbog čega je siguran da je u pitanju čin zastrašivanja. „Sakodnevno nam skrnave tu ulaznu kapiju. Kada postavimo neki natpis, neki plakat, našu nalepnicu ili tablu, svakodnevno je oskrnave i stavljaju nam do znanja da su neki ljudi, koji nas očigledno posmatraju i vode računa o našim aktivnostima, tu“, kazao je Jovović. Dodao je da je policija došla nakon njihovog poziva, „s izvesnim kašnjenjem“ obavila uviđaj i rekla da će ih obavestiti o daljem toku istrage. Policiji su, nastavlja Jovović, dostavljeni i snimci nadzornih kamera na kojima se vide počinioci. Jesenas je jedna muška osoba sekirom razbila vrata na prostorijama Zajedno, a Jovović navodi da su neformalno saznali da je osoba poslata na psihijatrijsko lečenje, zbog čega protiv nje nema istrage. Dodao je i da se dešava da, u kasnim večernjim časovima pred njihovim prostorijama zateknu parkirano vozilo komunalne milicije ili policijsko vozilo, a da nisu upoznati sa razlogom zbog kojeg su tu. Izvor: N1
Predsednik i sekretar novosadskog odbora stranke Zajedno, Radivoje Jovović i Mladen Cvijetić, su danas privedeni u Novom Sadu na Šodrošu. Oni su među devetoro privedenih ljudi koji su zajedno sa drugim građanima i građankama pokušavali da spreče nelegalnu seču stabala koju omogućavaju jake policijske snage. Stranka Zajedno zahteva hitno puštanje svih privedenih aktivista i aktiviskinja. Neposredno pre privođenja predsednik odbora stranke Zajedno u Novom Sadu Radivoje Jovović je izjavio da je uništavanje šume na Šodrošu protivno pravilniku Pokrajinskog sekretarijata za zaštitu životne sredine i nasuprot zakonu pošto se odvija bez radnih naloga i bez dozvola. „Ono što se sada dešava jeste da su aktivisti i aktivistkinje iz različitih organizacija i građani i građanke stali ispred kamiona koji je namenjen za odvoženje posečenih stabala dok policija izdvaja i privodi pojedine aktiviste. Pozivamo sve koji su u mogućnosti da nam se pridruže i pomognu da odbranimo našu životnu sredinu“, rekao je Jovović. Kopredsednik stranke Zajedno, Aleksandar Jovanović Ćuta, je rekao da policajci moraju dobro da se zapitaju za koga rade. „I na Šodrošu u Novom Sadu i na Savskom nasipu u Beogradu oni ovog trenutka od sopstvenog naroda brane nelegalne projekte SNS bratije koja uništava sve delove naše zemlje. Mi ćemo nastaviti da se borimo i branimo naše vode i šume što znači i naše živote bez obzira ko stoji na drugoj strani. Pozdravljam sve hrabre ljude koji vrše otpor nasilnicima kojima ništa nije sveto“, izjavio je Jovanović. Stranka Zajedno će nastaviti da podržava borbe građana za očuvanje životne sredine. Uvek ćemo stajati sa onima koji se suprotstavljaju sumanutim i štetnim projektima naprednjačke vlasti u svim delovima Srbije. Zahtevamo da se svi privedeni hitno puste, a svi mogu računati na našu punu podršku.
