Vlast treba da sprovodi ono što se struka i građani dogovore u što neposrednijem dijalogu, kaže za Novi magazin pisac, vizualni umetnik i gradski odbornik Dejan Atanacković, jedan od kandidata na predizborima stranke Zajedno za gradonačelnika Beograda Uoči intervjua s piscem, vizuelnim umetnikom i predavačem na više univerziteta u Italiji, a u poslednje vreme sve zapaženijim političarom i gradskim odbornikom stranke Zajedno Dejanom Atanackovićem, u Zaječaru na pruzi prema Prahovu prevrnule su se dve cisterne sa fosfornom kiselinom. Bio je to povod da umesto o predizborima za gradonačelnika Beograda, na kojima je Atanacković bio prvi kandidat, razgovor počnemo od teme koja je u fokusu ove političke grupacije, učestalih akcidenata i zaštite životne sredine. Četvrti ili peti akcident za manje od mesec dana, prevrtanje vozila sa opasnim materijama, najčešće na prugama koje, kaže se, posle Tita niko nije radio, sem ovog parčeta do Novog Sada i malo prema Baru. U našoj istoriji teško je naći vlast koja se toliko može poistovetiti sa ekološkom katastrofom kao ova. Ova vlast predstavlja ekološku katastrofu, a ovo što se sada dešava je samo početak i ukoliko dozvolimo da nastave da vladaju na način na koji to rade, imaćemo sve goru situaciju, sve veća zagađenja. U krajnjoj liniji, možemo sve to da izmerimo i imamo jasan uvid u to; govorimo o neodgovornosti i potpunom nepostojanju regulative, pravila, što izaziva da se takve stvari događaju. Pri tome vidimo da vlasti ni na koji način nije stalo do poštovanja zakona i pravila, sem onoga što predstavlja visok lični profit, a interes, pa i bezbednost građana ne spadaju u taj domen. Bitno je da svako ko će jednog dana smeniti ovu vlast ima u vidu zapuštenost društva s kojom moramo da se suočimo, a tiče se i infrastrukture, vladavine prava i niza stvari koje se dešavaju decenijama, a ništa se ne rešava, kao što je odnos prema kulturnoj baštini i identitetu. Suočavamo se sa situacijom da su neki objekti koje ovi ludaci hoće da ruše nama veoma važni, a nezaštićeni su, tako da se mi kao društvo pre svega moramo suočiti sa opštom zapuštenošću. Drugi aspekt je da niko ne odgovara, niko nije kriv, kao ni za nesreću u rudniku Soko, kada je poginulo osam ljudi. To je princip koji vlada na svim nivoima, to je uostalom princip koji je uspostavio sam predsednik Republike, koji prikriva dokaze o ubistvima i nesrećama, koji će jednog dana, kao i svi učesnici kriminalnih i prestupnih radnji, morati da odgovara pred pravosuđem kad ono bude ponovo uspostavljeno. Idemo na temu koja je i povod za razgovor – predizbori u Zajedno. Dosad je predstavljeno šest kandidata. Recept je uzet iz Budimpešte, šta je vas navelo na taj korak i šta je suština predizbora? Nas interesuje neposredna demokratija i ovo je mogućnost da se nivo odlučivanja što više približi građanima, uvodimo praksu direktne demokratije, gde se građani i pre izbora pitaju za koga mogu da glasaju; ne da se stranka pojavi sa već definisanim rešenjima već da se građani uključe u sam izbor stranačkih kandidata. Ja se nadam da će se predizborima priključiti i još neko od vrednosno i politički srodne opozicije. Suština predizbora je da se stvore mogućnosti za prijateljsku utakmicu čiji će cilj biti formiranje jakog tima za smenu režima. Taj tim može biti sačinjen od pristalica jedne stranke ili šireg fonta, ja sam za širenje tog fronta stranaka bliske orijentacije. Beograd je trećina Srbije, administrativni i kulturni centar, mediji… malo je drugačiji od ostatka Srbije. Šta vidite kao prioritete? Vidite, ja mislim da sve što predstavlja probleme u Beogradu jesu problemi i na nivou cele Srbije i imaju identičan koren. Ono što je u samom Beogradu potrebno menjati, a u jednom trenutku biće potrebno i u celoj Srbiji, pre svega su stvari koje se tiču vladavine prava, uvođenje stručnosti u institucije i vraćanje stručnosti u upravljanje gradom, približavanje upravljanja gradom građanima. Ono kako ja vidim vlast jeste da sprovodi ono što se struka i građani dogovore u direktnom, najširem mogućem dijalogu. Jedna od stvari koja mi se čini važnom jeste saradnja sa aktivističkim organizacijama koje su u Beogradu brojne i vrlo upućene u konkretne probleme koje se tiču lokalnih zajednica, pokrivaju čitav dijapazon problema i često nude rešenja koja ćemo mi kao neka buduća vlast svakako morati da uzmemo u obzir i s tim ljudima radimo na donošenju odluka. Šta je u vašem pretpredizbornom programu najvažnije i šta najviše zamerate aktuelnoj vlasti? Mogu da kažem lični stav, a verujem da se kao kandidati svi nalazimo na tim pozicijama; uvek je ključna politika za nešto, ne protiv nečega, ali ispred nas se isprečilo toliko problema da prvo moramo da se posvetimo zaustavljanju štetnih projekata koji su u toku. Pre svega mislim na planiranu gradnju na Makiškom polju, na vodoizvorištu, i kad pričam prijateljima u Italiji, oni ne mogu da veruju na kom se nivou ludila to dešava. Govorimo o gradu od četiri miliona kvadrata koji se planira na mestu odakle se Beograd napaja pijaćom vodom. Metro je tu sada manje važan problem jer za tri godine nisu uspeli ni da nacrtaju linije, a kamoli da počnu radove, što je na neki način dobro iako su potrošili 3,5 miliona evra. Jedna od prvih stvari mora da bude zatvaranje javnih preduzeća koja ne samo da proizvode gubitke nego i štetu, pa da se samim tim postavi i pitanje odgovornosti za to što je nekom pala suluda ideja da potpisuje ugovore za gradnju metroa na jednom takvom mestu. Dakle, pod hitno vodoizvorište vratiti pod nivo zaštite koju je imalo, a možda je i proširiti. Tu je, zatim, pitanje Beograda na vodi, koji predstavlja jedan suštinski kancer čije se metastaze šire po celom Beogradu i šire, treba otvoriti tajne ugovore, naplatiti dug koji Beograd na vodi ima prema gradu, više od sto miliona evra, i to samo jedan dug ortačkih firmi. U ovom budžetu imamo zaduženje više od 25 miliona evra za razne infrastrukturne projekte, a ne naplaćujemo dugove kojima bismo mogli da obnovimo vozni park Gradskog saobraćajnog preduzeća, na primer. Jedna od najvažnijih stvari kojima