Predsednica Skupštine Srbije i doskorašnja premijerka, Ana Brnabić, potpuno oslobođena stida, gostujući u ružičastom javnom servisu kod voditeljke oslobođene srama, iznela je podatke o neverovatnim dostignućima njenog šefa i stranke kojoj pripada. Izdvajamo rečenicu u kojoj tvrdi – “Da li su oni izradili neko postrojenje za preradu otpadnih voda? Nisu nijedno. Sve što imamo u Srbiji, izgradili smo mi – Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka”.
Kako Vas nije sramota?
Prvo operativno postrojenje za preradu otpadnih voda u Srbiji nalazi se u Šapcu i pušteno je u rad još 2015.godine, kada je gradom upravljao gradonačelnik Nebojša Zelenović, a plod je decenijskog mukotrpnog rada posvećenog tima lokalnih i republičkih institucija i Evropske unije. Šabac, kao grad koji je imao neometan demokratski razvoj gotovo 20 godina, uspeo je da razvije različite projekte neobične za srpske prilike, za koje je potrebno znanje i vreme. Regionalna deponija i skupljanje smeća sa čitave teritorije, održivi prečistač otpadnih voda, najšira mreža vodovoda i kanalizacije u Srbiji, najveća infrastrukturno opremljena industrijska zona u Jugoistočnoj Evropi, razvijena lokalna putna infrastruktura, najveći broj ambulanti na selima i najšira paleta socijalnih usluga, projekti izolacije stambenih zgrada i direktno građansko odlučivanje o trošenju lokalnih prihoda uz najmanju i najefikasniju lokalnu administraciju načinili su od Šapca grad za primer u regionu, a po oceni Fajnenšel tajmsa svrstan je u top 10 malih evropskih gradova sa najboljim razvojnim perspektivama.
Šabac je poneo i naslov malog evropskog ostrva u autoritarnoj Srbij. Dokaz da je moguće i drugačije.
Epitet “zelenog grada” dobijen je kada je prečistač otpadnih voda proradio i omogućio da se zaustavi višedecenijsko zagađenje reke Save. Investicija od 30 miliona evra preradi svu otpadnu vodu 50 hiljada korisnika, a prerađena voda je čistija od rečne. Šabac ima najveći procenat izgrađene infrastrukture gde je vodovodna mreža došla do 80% korisnika, a kanalizacija do 65%. Beograd je na manje od 50%. Nažalost, nijedan drugi grad na Savi, sem Šapca, nema prečistač. Nemaju ga ni Novi Sad, Niš i Kragujevac. Beograd je jedina prestonica u Evropi koja nema prečistač i koja svoje fekalije izlučuje direktno u reku. Imati prečistač je pitanje razvijene ekološke svesti, odgovornosti za zdravlje svojih građana i prirode, razumevanja potreba poslovanja po visokim standardima i pitanje elementarne uračunljivosti. Sve ono što danas nedostaje Srbiji pod naprednom mafijom.
Kada vlast nema sposobnosti da građanima omogući bazične usluge, sve što joj preostaje je da laže. Besomučno, iznova i iznova. Gospođa Brnabić je propustila da izvesti javnost da su njeni politički partneri u Šapcu, nakon otimanja vlasti izbornom krađom 2020.godine, uspeli da pokvare jedini operativni prečistač u državi. Iskreno, nije se ni moglo očekivati da donedavno kriminalci, jeftini prevaranti i primitivci sa kupljenim diplomama, a sada stranački lideri sns na javnim funkcijama mogu razumeti značaj jednog velikog evropskog projekta i da su kadri da mu poklone punu pažnju i zaista se staraju o dobrobiti svih svojih sugrađana. Naprotiv, nakon što su pokvarili uređaj, nastavili su da izdaju račune za usluge prečišćavanja koje nisu pružili, čime su oštetili korisnike za više od 2 miliona evra.
Bahatost i nesposobnost vlasti preti da od naših života napravi pakao u sledećim godinama, realizujući projekat Jadar na silu i mimo volje velike većine građana Srbije. Moramo se odupreti državnom teroru da ne bi sve naše pijaće vode postale otpadne, a tada nam neće pomoći ni svi prečistači ovog sveta.