Svake godine u ovo vreme javnost bruji predstavljenim mitologizacijama lika i dela Zorana Đinđića. Mnogi od njegovih nekadašnjih saradnika pokušavaju da se „očešu o legitimitet“ pokojnog premijera iznoseći anegdote iz razgovora sa Zoranom, bez bilo kakvih političkih pobuda. Ni krugovi bliski vladajućem režimu ne ostaju imuni na ovaj pristup – sve dok se mitologizovani Zoran može iskoristiti u svrhe mitologizacije njihovog živog Vođe. Koji god pristupi priči o Zoranu bili, i ma kakve provenijencije motivi datih pristupa bili, jedno je dominantno – o Zoranu Đinđiću sve se više priča na nekakvoj pseudospiritualnoj, čak divinizatorskoj, ravni. Međutim, ako je nešto Đinđić, bilo kao borac protiv Miloševićevog režima, bilo kao predsednik reformske vlade, predstavljao, to je upravo usmerenost na praktičnost i konkretnost, kao i sposobnost da se u teške teme ulazi promišljajući stvari pragmatično i analitički. Hajde, stoga, da i mi prema Zoranu Đinđiću nastupamo tako. Kakvo, dakle, treba da bude sagledavanje Đinđića? Kao i za bilo koju istorijsku osobu, ono mora da bude kritičko, pre svega. Đinđić, iz progresivne perspektive, treba da bude pamćen kao jedna od ključnih osoba u svrgavanju zločinačkog režima Slobodana Miloševića. Treba da bude poštovan i zbog velikih dela njegove Vlade, koja je, smislenom politikom na unutrašnjem i spoljnom planu, izvojevala otpis ogromnog dela javnog duga, isplatila mesecima nedostajuće penzije i plate, označila kraj sankcija, restrikcija, teskobne zatvorenosti našeg društva kakvo se današnjim mlađim generacijama teško može objasniti. Đinđića, takođe, treba pamtiti i kao sprovodioca neoliberalnih reformi, kakve su teško pogodile već odavno uniženo radništvo. Treba razgovarati o njegovom udelu u razvoju teško podnošljivih nejednakosti – na stranu u posljednjim fazama njegovog delovanja deklarisana socijaldemokratizacija – treba razgovarati o tome jesu li njegove terapije morale biti baš takvog šok karaktera. I, na kraju, treba razgovarati i o stvarnim mogućnostima lidera jedne vlade čija bi širina i heterogenost zapanjili čak i italijanske političare. Đinđića treba sagledati, i u tome biti pošten prema njemu, i kao lidera čija je umešnost laviranja podrazumevala „prosečnom“ čoveku teško podnošljive dogovore, ne zaboravljajući da tog Petog oktobra zatečena država ne da nije bila, njegovim rečima rečeno, dovršena, već je pitanje u kojoj je meri uopšte i postojala, a u kojoj su meri njeni prerogativi, u kojoj je meri stvarna moć, već prethodno prebačena u domen paralelnih, podzemnih struktura moći. Lik i delo, i vreme, Zorana Đinđića, treba promišljati danas više nego ikada ranije. Bliži se vreme kada ćemo se, kao društvo i kao politički delatnici, naći „u njegovim cipelama“. Kraj Vučićevom režima je, ako ne sasvim blizu, na vidiku. A nakon kraja – novi početak. Početak na klimavim nogama, koji će značiti, za početak, oslobađanje. Oslobađanje medijskog prostora, političkog prostora, oslobađanje ljudi ucenjenih radnih mesta, i novi prostor mogućnosti. Isto tako, to novo doba će biti i vreme velikih opasnosti, kada će se tek razotkriti svi gresi Vučićevog doba i, najverovatnije, nejake snage koje će nam biti na raspolaganju u borbi sa uhlebljenim političkim i drugim oranizovanim kriminalom. Zato hajde da manje „pamtimo“ Zorana, već da mnogo više o njemu kritički diskutujemo, jer se u tome krije putokaz naših sadašnjih i budućih puteva između scili i haribdi naše turobne političke stvarnosti. To bi bilo pametno. Emocije ostavimo, i poštujmo ih, njegovim bližnjima, prijateljima, nekadašnjim bliskim saradnicima. A mi, kao društvo, razgovarajmo o njemu kao o političkom biću sa svim plusevima i minusevima. To je u našem opštem interesu, a to će upravo biti i u skladu sa njegovom nekadašnjom krilaticom „Pošteno“. Pošteno prema njemu, pošteno i prema nama. Autorski tekst Radivoja Jovovića, Predsednika novosadskog odbora stranke Zajedno.